VERITAS - br. 4/2002.

>[SADRŽAJ]<

USKRS


OD VELIKOGA PETKA DO ZORE USKRSNUĆA 

DA KRIST NIJE USKRSNUO?


Najveći kršćanski blagdan, Uskrs, dan je pobjede, ali taj dan pobjede ne može se slaviti bez razmišljanja o Velikome petku - o tom, ljudski govoreći - Isusovu porazu, kao što se, uostalom, ni Veliki petak ne promatra zasebno, neovisno o svetkovini Uskrsnuća Gospodinova.


Uskrsli Krist okružen anđelimaNa Veliki Petak, Kriste, bio si siromah koji je molio za kap hladne vode i nisi je dobio. Na Uskrs Ti si izvor žive vode koji neće presušiti dovijeka i koji će okrijepiti sav svijet. Na Veliki Petak, Kriste, bio si satrveni i pregaženi crv. Na tvom tijelu nije bilo mjesta bez modrice, ali osim rupčića jedne pobožne žene nisi dobio nikakve pomoći. Na Uskrs si milosrdni Samarijanac koji na svoja ramena uzima bolesnike i bijednike svijeta, sve ranjene i prognane, koji njegu i utjehu pružaš milijunima bolesnih srdaca i duša. Na Veliki Petak bio si ostavljen i od svijeta prezreni bijednik koji je vapio svom nebeskom Ocu zato što Te ostavio. Na Uskrs si kralj i gospodar svemira pred kojim se mora prignuti svako koljeno na nebu i na zemlji.

   

Gore srca! Uskrs je dan u kojem se rodilo, razvilo i učvrstilo kršćanstvo. Da Krist nije uskrsnuo, ona šačica pobožnih žena, apostola i drugih Kristovih prijatelja nikada se ne bi usudili reći: Mi pripadamo onome koji je sramotno umro na križu; mi u njega vjerujemo. Da Krist nije uskrsnuo ne bi se apostoli - te kukavice - nikada usudili propovijedati Isusa i to raspetoga, niti bi njihovo propovijedanje već prvih dana osvojilo tolike tisuće ljudi. Da Krist nije uskrsnuo ne bi apostoli dali svoje živote za vjeru u Krista, niti bi kršćanstvo, protiv kojega se odmah sve urotilo, protiv svakog ljudskog očekivanja, ipak postalo neoboriva stvarnost. Sve u životu sigurno ne bi uopće imalo smisla da Krist nije uskrsnuo.

   

Međutim, Krist je uskrsnuo! On se čovječanstvu nametnuo svojim kreposnim životom, svojim spasiteljskim riječima, svojim čudesima. On je svoj neusporedivi život i riječi koje su govorile o njegovu božanstvu konačno zapečatio najvećim, najizvanrednijim i nečuvenim čudom: on je vlastitom moći izišao iz groba. Mislim da se zbog toga više nitko ne može indiferentno odnositi prema Kristu: ili ga mora ljubiti ili mrziti, ili vjerovati u njega ili se od njega udaljiti.

Svi koji su prolili krv za njega, učinili su to jer su vjerovali da je Krist Bog, a vjerovali su jer je uskrsnuo od mrtvih. Svi koji su pošli za Kristovim naukom i tragom Kristovih kreposti učinili su to jer su vjerovali da je Krist Bog, a vjerovali su jer je uskrsnuo. Kršćanstvo počiva na Kristu jer kršćani vjeruju da je on Bog, a svoje božanstvo Krist je najočitije potvrdio svojim uskrsnućem. Pa i mi koji se okupljamo na svetim misama odlučili smo Krista ljubiti i slaviti jer vjerujemo u Kristovo uskrsnuće, vjerujemo da je Krist Bog. I mi smo osjetili da Krist više nije mrtav nego slavan i zbog toga tražimo u uskrsnim ispovijedima promjene u svom životu: promjene od staroga čovjeka na novo stvorenje obilježeno Kristom. Vjerujemo da Krist opet živi, vjerujemo u snagu riječi koje je Isus rekao Marti dok joj je brat Lazar četiri dana ležao u grobu: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje neće umrijeti nikada".

Zbog tih riječi i mi želimo biti kamen na Kristovom grobu iz kojega će stalno odzvanjati poruka: Nije ovdje. Uskrsnuo je. Mi smo tome svjedoci. Živ je danas kao i jučer, kao i uvijek. Sad je tu među nama. Osjećamo snažni doživljaj njegove prisutnosti.

Susrećemo se s njime otvorena srca. Već sada shvaćamo da to mijenja naš pogled i daje nam nove oči i kršćansko srce. Uskrs postavlja naš život na potpuno nove temelje jer i mi smo nekoć bili mrtvi, a sada živimo. Bog trijumfira i preko nas i u nama. I naš život želi učiniti novim, želi nas dovesti iz smrti u život, iz poraza grijeha u pobjedu života. Evo razloga da nam i cijeli život postane radostan. Pobijeđena je smrt.

Zato je Uskrs svetkovina oslobođenja. Moramo vjerovati u ljepotu života, unatoč svim tamnim stranama patnje i ljudske zloće. Sin nas Božji danas poziva na gozbu. Onaj odbačeni patnik raspet na Golgoti poražen je u pobjedi uskrsnuća. Uskrs je znak kršćanima da se, iako traju razne boli i muke, pojavio nad ljudskom sudbinom svijetli lik smisla. On razjašnjava smisao patnje nedužnih ljudi. Uskrs je odgovor na zašto naših žrtava i naših odricanja. Uskrs nam pomaže da kažemo: "Žrtva se isplati, smrt više nije strašna". Tko u Kristu umire, za njega smrt nije kraj, nego savršena dovršenost. I nakon uskrsnuća ima zla i patnje, ali život je sada osmišljen, patnja je motivirana, sadašnjost ima budućnost, a smrt svrhu. Sada kršćaninu nije smrt posljednja stvar nego samo najteža dionica života.

   

Međutim, ja se bojim da još nismo posve shvatili značenje uskrsnuća jer i dalje živimo kao da Krist nije uskrsnuo. No, ipak ima i onih koji svojim životom pokazuju da su otkrili puno značenje uskrsnuća. Uskrs je svaki put kada dijete podijeli svoje bombone s drugima, nakon duge potajne borbe da sve zadrži za sebe; kada se muž i žena ponovno zagrle nakon sitne prepirke ili teške svađe; kad konkurenti, nakon dugog pogađanja, sklope pravedan ugovor i time radnicima osiguraju sretnu budućnost; kad znanstvenik otkrije spasonosni lijek i liječnik vrati u život nesretnika koji bi bez njegove pomoći izdahnuo; kad se otvore vrata zatvora za svakog Hrvata nepravedno osuđena; kad uhićenik u ćeliji podijeli cigarete sa svojim suuznicima; kad čovjek nakon mnogo muka nađe posao i prvu plaću donese svojim ukućanima; kad novine donesu vijest da se na konferenciji velikih ostvario napredak u rješavanju svjetskih problema.

Uskrs je svaki dan tisuću puta ali ga treba otkriti i doživjeti. Uskrs je kad čovjek odluči doista pripadati Kristu jer želi da ga Gospodin poput Izraelaca oslobodi iz ropstva grijeha. Uskrs je kad nam Bog nudi savez i mi ga prihvaćamo jer znamo da ćemo tako ugasiti našu žeđ za istinom, pravdom i ljubavlju, kad Bog naše putove čini svojima i daje nam srce i duh da idu po njegovim zapovijedima. To je pravi Uskrs jer se tako ostvaruje čovjekova prirodna čežnja za Bogom. Zar se još netko može uopće pitati zašto se Crkva toliko veseli uskrsnuću Gospodinovu?

ŽARKO RELOTA

>[SADRŽAJ]<