VERITAS - br. 4/2002.

>[SADRŽAJ]<

NAŠ JUBILEJ


UZ ČETRDESETU GODIŠNJICU GLASNIKA - VERITASA 

SLAVLJENIČKA PRISJEĆANJA 


U vrijeme u kojemu je pokrenut list "Glasnik sv. Antuna Padovanskog" već se počelo nazirati novo proljeće koje je Crkvi nagoviještao Drugi vatikanski sabor. I u životu Crkve u Hrvata znakovi buđenja vjerskoga tiska bili su vidljivi. Ivon Ćuk, franjevac konventualac, do tada poznati propovjednik, predavač i pisac apologetskih spisa, hrabro se upustio u avanturu pokretanja vjerskoga lista, avanturu koja traje još i danas.


Veritas o svom srebrnom jubilejuPošto se i posljednji hrvatski katolički list, tjednik "Gore srca", koji je izlazio nakon Drugoga svjetskog rata, ugasio uslijed raznih poteškoća, na polju tiskane riječi zavladalo je potpuno mrtvilo. Presudan trenutak u oživljavanju katoličkog tiska bila je 1962. godina, godina velikoga Koncila. "O. Ivon je unutrašnjom intuicijom pogodio pravi trenutak i iz potpunog mrtvila probudio katolički tisak u nas. Zato s punim pravom smijemo o. Ivona Ćuka nazvati ne samo pionirom, obnoviteljem, nego i prvakom poslijeratnoga katoličkog tiska u nas", pisao je svojevremeno Ljudevit Anton Maračić, donedavni urednik "Veritasa".

U vrijeme u kojemu je pokrenut list "Glasnik sv. Antuna Padovanskog" već se počelo nazirati novo proljeće koje je Crkvi nagoviještao Drugi vatikanski sabor. I u životu Crkve u Hrvata znakovi buđenja vjerskoga tiska bili su vidljivi. Ivon Ćuk, franjevac konventualac, do tada poznati propovjednik, predavač i pisac apologetskih spisa, hrabro se upustio u avanturu pokretanja vjerskoga lista, avanturu koja traje još i danas.

Uz podršku svojih redovničkih poglavara i subraće, Ćuk je pokrenuo katolički mjesečnik u izdanju Provincije franjevaca konventualaca, čiji je bio član. Bio je to pionirski, smion pothvat, koji je uskoro probudio i ohrabrio i ostale publiciste Crkve u Hrvata. Uskoro su počeli nicati redom "Glas s Koncila", "Glasnik Srca Isusova i Marijina" (koji je zapravo nastavio s izlaženjem nakon dugoga prekida), "Marija", "Mali Koncil", "Kana" i drugi vjerski listovi.

O pothvatu Ivona Ćuka don Živko Kustić, tadašnji urednik "Glasa Koncila" reći će da je bio "pravi preteča i Koncila i ‘Glasa Koncila’, i svega što su nam te prijelomne godine donijele, i svega čime su nas obogatile, i svega čime su nas opteretile, i svega što su nam kao zadatak zadale."

   

Mjesečnik "Glasnik sv. Antuna Padovanskog" počeo je izlaziti prije 40 godina, u proljeće, uoči Uskrsa 1962. godine. Ciljevi su mu bili, kako tvrdi prvi urednik Ivon Ćuk, "formirati individualno i skupno mišljenje, stvarati atmosferu čistu i prozračnu, prosvjetljivati i odgajati, a ne samo golicati uši i buditi beskorisnu znatiželju. Vrhovno je pravilo, barem našega GLASNIKA, prosvjetljivati, odgajati, smirivati, dakako, uvijek i neotuđivo u skladu s našom katoličkom naukom, sa smjernicama Crkve i neposrednoga crkvenog poglavarstva, vodeći uvijek računa o prokušanoj, tradicionalnoj vjerskoj praksi i kulturi našega dragog naroda." (Glasnik br. 3/67, str. 43)

   

Broj 1/68 izazvao je osobitu pažnju i iznenadio je mnoge. List se pojavio pod novim imenom: "Veritas - revija sv. Antuna Padovanskog". Uredništvo lista u uvodniku pod naslovom "Zašto je Glasnik promijenio ime?" ovako obrazlaže taj čin: "Veritas u latinskom jeziku znači istina. Čini nam se da se naše vrijeme najviše ogriješilo upravo o istinu. Sveti Antun borio se za života da učvrsti evanđeosku istinu koja se u to vrijeme umrtvila. Zato je i nazvan evanđeoskim učiteljem. Naziv VERITAS upravo je u divnom skladu s misijom svetoga Antuna. Odražava ono zašto se on u životu najviše zalagao."

No, dobri poznavatelji lista znali su i skrivene razloge o kojima je uredništvo, čini se, moralo šutjeti. Nakon dvije zabrane i jedne zapljene lista, "Glasnik" je bio u opasnosti da mu se to, zbog bilo kojega razloga, dogodi i treći put, a to bi značilo potpunu zabranu izlaženja. I to je bio jedan od važnijih razloga, a svakako je bio povod ili opravdanje za promjenu imena, jer se ona dogodila upravo u broju koji je slijedio poslije zaplijenjenoga.

Odlazeći na novu dužnost, za prefekta Kongregacije za nauk vjere, u Rim, kardinal Šeper, čije je geslo bilo "Veritatem facientes in caritate" (istinujući u ljubavi), piše uredništvu: "Uzeli ste za naslov časopisa ‘Veritas-Istina’. Velika je stvar spoznati istinu i raditi za širenje istine. Ustrajte u nastojanju oko širenja istine! Ali kršćanstvo nije samo istina, ono je prvenstveno ljubav."

   

Uz prvoga urednika Ivona Ćuka (koji se služio brojnim pseudonimima, a najčešće se potpisivao kao Yves Ivonides), svojim pisanjem List i našu javnost su do danas obogatili (da spomenemo samo neke): Hrvoslav Ban, Tony Glowatzky, Juraj Kolarić, Dominik Marijan Kovač, Jordan Kuničić, Marija Kunić (Vesne Trenkl), Živko Kustić, Juraj Lončarević, Ljudevit Maračić, Špiro Marasović, Vjera Marini (pseudonim Smiljane Rendić), Anđelko Mijatović, Selma Milanić (Mira Beutz), Ana Penić, Vojmil Rabadan, Nikola Roščić, Jakov Sedlar, Svevlad Slamnig, Celestin Tomić, Smiljan Velebit (Grga Pejnović), Slavko Vranjković, Marijan Žugaj i mnogi drugi koji su to činili ili to i danas s ljubavlju čine.

Unatoč svim zamjerkama, treba reći da je "Veritas" u svojih 40 godina postojanja sigurno odigrao veliku i važnu ulogu u naviještanju Krista-Istine i u širenju same istine. Njegova uloga danas se može procjenjivati različito, ali godišta ovoga razdoblja ostaju neizbrisivi dokument i nezaobilazni svjedok svega što se kod nas, osobito na vjerskom području, događalo.

M. P.

>[SADRŽAJ]<