Sv. Antun je ljubio Boga iznad svega. To svjedoči cijeli njegov život. Naime, iz ljubavi prema Bogu posvetio se duhovnom pozivu: postao je redovnik i svećenik. Iz ljubavi prema Isusu Kristu želio je podnijeti mučeništvo. Obilazio je gradove i sela po Italiji i Francuskoj i naviještao Isusa Krista, Radosnu vijest spasenja, podnosio je mnoge nevolje: siromaštvo, glad, žeđ, naporna putovanja, bolesti… I na koncu prihvatio je iz ljubavi prema dobrom Bogu i samu smrt.

Sv. Antun je ljubio bližnjega, to jest brata čovjeka kao sebe samoga. To svjedoči cijeli njegov život. Ljubav prema čovjeku tjerala ga je da poduzima duga i naporna putovanja, koja su ga jako iscrpljivala, i da naviješta Radosnu vijest spasenja. Snaga Božje riječi, koja je do ljudi dopirala po ovom Svecu, mijenjala je ljude: kradljivci bi prestajali krasti, lihvari varati, prostitutke griješiti. Znao je po cijeli dan propovijedati i ispovijedati bez jela. Pomirivao je na smrt zavađene ljude. Obraćao je heretike. Činio je čudesa: ozdravljao bolesne i izbavljao ljude iz raznih nevolja. Nije imao vremena za sebe. I bolest i njegova prerana smrt dokaz su njegove velike ljubavi prema bratu čovjeku. Njegovu ljubav i danas mnogi i mnoge osjećaju, pa mu se rado utječu u zagovor. Sigurni su da će im ovaj svetac pomoći u raznim potrebama i nevoljama.

U svojim propovijedima Antun mnogo govori o ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Ovdje izdvajamo samo neke od tih misli. Dakako, Antun se u svom govoru o ljubavi puno poziva na Sveto pismo ili na crkvene učitelje.

Tako, citirajući sv. Pavla: "Kad bih sve jezike ljudske govorio, i ljudske i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči" (1 Kor 13, 1), Antun dodaje: "Tko nema ljubavi, uzalud se trudi oko mnogih dobrih stvari, oko mnoga dobrih djela."

Na drugom mjestu Antun tvrdi: Kao što je Bog princip svih stvari, tako je i ljubav osnovna krepost, koju je potrebno posjedovati prije drugih kreposti. Ona treba uvijek i svugdje biti prisutna. Nje ne smije nikada nedostajati, ni kada stvari idu dobro ni kada stvari krenu loše.

Antun uči: Kao što ulje prekriva svaku tekućinu, tako i ljubav pokriva mnoštvo grijeha. Ako se ulje odstrani, onda se vidi ono što je bilo skriveno. Ako se smrtnim grijehom odbaci milost Božja, koja s pokorom prekriva mnoštvo grijeha, tada se vraća ono što je već bilo oprošteno. Naime, onaj koji griješi protiv prve zapovijedi, to jest protiv ljubavi, griješi protiv svake druge zapovijedi.

Komentirajući riječ sv. pisma: "Bog je ljubav", Antun zajedno s Petrom Lombardijem tvrdi da je ljubav prema Bogu i bližnjemu jedna te ista ljubav. Naime, Bog je ljubav, ljubav Oca i Sina je Duh Sveti, koji nastoji svojom ljubavlju prekriti mnoštvo naših grijeha.

Dok razmišlja o Božjoj ljubavi: "U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu" (1 Iv 4, 9), Antun kliče: "Kako je bila velika ljubav Boga Oca prema nama! On je upravo radi nas poslao svoga jedinorođenog Sina da bismo ga ljubili živeći za njega. Bez njega živjeti znači umrijeti, jer ‘tko ne ljubi, ostaje u smrti’ (1 Iv 3, 14)." I nastavlja: "Dakle, ako je Bog nas toliko ljubio, da nam je dao svoga Ljubljenoga, po kome je stvorio sve stvari, i mi se moramo međusobno ljubiti. ‘Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge!’ (Iv 13, 34) Bogataš (u evanđelju), koji je bio obučen u purpur, nije vršio tu zapovijed i ostao je u smrti. Zapravo, živ je pokopan, jer nije ljubio život, a život je ljubav. Pogriješio je, jer je kod ljubavi slijedio izokrenutu ljestvicu vrednota."

Antun usvaja misao sv. Augustina: "Potrebno je ljubiti četiri stvari: prvo, onoga koji je iznad nas, to jest Boga; drugo, ono što smo mi (nas same); treće, ono što nam je blizu, to jest bližnjega; četvrto, ono što je ispod nas, to jest tijelo." Što se tiče ljubavi prema tijelu, Antun usvaja misao sv. Bernarda i kaže da tijelo trebamo smatrati bolesnikom koji je povjeren našoj brizi. Naime, trebamo mu uskraćivati mnoge nekorisne stvari koje bi ono željelo, a s druge strane treba ga privoljeti da prihvaća mnoge korisne stvari od kojih ono bježi. Antun završava misao o tijelu: "Dakle, kod naše ljubavi trebamo tijelo staviti na četvrto i posljednje mjesto: ne kao da bismo morali živjeti za njega, nego jer bez njega ne možemo živjeti."

Napokon, Antun uči da se ljubav sastoji u pomaganju potrebnima, u brizi za potrebnu braću. To je potpuno jasno, jer će kriterij nagrade ili osude na Sudnji dan biti Isusove riječi: "Bijah gladan i dadoste mi jesti…" Ili: "Bijah gladan i ne dadoste mi jesti…" (Mt 25)

Danas je čovjek naglašeno okrenut prema sebi i svome tijelu, a ne prema Bogu i potrebama bližnjega. Ova Antunova riječ uči nas kako se u ljubavi čovjek treba držati reda koji je dobri Bog postavio od samoga početka.