VERITAS - br. 5/2002. |
>[SADRŽAJ]< |
UZ
SPASOVO
SUSRET S KRISTOM U ŽIVOTU I U SMRTI BOG POZIVA KADA HOĆE Sjećam se kako sam puna dva mjeseca usrdno, po zagovoru Njegove i naše Majčice i sv. Josipa, molila dragoga Isusa da mi spasi teško bolesnu majku. I on ju je spasio… Na Veliku Gospu, dok sam bila u Mariji Bistrici, pomirena s Bogom i svjesna riječi iz molitve Očenaša "budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji", odjednom sam shvatila svoje pogreške te sam Majčici doslovce rekla: "Kao što si ti Bogu rekla svoj ‘fiat!’, neka mi bude po Tvojoj riječi, tako i ja prihvaćam Božju volju u zdravlju i u bolesti, u životu i u smrti, bilo vlastitoj, bilo svoje majke." Drugoga jutra duša moje dobre majke preselila se u vječnu Domovinu, a ja sam u srcu osjetila onu uskrsnu radost koju su vjerujem doživjeli svi učenici kada su vidjeli Krista kao pobjednika i nad smrću.
Kada se nedavno moj suprug teško razbolio i kada je smješten u bolnicu "Sveti Duh", na Blagovijest u crkvi sv. Antuna pred izloženim Presvetim, klanjajući se Isusu, molila sam ga za svoga bolesnog muža. Kao da sam u srcu začula Isusov glas: "Predaješ li ga meni, u moje ruke?" Spremno sam mu odgovorila: "Da, Gospodine, sve je u tvojim rukama. Svi smo mi tvoji i jedino tvoji i želimo ostati. Svi smo tebi na raspolaganju, a ti uzmi onoga koga želiš - neka se vrši tvoja sveta volja." Pozvala sam svećenika da ispovjedi moga muža, da ga pomiri s Bogom i s ljudima, da mu udijeli sakramenat bolesničkog pomazanja, da ga ohrabri i nahrani Kristovim Tijelom. Predali smo se ruke Božje i ja i moj suprug i strpljivo čekali da se Božja volja ispuni. Sutradan, dok sam u crkvi ponovno molila za svoga supruga i opet sve nas predavala u ruke Božje, ponavljajući Kristove riječi "budi volja Tvoja…", nisam ni znala da ga je Gospodin upravo u tom trenutku uzeo k sebi. Tek poslije liječnik mi je rekao da je moj muž preminuo oko pola devet, baš u vrijeme moje molitve predanja u volju Očevu.
Bogu slava, čast i hvala na svemu! Opet sam osjetila onu istu uskršnju radost i mir, znajući da sam sve učinila za spas njegove duše, one duše koja živi vječno i nakon što se naše zemaljsko tijelo raspadne. Tako je završio život jednoga pravednika kojega na putu u vječnost prate njegova dobra djela. A Bog svakoga čovjeka poziva kako hoće o kada hoće, u miru i u blagosti, želeći ga spasiti od smrti vječne, od one koju je u Kristovu uskrsnuću zauvijek pobijedio. Uskrslom Gospodinu neka je slava i hvala! Amen. Aleluja! ANA VRČEK |
>[SADRŽAJ]<