ODJECI PAPINIH PORUKA MLADIMA U TORONTU

Vi ste mladi, a Papa je star i pomalo umoran. No, on se još uvijek potpuno poistovjećuje s vašim težnjama i nadama. Premda sam živio među mnogim tminama, pod okrutnim totalitarnim režimima, dosta sam jasno vidio da mogu biti nepokolebljivo uvjeren da nijedna poteškoća, nijedan strah nije toliko velik da može potpuno ugušiti nadu koja vječno izvire iz srca mladih. Ne dopustite da ta nada umre!… 

Ovaj se Papin citat iz govora na Svjetskom danu mladih u Torontu, činio nekako najprikladnijim za uvod u tekst u kojem se bar dijelom nastoji zabilježiti ono što su tih dana, u Kanadi, čuli i doživjeli mladi - njih stotine tisuća iz cijeloga svijeta. Dugo iščekivano druženje Pape i mladih ponovno je oduševilo snagom poruka i toplinom susreta. Na to ozračje nisu ostali ravnodušni ni svjetski mediji, koji su pažljivo pratili cijeli događaj. Premda su neki ostali razočarani, tražeći političke poruke i komentare najnovijih skandala u Crkvi, mnogi su susretu dali značajno mjesto, prenoseći Papine pozive na solidarnost, ljubav i nadu.

Svjetske susrete mladih, koji su još od samih početaka 1985. godine do danas okupili milijunske brojeve sudionika, Papa, kako je sam rekao, smatra "darom Božjim". Oni to zaista i jesu, svima koji "imaju uši da čuju"…

Okružen mnoštvom razdragane mladeži, i sam vidno ganut, "stari papa" - mladog srca, podsjetio je još jednom: mladi su nositelji nade! I, ne uzalud, jer, nažalost, nisu više rijetka pojava mnogi mladi bez nade, bez cilja, bez želje za promjenom, želje da budu "sol zemlje i svjetlo svijeta". Mnogi su se danas uspavali u svakodnevici koja je nekima bolja, a nekima lošija - bez previše volje da je mijenjaju, jer bi ponekad trud zahtijevao previše energije i previše hrabrosti da se bude "drukčiji". Papa, pak, neumorno ukazuje na opasnosti materijalističkog i hedonističkog duha koji je obuzeo današnje društvo i na dužnost kršćana da mu se suprotstave, da budemo začin sve bezobličnijem svijetu.

Upozorio je na to i za svog nedavnog posjeta rodnoj Poljskoj, kada je pozvao na nadvladavanje nepravdi i rastućeg udaljavanja od Boga u svijetu. Upozorio je na opasnosti pogrešne ideologije slobode, koja pokušava "proći" bez istine i svijesti o odgovornosti. Na različite načine pokušava se ušutkati glas Božji u srcima ljudi, pretvoriti Boga "u velikoga odsutnoga" u savjesti naroda, napomenuo je Papa. A sva ta nastojanja u čovjeku rađaju osjećaj straha od budućnosti, unutrašnju prazninu patnju i uništenje. Tome se mora suprotstaviti novi zanos u naviještanju poruke Božjeg milosrđa svim ljudima.

Taj je zanos, prema svjedočenju onih koji su imali prilike biti tih dana u Torontu, još jednom Papa probudio i produbio u srcima mnogih mladih.

Kako da budemo ta sol svijeta - koju Papa spominje? Ili - što je postalo tako bezukusno da se treba "posoliti"?

Izvor najveće nesreće - kaže Papa - jest iluzija da se život može ispuniti bez Boga, da postoji sloboda bez istine i bez osobne odgovornosti, a najdublja tama u koju mladi upadaju je onda kada im lažni proroci ugase svjetlo vjere, nade i ljubavi. "Sol" je, prema Papinim riječima, novi osjećaj bratstva i solidarnosti, koje današnji svijet očajnički treba. Svijet treba biti "dodirnut i izliječen Božjom ljubavlju", a ta ljubav treba svjedoke.

Mnogi se pitaju čime to stari Papa tako oduševljava mlade. U vremenu kada ih svijet poziva da budu dio mase, da se drže trendova, dijele iste stavove i potrebe (koje je onda lakše znati zadovoljiti i unovčiti), zatvore oči i prepuste se onima koji će ih k tome voditi - Papa ih poziva da otvore oči i srce, i budu drukčiji. Ne čudi njih to što ih Papa poziva, nego što mladi taj poziv oduševljeno prihvaćaju. Mladi koji prema sudu svijeta ne bi trebali imati drugih želja osim onih koje će im omogućiti veću udobnost i zadovoljstvo. Pa vjerojatno su ih krivo procijenili. Mnogi još ipak, umjesto ponuđenog šećera, radije odabiru sol. Umjesto beznađa, nadu, a umjesto ravnodušnog hedonizma, ljubav spremnu na žrtvu za drugoga. Sve to utjelovljuje i svjedoči "starac" koji umjesto zasluženog odmora u nekom mirnom ljetnikovcu, uvijek, i neumorno, radije odabire hodočasničke putove, idući ususret onima koji ga trebaju.