| VERITAS - br. 6/2002. |
>[SADRŽAJ]< |
|
NAŠ
OSVRT
NASLJEDOVATI ZAGOVORNIKE SVEČEVA POMOĆ Pučko štovanje u našem narodu, uz Blaženu Djevicu Mariju, zasigurno najviše uživa sv. Antun Padovanski. Mnogima je upravo on najomiljeniji zagovornik kod Boga i, reklo bi se, osoba od povjerenja kada je potrebno nešto izmoliti od Gospodina. Sv. Antun se u mnogim situacijama i u različitim životnim potrebama pokazao kao svetac koji ne omalovažava nikakve molbe, makar se radilo o ljudskim svakodnevnim sitnicama. Za njega kao da odmah postane najvažnija stvar na svijetu upravo ono što ga njegov štovatelj moli. Istina, ima i neuslišanih molitava, ali najčešće se kod njih radi o krivoj ili o štetnoj molbi, što molitelj u svojoj boli obično ne primjećuje, ali tek poslije shvati da mu je molitva bila pogrešna i da je razumljivo zašto nije uslišana, odnosno da je možda uslišana u svom ispravljenom obliku.
Dosta često nam čitatelji pišu o svojim iskustvima molitvenog obraćanja sv. Antunu. Svjedoče o njegovu moćnom zagovoru i o zauzetosti za vjernike koji mu se utječu u različitim nevoljama i potrebama. Gospođa Tera tako svjedoči: "13. lipnja 1979. dovezena sam u bolnicu s dijagnozom izvanmaternične trudnoće. Bila sam gotovo mrtva, ali još sam sve mogla čuti. Ginekologinja mi je samo rekla da me ne smije onakvu operirati i da mi je ostalo jedno pola sata života, te da mi najviše Bog može pomoći, zatim moja jaka volja za životom, pa tek onda ona kao liječnica. Tlak mi je bio sasvim nizak i posve blizu jedan drugome, a često sam i krvarila. Kao i puno puta u svom životu, opet sam pomislila: sveti moj Ante, i ostala na životu, a bili su me već svi otpisali." Mnogi Svečevi štovatelji ujedno su čitatelji i pretplatnici "Veritasa", Glasnika sv. Antuna Padovanskoga. I oni nam se obraćaju riječima potpore, izražavajući zahvalnost Bogu, sv. Antunu i svim suradnicima koji im preko lista pružaju riječi utjehe i podrške. Tako nam gđa Jelena piše: "Vaša ljubaznost i toplo srce omogućili su mi da i ove godine besplatno uživam u čitanju svoga omiljenog Glasnika. Znate da nisam u stanju plaćati ga, ali vam bar mogu zahvaliti. U sv. Antunu i u Glasniku uvijek pronalazim duhovnu pomoć i snagu vjere u svojim staračkim danima. Sv. Antun mi je uvijek bio na pomoći i tješio me, pa je tako i njegov Glasnik moja vodilja u čestim neprospavanim noćima. I nadalje se toplo preporučam vašoj dobroti i darežljivosti, nadajući se da me nećete ostaviti bez moga dragog Glasnika." "Trenutno nisam kod kuće - piše Martina - ali i ovdje i kada sam na putu čitam Veritas. Hvala vam za ovaj lijepi list i za dobroga sv. Antuna kojega nam predstavljate kao uzor za nasljedovanje. Kamo sreće kada bismo svi mi kršćani živjeli kao Svetac i kada bismo nosili Isusa u svom naručju i donosili ga jedni drugima. Koliko bi onda svi na svijetu bili sretniji, mirniji i svetiji."
Ove i slične riječi naših čitatelja i štovatelja sv. Antuna uvijek su nam poticaj da ustrajemo u pisanju i da nastavimo s radom na polju širenja Kristove Radosne vijesti putem medija. Želimo i nadalje tekstovima objavljenim u "Veritasu" donositi radost, utjehu i mir, te sve vjernike pozivati na zauzetije življenje onoga poziva koji nam je svima upućen, a on glasi: budite sveti! MARKO PUŠKARIĆ |
|
>[SADRŽAJ]<