Tko je propovjednik? Navjestitelj Radosne vijesti, evanđelja, dobra, ljubavi, pravde, istine, mira, milosrđa, spasenja, oproštenja, nade, jednom riječi navjestitelj svega onoga što je dobro. I kad propovjednik ustaje protiv zla i nepravda, kada naviješta kaznu za grijehe, to čini da se čovjek obrati i povjeruje Bogu te se spasi.

Isus Krist je uzor svakom propovjedniku. Ljudi su visjeli o njegovoj riječi i vjerovali da je on Spasitelj, Krist, Mesija. Isus je zapovjedio apostolima da naviještaju evanđelje, da propovijedaju: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se." (Mk 16, 15-16)

Jedan od snažnih navjestitelja evanđelja u povijesti Crkve bio je i sv. Antun Padovanski. Crkva ga je stoga i proglasila Evanđeoskim naučiteljem (1946. godine). Najstariji životopisac naziva Antuna, odnosno njegov jezik "Perom Duha Svetoga", a papa pred kime je sv. Antun jednom propovijedao nazvao ga je "Kovčegom Saveza".

Kako je Antun počeo propovijedati? Prije nego je počeo ovu službu subraća su Antuna više poznavala kao perača suđa, nego kao propovjednika, nisu naime znali koga imaju u svojoj sredini. No otkriće se dogodilo u gradu Forliju, u Italiji, kada je bilo svećeničko ređenje neke braće, sudeći prema svemu 24. rujna 1222. Nitko od prisutnih redovnika franjevaca i dominikanaca nije se smatrao spremnim ni dostojnim uzeti riječ i propovijedati. Tada je mjesni poglavar naredio Antunu da on nazočnoj braći kaže ono što mu nadahne Duh Sveti. I Antun je to iz poslušnosti učinio i zadivio sve prisutne svojim poznavanjem i poniranjem u Sveto pismo. Otada Antun postaje putujući propovjednik, obilazi gradove i sela i naviješta Radosnu vijest spasenja. 1225. godine Antun odlazi u južnu Francusku (Montpellier, Touluse, Limoges), gdje snažno naviješta evanđelje, pobija krivovjerja i obraća albigenze i katare. Godine 1227. Antun postaje ministrom provincijalom sjeverne Italije, ali i nastavlja propovijedati. Pješačenje je bio silan napor, koji je Antun poduzimao u svojoj propovjedničkoj službi, posebno po sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj. Godine 1230. Antun prestaje biti ministrom provincijalom, dolazi u Padovu i sav se predaje propovjedničkoj službi.

Na molbu svoje subraće, vjerojatno one u Bologni koju je poučavao, Antun je napisao propovijedi za sve nedjelje u crkvenoj godini A. Na molbu budućeg pape Aleksandra IV. napisao je i propovijedi za blagdane, koje nije dovršio zbog smrti, 13. lipnja 1231. Riječ je o Antunovim napisanim propovijedima za braću propovjednike; dakako u njima se nalazi i sadržaj njegovih izrečenih propovijedi, koje je razradio i obogatio mnoštvom svetopisamskih citata.

Antun je kao propovjednik najviše došao do izražaja u Padovi za vrijeme korizme 1231. godine, kada je kroz 40 dana propovijedao. Niti jedna crkva od njih 55 u Padovi nije mogla primiti mnoštvo koje ga je željelo čuti. Zato je Antun propovijedao na velikoj livadi. A znalo ga je slušati i do 30.000 ljudi. I to bez mikrofona i zvučnika. Savršena tišina, bez žamora. Prisutni su znali govoriti: "Ni jedan čovjek nije govorio kao što govori ovaj." Dolazili su ga slušati ljudi svih staleža, čak i mjesni biskup sa svojim klerom. I trgovci su za živo čudo zatvarali svoje radnje i slušali Antuna. Ljudi su se obraćali od svoga lošeg života: posvađani bi se izmirivali, lihvari bi stavljali do Antunovih nogu krivo stečene pologe i vraćali novac onima koje su bili oštetili, lopove je odvraćao da ne kradu, javne bludnice da se okane svoga opakog života, zatvorenicima je pribavljao slobodu. A toliko mnoštvo ljudi pristupalo bi sakramentu ispovijedi, da za to nije bio dovoljan ni velik broj braće i drugih svećenika koji su Antuna pratili dok je propovijedao. Antun je znao do sunčanog zapada natašte propovijedati, poučavati i sam ispovijedati druge.

Antun je prorok koji se nije bojao naviještati istinu ni onda kad je riječ o redovnicima, svećenicima, propovjednicima, biskupima. On se ne boji izložiti riziku otvorene kritike. Pita on redovnike, koji kupuju i prodaju, grade, razgrađuju i pregrađuju, parniče se i pred sudovima svađaju, jesu li to možda našli u prorocima ili u Kristovim evanđeljima, Pavlovim poslanicama, u pravilu sv. Benedikta ili sv. Augustina? Neke propovjednike naziva nijemim psima koji ne mogu lajati na vuka, koji prodaju maglu propovijedajući za novac, straše prijetnjama one koji ne daju, a propovijedaju mir i obećavaju milosrđe onima koji daju. Za crkvene glavare govori da je Isus rekao Petru tri puta : "Pasi!", a nijedanput: "Striži i muzi!" Antun nipošto nije neki mekušac. On kaže: "Tko naviješta Božju riječ, neka pazi da ne prešuti ono što treba naviještati. Cjelovito propovijeda onaj koji nikoga ne štedi, ni iz ljubavi, ni iz poštovanja, ni iz stida."

U jednoj propovijedi, koja vrijedi za svakoga, Antun govori: "Jao onima koji imaju pune podrume vina i žita, dva ili tri para odjeće, dok Kristovi siromasi prazna želuca i polugoli prose na njihovim vratima, pa ako im što preko srca i daju, daju malo ili lošije od lošijega." Tako govori Antun, sveti Antun kome se vrlo rado utječemo u zagovor.

U Antunovo vrijeme jedini način naviještanja evanđelja bila je upravo propovijed i donekle knjige pisane rukom. Danas ima mnogo drugih načina preko kojih se može naviještati evanđelje: tisak, radio, televizija, film, Internet… No ipak najjači način naviještanja evanđelja i dalje ostaje živa i izravna osobna riječ - propovijed.