SLIČNOSTI IZMEĐU VJERNIKA I NOGOMETAŠA

 Dvojio sam je li uopće sa Zemlje, ali bio sam nedvojbeno siguran da nije iz ove zemlje kad me je zamolio da mu objasnim što je to nogomet. Reče da je čuo o tome govoriti, da su neki koje je susretao to smatrali veoma zanimljivim, da su to doživljavali kao najvažniju sporednu stvar na svijetu i da su tvrdili kako je radi toga svijet moguće izokrenuti naglavačke.

Priznajem da sam u početku smatrao da se šali sa mnom i da me provocira takvim pitanjima, a kad sam se uvjerio da zaista o nogometu ne zna ništa prionuo sam objašnjavanju sretan što mogu bar nekoga uvesti u čudesni svijet nogometa. Odmah sam se, dakako, ogradio konstatacijom da ja nisam najprikladnija osoba za inicijaciju u nogometni stil života budući da mi je krhko teoretsko znanje i sićušna praksa te se ne osjećam dovoljno kompetentnim. Ali nemoguće je živjeti nogomet, a da se ne da kakvo-takvo objašnjenje onoga što osjećamo u svojim srcima i što nosimo u svakom djeliću svoga bića.

Najprije je htio znati kakva je to igra pa sam mu ukratko objasnio kako se nogomet igra, koja su pravila i koji je cilj igre. Posebno sam osjećao važnim napomenuti da je nogomet timska igra, za razliku od loptanja koje se može igrati jednako kvalitetnom loptom, na jednako kvalitetnijem terenu te u jednako prikladnoj odjeći i obući, ali se ne igra timski. Mnogi se nažalost ne mogu pomiriti s time pa i loptanje smatraju nogometom, ali to nije istina. Za nogomet je bitno da je timska igra. Bitna je ekipa i odnos među članovima ekipe. A pravila i ciljeve igre može se nazvati relativno jednostavnim, bar ono što se najčešće igra. No ljepota nogometa je upravo u činjenici da ono što je jednostavno i što se dade svesti na osam do deset osnovnih načela, u izvedbi pravih majstora igre rezultira najrazličitijim bravuroznim potezima. Sljedeća važna stvar vezana uz nogomet je bogatstvo razina igranja nogometa. Nogomet se igra posvuda. S jedne strane su profesionalci koji igraju nogomet u najrazličitijim međusobno isprepletenim strukturama i oblicima igre, od lokalnih pa sve do svjetskih. S druge strane je nebrojeno mnoštvo iz svakog naroda i plemena, puka i jezika koje igra nogomet. Od pasioniranih zaljubljenika, povremenih rekreativaca, spontanih igrača pa do nesigurnih, ali srčanih igranja u dvorištima dječjih vrtića. Ako im se još pridodaju i oni koji nogometu pristupaju samo kao gledatelji ili navijači, zaista se može smatrati istinitom tvrdnja da je nogomet najvažnija (sporedna) stvar na svijetu.

Zainteresirao ga je moj govor o nogometu, a mene je razveselilo kad sam vidio da je ispravno razumio da je bit, ljepota i posebnost te igre u njenom igranju. Stoga sam ga poveo pokazati mu nogometne terene. Nije skrivao oduševljenje, očito u promatranju velebnih stadiona, a još veće u gledanju raznoraznih mjesnih igrališta i komadića zemlje pretvorenih u nogometne prostore. Na nekima od njih se u trenucima našeg posjeta igrao nogomet.

Moj suputnik se nemalo iznenadio kad je vidio kako oni koji igraju nogomet ničim ne pokazuju ljepotu i čar igre niti se odlikuju najrazličitijim bravuroznim potezima. Rekoh da su ovo oni koji povremeno igraju nogomet, ne iz temeljnog opredjeljenja, nego radi zadovoljavanja nekih svojih potreba i da ćemo drugdje moći bolje uočiti ono što nogomet zapravo jest. No nažalost utakmica koju smo kasnije gledali, susret momčadi dvaju susjednih mjesta, nije se toliko iskazala nogometnom ljepotom, koliko se osjećalo da je nogomet tek povod upriličenja slavlja, parade isforsiranih trendova i promocije lokalnih moćnika. Htio sam ga odvesti na utakmicu prve lige, ali smo otišli prije početka jer ga je revoltirala činjenica da je susret ekipa iz družbe najboljih nogometaša u zemlji došlo gledati tek petstotinjak gledatelja. Srećom tih dana se igralo i svjetsko prvenstvo. Poveo sam ga na utakmice i doživio veliko razočaranje lošom igrom onih koje sam predstavljao kao favorite, nositelje odličja s prethodnih smotri i najbolje nogometaše današnjice.

Na kraju smo se vratili na mjesto našega susreta. Nekolicina mojih poznanika se taman spremala započeti utakmicu. I nas su pozvali. Kad se moj suputnik počeo nećkati potaknuo sam ga na igru riječima:

- Nije važno koliko dobro igraš, nego da igraš najbolje što možeš i da svaki dan pomalo napreduješ.