|
KUMSTVO
U prepunoj crkvi svijeća plamenovi
njišu se i zlate kao klasje zrelo,
s pokaznice zraka u molitvi plovi,
pa se spušta blago na Gospino čelo.
Sveti Antun nosi cvjetove na dlanu,
mirisi im rajski blagoslove dijele,
Jutarnja se Zvijezda primaknula Danu,
utkala se čežnja u ljiljane bijele.
Marija mu stavlja Djetešce u krilo,
dariva ga srećom i kumstvom ga časti,
opio je psalme miomiris cvijeća,
očima je srce tajnu razotkrilo;
iz dubine mira radost hodočasti
međugorskoj crkvi u titraju svijeća.
Jakov Džolić
|
SI QUAERIS
Ako išćeš kade čuda,
Bludnost, guba, vrag, smert huda
Pred Antonom sve beži,
Nit betežan već leži.
On na morju potreboći
Hoće verno vsem pomoći.
Ako koji kaj zgubi,
Njega prosi pak dobi.
Ranjen kotrig ima vraća,
Sužnja k domu pak povraća,
Vsu pogibel stegne rad.
To svedoči star i mlad.
(Preveo: o. Hilarion Gašparoti)
ZAPISANO 13. LIPNJA
Istinu išćuć, noseći zbog nje
ubod drača usred prohodanih nogu,
Imoćanin vrli i poeta doctus,
izgovara posljednju mudrost:
Ako mu se činilo da igdje
ljudska patnja nalazi milosti,
bilo je, kaže, u oku djeteta...
Nadodajem:
Djeteta ovog, u naručju
padovanskog Sveca.
MILJENKO GALIĆ
|