VERITAS - br. 4/2002.

>[SADRŽAJ]<

U SPOMEN


UZ TRIDESETI DAN SMRTI KARDINALA KUHARIĆA 

PUTUJEMO U ŽIVOT! 


Cijelu Crkvu 11. ožujka 2002. potresla je vijest o iznenadnoj smrti kardinala Franje Kuharića, umirovljenoga zagrebačkog nadbiskupa. Okrijepljen svetim sakramentima blago je usnuo u Gospodinu, zamijenivši vremeniti život, životom vječnim, u koji je tako čvrsto vjerovao.


Lijes s Kardinalovim tijelom na trgu pred katedralomBrzojave sućuti zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću i cijeloj Crkvi u Hrvata odmah su uputili papa Ivana Pavao II., državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano, pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger, predsjednik Talijanske biskupske konferencije kardinal Camillo Ruini, poljski kardinal Joseph Glemp, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi, brojni nadbiskupi i biskupi, predstavnici različitih vjerskih zajednica, te najviši državni dužnosnici, na čelu s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem.

Misu zadušnicu i obrede vjerničkog ispraćaja dragoga pokojnika 14. ožujka predvodio je Papin osobni izaslanik, slovački kardinal Jozef Tomko. Na misi pred zagrebačkom katedralom sudjelovalo je oko 40.000 vjernika, dok su mnogi vjernici u svojim domovima pratili izravni televizijski prijenos mise i ispraćaja u nebesku Domovinu kardinala Kuharića.

Uz kardinala Tomka sv. misu su slavili kardinali Friedrich Wetter, Joachim Meisner i Vinko Puljić, a uz nadbiskupa Josipa Bozanića na misi je sudjelovalo 36 domaćih i inozemnih nadbiskupa i biskupa. Više od 700 dijecezanskih i redovničkih svećenika, te veliki broj redovnica i redovnika uzdiglo je svoje molitve za dragoga Pokojnika, a na misi su bili nazočni i najviši nositelji državne vlasti, predstavnici različitih vjerskih zajednica, te brojni predstavnici kulturnih, gospodarskih i političkih ustanova.

Nakon zapažene propovijedi kardinala Tomka, u kojoj je istaknuo Pokojnikovo junačko svjedočenje vjere, unatoč različitim prijetnjama i brojnim zaprekama, te poslije sućutnih i snažnih riječi oproštaja koje je izrekao nadbiskup Bozanić, tijelo kardinala Kuharića đakoni su prenijeli iza oltara u katedrali i položili ga u kriptu, uz njegove časne prethodnike: kardinala Franju Šepera i bl. Alojzija Stepinca.

   

Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu. Studij teologije završio je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tijekom 1945. godine bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a od 1946. do 1957. godine upravljao je župama Rakov Potok, Sv. Martin pod Okićem, a neko vrijeme i župom Sv. Marija Okićka. Od 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru gdje ga je 15. veljače 1964. godine zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu dr. Franji Šeperu. Za biskupa je zaređen 3. svibnja iste godine u Zagrebu te je odmah imenovan odgovornim urednikom katoličkog dvotjednika "Glasa Koncila". Godine 1969. imenovan je Apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. godine zagrebačkim nadbiskupom. Iste godine u mjesecu rujnu izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije, s petogodišnjim mandatom te je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce. Otkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlaska u mirovinu.

Na konzistoriju 2. veljače 1983. godine papa Ivan Pavao II. promaknuo ga je u Kardinalski zbor te je bio član Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, te Rimske komisije sv. Ćirila i Metoda. Umirovljen je 5. srpnja 1997., a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku mons. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997. godine.

Misu zadušnicu i obrede pokopa predvodio je kardinal TomkoPreživio je u veljači 1947. u Rakovom Potoku te 1948. u Jakovlju pokušaje atentata, a bio je kao župnik pozvan i na saslušanje u Udbu. Kao biskup bio je sudionik II. vatikanskog koncila. Kao pastir najveće hrvatske nadbiskupije bio je neumorni i rado slušani propovjednik te su neke njegove propovijedi objavljene u knjizi "Hodajmo u istini" i "Hodajmo u istini II.". Autor je i korizmeno-uskrsnih poslanica koje su sabrane u knjigu "Korizmeno-uskrsne poslanice kardinala Franje Kuharića". Posebno mu je na srcu bila istina o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu te ju je hrabro i ustrajno svjedočio, osobito o Stepinčevu, te su te njegove propovijedi sabrane u knjigu "Poruke sa Stepinčeva groba". Nedavno proglašenje kardinala Stepinca blaženim bilo je njegova najveća radost. Kao zagrebački nadbiskup osnovao je čak 60 novih župa i to uglavnom u gradovima. Na osobit je način njegovao kršćansku krepost rodoljublja te je bio promicatelj dostojanstva hrvatskog naroda, a Partija ga je bila proglasila državnim neprijateljem br. 1. Boreći se za vjersku slobodu i hrvatsko nacionalno dostojanstvo bio je duša višegodišnje crkvene proslave "Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata", koja je kulminirala Nacionalnim euharistijskim kongresom 1984. godine u Mariji Bistrici. Veliku je ljubav njegovao prema hrvatskim iseljenicima te ih je neumorno obilazio po svim državama i kontinentima, promičući tako jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske.

Svojim djelovanjem dao je prinos ostvarenju višestoljetnoga sna hrvatskoga naroda da ima samostalnu državu, a kad je mlada država doživjela agresiju bio je zauzeti promicatelj pravde, oproštenja, pomirenja i svih etičkih vrijednosti - što je sabrano u zbirci njegovih propovijedi, poslanica poruka i apela "Mir je djelo pravde". Nakon demokratskih promjena, kad su mu se otvorili mediji dao je više od stotinu intervjua za tuzemne i inozemne medije, a izbor iz tih razgovora objavljen je u knjizi "Principi dobra". I nakon umirovljenja bio je aktivan u apostolskom i pastoralnom djelovanju Crkve zagrebačke te osobito kao suradnik sredstava društvenog priopćivanja, posebno je često gostovao u radio emisijama, a iz sudjelovanja u emisiji "Hvaljen Isus i Marija" na Radio Sljemenu proizašla je trilogija od koje je dosad objavljen prvi svezak pod naslovom "Zakon života i slobode". Od 1994. godine bio je počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

   

Brojnih vjernika, uz riječi kardinala Tomka i nadbiskupa Bozanića, najdublje su se dojmile riječi zapisane u Oporuci pokojnog kardinala Kuharića. Nekoliko rečenica iz njegove Oporuke, prožetih dubokom vjerom u uskrsnuće, donosimo i na drugoj stranici ovoga broja "Veritasa", a ovdje izdvajamo njih još nekoliko:

"Želim umrijeti u vjeri, nadi i ljubavi. Ne znam ni gdje ni kako ću umrijeti, ali molim od svoga Spasitelja milost da moja smrt bude posljednji čin ljubavi prema Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu, iz kojeg sam nikao, te prema svakom čovjeku…

Moleći oproštenje od milosrdnoga Boga, molim oproštenje od svakoga koga sam povrijedio i ražalostio: bilo riječima, bilo postupkom, bilo lošim primjerom. Ako pak netko misli da mi je učinio štogod nažao, od srca mu opraštam. Život svoj rado polažem i za sve one koje bi možda netko smatrao protivnicima mojoj službi i mojoj osobi…

Obredi moga pokopa neka budu prožeti vjerom u Život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku…"

   

Moleći za dragoga Pokojnika mi u "Veritasu" rado i sa zahvalnošću se prisjećamo posljednjeg razgovora s uzoritim kardinalom Kuharićem, koji smo upriličili prigodom njegovoga 80. rođendana, a u povodu Međunarodne godine starijih osoba. Za Uskrs 1999. godine kardinal Kuharić našim čitateljima je između ostaloga poručio:

"Na osobit način želim starim osobama i bolesnicima zaželjeti sretan Uskrs. Uskrs označava vjeru u pobjedu Života, pobjedu koju je ostvario Isus Krist svojim uskrsnućem nakon smrti. Molim Gospodina da nas, ako nas je već patnjama uključio u Veliki petak, uključi i u slavu uskrsnuća. U toj nadi svima želim uistinu sretan Uskrs!"

Na naše pitanje kako, kao vjernik, doživljava svoju dob; je li to samo vrijeme poteškoća, ili ono ima i svoje pozitivne strane, Kardinal je odgovorio:

"Odnos prema starosti kod mnogih ljudi je jednak kao prema bolesti i biti star povezuju s onim - biti bolestan. A prema bolesti se čovjek odnosi na tri načina: protiv bolesti se čovjek može buniti, rezignirano je prihvaćati, ili je prihvaćati s pouzdanjem i predanjem i pretvoriti je u ljubav. To je onaj stupanj na kojemu bi vjernik trebao biti u odnosu na svoju bolest, a i na starost. Sigurno je to da čovjek osjeća razlike između onoga što je bio u mladosti i onoga što je sada. Osjeća da je stariji, da je slabiji i umorniji, te da više nije za neke napore koje je u mlađoj dobi s lakoćom mogao podnijeti. Važno je i tu situaciju znati prihvatiti.

Ovo je vrijeme moga sazrijevanja i ja ga prihvaćam kao prigodu koju mi Bog još daje da malo više razmišljam. Starost je vrijeme smanjene aktivnosti, ali bi morala biti i vrijeme dublje metafizičke mislenosti. Ja razmišljam o svom prošlom životu, o svojoj sadašnjoj situaciji, ali mi vjernici razmišljamo i o svojoj budućnosti. Starost je predvorje prijelaza, vrijeme koje nam Bog dopušta da se prisjetimo da nismo putovali u smrt i u grob, nego da smo putovali i da putujemo u život, a taj put polako se dovršava i nalazimo se pred vratima. Dok sam imao 30 ili 40 godina nisam baš previše mislio da sam pred vratima, a sada razmišljam o tome. Znam da me čeka prijelaz, ulaz i Susret.

Starost je milosno vrijeme, u kojemu čovjek ima prigodu pripraviti se za taj veliki susret. To je prigoda da ono što je u životu propustio, promašio, pogriješio ili krivo učinio da to ispravlja skrušenim kajanjem i da se povjeri Božjem milosrđu, te da smireno očekuje susret s milosrdnim Ocem. Tko tako živi svoju starost, on živi u milosnom vremenu; ali ako čovjek nema vjere, onda mu je zaista teško živjeti i starost, a pogotovo bolest. To su vremena milosti i dragi Bog nas tako provjerava, pročišćava i daje nam mogućnost da otkrijemo dublji smisao svoga života, bar pri njegovom zalazu."

   

Našemu dragom Kardinalu veliko HVALA za sve! Gospodin ga nagradio i udijelio mu vječno blaženstvo! Počivao u miru Božjem!

UREDNIŠTVO

>[SADRŽAJ]<