U četvrtak, 25. travnja, papa Ivan Pavao II. primio je u zasebnu audijenciju sudionike X. Simpozija europskih biskupa, koji je nekoliko dana raspravljao o izazovnoj temi: "Mladi Europe u promjeni: Radionica vjere." Ovaj je skup organiziralo Vijeće europskih biskupskih konferencija, kojemu je jedan od potpredsjednika zagrebački nadbiskup mons. Josip Bozanić. Papa je sudionicima Simpozija naglasio da pred prazninom vrednota i pred dubokim životnim pitanjima koja razdiru današnje društvo, "moramo naviještati i svjedočiti da je Krist na sebe preuzeo pitanja, očekivanja, čak i drame čovječanstva svakog vremena… Europa osjeća hitnju da susretne toga Boga, koji ljubi ljude i koji je nazočan u svakoj ljudskoj kušnji i teškoći". A obrativši se mladima, u svojem već poznatom stilu, Papa poziva: "Predragi mladi… na vas s posebnom pažnjom gleda Crkva. Ona od vas očekuje dar potpuno vjernoga života Kristu… Slijedite ga s povjerenjem, oduševljeno i ustrajno. Ne dopustite da ga odstrane!"

U Vatikanu je 26. travnja zaključen višednevni susret predstavnika američkog episkopata s papom Ivanom Pavlom II. Ovaj skup, na kojemu je razmotreno goruće pitanje seksualnih zloporaba nekih katoličkih svećenika, koje su u posljednje vrijeme uzburkale javnost u Americi, a i šire. Biskupi su pozvani da energičnije reagiraju, čak uz primjenu kazne oduzimanjem svećeničke službe i vraćanja u laički stalež. Biskupi su na kraju susreta uputili otvoreno pismo američkim svećenicima, "jer dobro znamo za teško breme žalosti i srama koje podnosite zbog krivnje nekih koji su izdali milost svetog reda, zloupotrijebivši one koji su povjereni njihovoj brizi". U pismu su izrazili žaljenje što ponekad njihova biskupska pažnja nije bila u stanju očuvati Crkvu od ove sablazni. "Cijela Crkva, Kristova zaručnica, ražalošćena je zbog ove rane: na prvomu mjestu žrtve i njihove obitelji, ali i vi koji ste posvetili svoje živote svetoj službi Božjeg Evanđelja." Inače, tijekom ove godine, sve do ovog susreta u Vatikanu, američki su biskupi zbog pedofilije oko stotinu svećenika odstranili iz službe. Ipak, javnost je zahtijevala od biskupa strože mjere, te je nekima inače vrlo utjecajnim kardinalima zamjerala pretjeranu blagost. Zbog toga je Katolička crkva u Americi prisiljena podmiriti visoke materijalne izdatke koje sudovi traže kao odštetu za nanesena zla. Najglasovitiji je slučaj bivšega bostonskog svećenika, za kojega je njegova nadbiskupija morala isplatiti nekoliko milijuna dolara odštete brojnim žrtvama njegove pedofilske nastranosti. Zbog tog slučaja neki su čak tražili da bostonski kardinal Bernard Law podnese ostavku. Kardinal Law se javno s propovjedaonice ispričao za svoj nemar, ali je pitanje svoje ostavke prepustio Svetoj Stolici.

U ponedjeljak, 6. svibnja navečer, na prvom programu Talijanske televizije prikazan je drugi nastavak televizijske ekranizacije života pape Ivana XXIII. Prema rezultatima ispitivanja gledanosti, tu je večer 51,44 posto gledatelja (14.680.000) promatralo ovu uzbudljivu i vrlo zanimljivu biografiju pape Ivana Dobroga. To je uspjeh bez presedana za bilo koji film vjerskog sadržaja, čak je premašen rekord gledanosti ekranizacije kapucinskog blaženika Pija iz Pietrelcine. I javnost i kritika vrlo su povoljno primile ovo djelo koje vjerno oslikava život i djelo ovoga velikog pape. Na gotovo jednodušno zadovoljstvo pristiglo je ipak i nekoliko glasova neslaganja. Tako je Emanuelle Roncalli, nećak pape Ivana XXIII., priznao da je filmsko djelo "tehnički savršeno, ali bez poetičnosti", dok su pak neki drugi prigovorili jezičnoj akcentuaciji koja nije dovoljno vjerno prenijela melodiku govora tipičnu za lombardski dio Italije. Sve u svemu, nikada ne može bez prigovora, a ostaje činjenica da je tv-fiction pape Ivana XXIII. zadovoljila, čak i oduševila talijansku javnost.

Početkom svibnja predstavljeno je u Rimu, u formi "Motu proprio", apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. "Misericordia Dei", gdje Papa naglašava neke vidike slavljenja sakramenta pokore. Dokument je vrlo kratak, ima svega devet točaka, a većim dijelom Papa iznosi tradicionalni nauk i stajalište s obzirom na praksu kolektivnog odrješenja, koja se sve više širi i primjenjuje u nekim zapadnim zemljama. Sveti Otac podsjeća da se redoviti oblik odrješivanja ostvaruje u pojedinačnoj ispovijedi, a ponovno upozorava da se kolektivno odrješenje može primijeniti u zaista vrlo izuzetnim slučajevima. U dokumentu se pozivaju biskupi, župnici i voditelji svetišta da paze na ovu praksu i da odstrane zloporabe, jer sama činjenica velikog broja onih koji se žele ispovjediti nije dovoljan razlog za primjenu kolektivnog odrješenja. Biskupi su pozvani da na svojim konferencijama izvijeste o tim provjerama, a biskupske će konferencije s time upoznati nadležnu vatikansku kongregaciju. Inače, očekuje se uskoro i objavljivanje dokumenta pape Ivana Pavla II. o euharistiji, i to možda u formi enciklike. Papa očito želi još jednom pažnju crkvene javnosti usmjeriti na bitne sakramente za redoviti vjernički život i kršćanski rast.

Kardinal Joseph Ratzinger, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, ovih je dana postao Dekan kardinalskog zbora. Dosadašnji dekan, kardinal Bernardin Gantin, navršio je 80 godina života i po pravilniku ne može više obnašati ovu službu, koja u redovito vrijeme ima samo ceremonijalnu ulogu. No, u slučaju papine smrti, služba dekana kardinalskog zbora poprima važnu ulogu. Dekan predsjedava papinu sprovodu i poziva u konklave sve kardinale koji na to imaju pravo. Njegova je dakle uloga, u tim slučajevima, biti jamac i nadziratelj da se sve obavlja po pravilniku, u duhu kanonskog prava. Brine se i za hitne slučajeve koji mogu iskrsnuti u razdoblju do izbora novog pape, sve u duhu apostolske konstitucije Ivana Pavla II. iz veljače 1996., kojom je uređeno pitanje ovoga značajnog i važnog razdoblja sedisvakancije. Kardinal Ratzinger će uskoro navršiti 75 godina, ali će i dalje ostati u aktivnoj službi pročelnika Kongregacije za nauk vjere.

U nedjelju, 19. svibnja, na Trgu sv. Petra papa Ivan Pavao II. proglasio je petoro novih svetaca Katoličke crkve. Kanonizacija petoro svetih privukla je u Rim brojne vjernike, koje ni loše vrijeme, čak ni povremena kiša, nije omela da sudjeluju u činu kada Crkva dobiva nove svece. Među kanoniziranima nalaze se tri sveca i dvije svetice. Svi su redovnici. Sv. Alonso de Orozco bio je španjolski augustinac, sv. Ignazio da Santhia talijanski franjevac kapucin, a sv. Umile da Bisignano talijanski franjevac opservant. Među sveticama, obje su talijanskog podrijetla i osnivateljice kongregacija: sv. Paulina Visintainer u djetinjstvu je pošla u Brazil, gdje se posvetila redovničkom životu i osnovala novu družbu, a sv. Benedetta Cambiagio Frassinello, dogovorno s mužem, preuzima život u djevičanstvu, postaje redovnica i osniva žensku kongregaciju benediktinki Božje providnosti. Ove kanonizacije predstavljaju zapravo samo pokus za ono što će uslijediti sredinom lipnja, kada se u Rimu predviđa kanonizacija glasovitoga kapucinskog mističara o. Pija iz Pietrelcine. Za beatifikaciju, pred nekoliko godina, bilo je skoro 100.000 njegovih štovatelja, a što će biti u nedjelju, 16. lipnja, možemo samo zamisliti.

Papino 96. međunarodno putovanje, pohod Azerbejdžanu i Bugarskoj, od 22. do 26. svibnja, imalo je značajke posve različite od dosadašnjih putovanja. Azerbejdžan je islamska država s preko 90 posto muslimana, dok ostale postotke predstavljaju pravoslavni kršćani. Katolika u toj zakarpatskoj i kaspijskoj zemlji ima svega oko 150, s dva svećenika salezijanca. U Bugarskoj je omjer obratan: oko 90 posto pripada Bugarskoj pravoslavnoj crkvi, desetak postotaka predstavljaju muslimani, a katolici čine svega oko jedan posto žiteljstva. Katolici su većinom latinskog obreda, ali postoji i grko-katolička zajednica. U Bugarskoj djeluje pet katoličkih biskupa, 17 dijecezanskih i 34 redovnička svećenika, koji vode 54 župe. Zavjetovanih redovnica ima 86, a bogoslova 8. Budućnost Crkve pothranjena je nadama da će se i brojčano povećati, a posebni zamah bugarski katolici očekuju od beatifikacije trojice bugarskih blaženika (Kamen Vičev, Pavel Djidjov, Jozafat Čičkov) u Plovdivu, 26. svibnja.

Ovo putovanje pape Ivana Pavla II. predstavlja test daljnjeg programa njegovih pastirskih pohoda. Krajem srpnja vjerojatno slijedi posjet Torontu i susret s mladima, potom kanonizacija u Meksiku i beatifikacija u Guatemali, a sredinom kolovoza predviđen je Papin pohod vlastitoj domovini - Poljskoj. Po tom programu bilo je predviđeno da Sveti Otac sredinom rujna treći put pohodi Crkvu u Hrvata, ali je njegov posjet odgođen za proljeće 2003. godine. Zasad još nema točnoga datuma i službene potvrde, jer se s pažnjom prati razvoj stanja s Papinim zdravljem, posebno nakon ovih napornih putovanja. Sve su naglašenije teškoće koje Sveti Otac ima pri izgovoru, pa sve češće veći dio njegovih govora čitaju suradnici.

U Bazilici sv. Petra nalazi se popriličan broj nadgrobnih spomenika pojedinim papama. U pravilu se njihove grobnice nalaze u kripti ispod Bazilike, dok se u Bazilici nalaze zemni ostaci samo onih papa koji su proglašeni svetima ili blaženima. Tako su prošle godine iz kripte preneseni smrtni ostaci pape Ivana XXIII. i ugrađeni u podnožje oltara sv. Jeronima.

Mnogi od tih spomenika pobuđuju znatiželju i izazivaju različite komentare. Najzanimljivija se pojava zapaža kod grobnog spomenika Klementu XIII., mletačkom papi iz obitelji Rezzonico. Mnogi ponešto upućeniji posjetitelji nakon što pažljivo pogledaju velebni spomenik papi koji pobožno kleči, odmah idu razgledati spomenik s lijeve strane, gdje se nalazi stražnji dio razbuđenoga lava. Priča se da je Canova, talijanski umjetnik koji je u neoklasicističkom stilu izradio ovaj spomenik, u skupini svojih pomoćnika imao jednoga klesara koji se zvao Leon (što znači: lav). Pomalo ljubomoran na ovoga kolegu, drugi klesar, neki Napolitanac s prezimenom Elefante (slon), izrazi želju umjetniku da i njegovo ime nekako bude ovjekovječeno i uklopljeno u ovu veliku kompoziciju ljudskih likova, anđela i zvijeri. Canova se nije smeo već je stražnjem dijelu lava dao takav oblik da onaj koji promatra odatle, doista doživljava ovaj dio lavljeg tijela kao slonovu glavu, a lavlji rep impresivno dočarava slonovu surlu.

U Bazilici sv. Petra ima jedan nadgrobni spomenik kojemu autor nije katolik. To je velika mramorna kompozicija u čast papi Piju VII., koju je 1825. izradio i postavio danski kipar Berthel Thordvaldsen. Ovaj je spremno prihvatio ovjekovječiti spomen na papu kojega su zbog otvorenosti cijenili i mnogi protestantski narodi. Ipak, ovaj izbor luteranskog umjetnika u Rimu je izazvao i određene otpore, pa se umjetnik nije htio osobno izložiti neugodnosti da dođe u Rim, već je zamolio da mu pošalju dimenzije prostora koji je predviđen za spomenik, a samu je kompoziciju u cijelosti izradio u domovini. Kada je spomenik postavljen, kritikama nije bilo kraja, jer je nadgrobni spomenik djelovao ne toliko ružno koliko neupadno i neugledno u velebnoj zgradi Bazilike sv. Petra. I umjetniku je bilo jako krivo, ali se ustanovilo da su mu poslali pogrešne podatke proporcija u odnosu na udubinu koja je bila predviđena za spomenik.