UZ BLAGDAN UZVIŠENJA SV. KRIŽA 

INRI

Jedna od najdragocjenijih relikvija u povijesti, jest relikvija svetog Križa tj. "Isusova pločica" što se čuva u Bazilici Svetog Križa Jeruzalemskog u Rimu. To je drvena pločica na kojoj piše Isus Nazarećanin na hebrejskom, grčkom i latinskom jeziku. Neki možda ne žele vjerovati da je to pločica s Kristova križa, ali mnogi znanstvenici pozitivno su se izjasnili o njenoj autentičnosti. Ta se relikvija štuje od sredine četvrtog stoljeća. Postoje podaci o tome kako je carica Jelena, majka cara Konstantina Velikog posjetila Jeruzalem. Dala je razrušiti poganski hram na Golgoti, koji je bio sagrađen u 2. stoljeću po nalogu cara Hadrijana. I tada su počela iskapanja. Nađen je "novi grob" - a to je bila jedna grobnica s predsobljem. "A na mjestu gdje je bio razapet bijaše vrt i u vrtu nov grob, u koji još nitko ne bijaše položen. Tu dakle, zbog židovske Priprave, kako grob bijaše blizu, položiše Isusa." (Iv 19, 41-42). Nađene su i poprečne daske tj. grede triju križeva, i drvena pločica na kojoj je pisalo: "Isus Nazarećanin, Kralj Židovski" na tri jezika, hebrejskom, grčkom i latinskom. Bazilika Svetog Križa Jeruzalemskog u Rimu nastala je upravo zbog pronalaska te pločice.

Mnogi znanstvenici bavili su se tom relikvijom. Istraživanja su pokazala da potječe iz prvog stoljeća. Neki je i svrstavaju u vrijeme od 25. do 37. godine prvog stoljeća. Ne postoji nitko, osim Isusa iz Nazareta, tko bi mogao na križu imati taj natpis! Sva četiri evanđelja spominju natpis na Isusovu križu. Kad je Isus nosio križ za nas i za oproštenje naših grijeha, mnogi nisu mogli shvatiti da je to Božje djelo. I nisu mogli shvatiti o kakvom kraljevstvu govori Isus Nazarećanin. Onaj tko bi se htio proglasiti kraljem mimo Rima bio je smatran buntovnikom i veleizdajnikom. Tako je Isusova "krivnja" glasila - Kralj Židovski.

U Rimu se Blagdan Svetoga Križa odavna slavio 14. rujna. Tu se odavna čuvala relikvija. Međutim kroz povijest je nastala oko tog blagdana svojevrsna zbrka pa se 14. rujna u rimskoj liturgiji slavio spomen na jedan drugi događaj. Na vraćanje relikvije Križa (podigao ju je u 4. stoljeću jeruzalemski biskup) koju su oteli Perzijanci, a vratio ju je car Heraklije u sedmom stoljeću. U drugoj polovici prošlog stoljeća blagdan Uzvišenja svetoga Križa, koji slavimo 14. rujna, slavi upravo pronalazak relikvija od strane carice Jelene, što je njegovo izvorno značenje.

Čovjek svojom ograničenošću ne može shvatiti Božja djela. Ljudska inteligencija je ograničena i ne može biti drugačija. Božja pak je inteligencija neograničena i ne može biti drugačija. Jedino duhom koji nam je Bog dao "shvaćamo" Božja djela. Božje je djelo nositi križ. "Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" (Mt 16, 24). Ima ljudi koji zaista nose svoj križ dostojanstveno, junački, više nego hrabro. Drugi pak teturaju pod svojim križem, padaju ali ipak ne odustaju od puta spasenja tj. od križa. Sigurno je bolje i tako nositi križ nego od njega odustati.

Često se divim ljudima koji daleko teže križeve nego što je moj, nose daleko hrabrije i bolje nego ja svoj. Nepregledno mnoštvo ljudi nosilo je tijekom povijesti junački svoje križeve. Svaki mjesec Crkva slavi spomendane mnogih svetih ljudi, ali to je samo jedan mali dio Božjih ugodnika, križonoša. Nepregledno je mnoštvo onih ljudi čija imena nisu u kalendaru, a živjeli su sveto i hrabro nosili svoj križ.

Mnogi su tijekom povijesti ispovjedili svoju vjeru u Krista mučeničkom smrću. Ovaj je mjesec spomendan jednom takvom hrvatskom svecu-mučeniku: sv. Marku Križevčaninu (7. rujna) koji je bio svećenik zagrebačke biskupije. Već za života bio je na glasu kao sveta i učena osoba. Djelovao je i u Mađarskoj i branio katoličku vjeru od kalvinista i njihova nauka. Od kalvinista i pogiba mučeničkom smrću, skupa s dvojicom isusovaca (Melkiorom Gerodeckim i Stjepanom Pongracom) 7. rujna 1619. u Košicama.

Već nekoliko godina nakon smrti ove trojice mučenika, vjernici su im se utjecali za pomoć moleći ih za zagovor. Iskazivali su im počast noseći uza se njihove relikvije. O njihovom mučeništvu se još više govorilo nakon što su se nad grobnicom u kojoj su bila sahranjena njihova tijela počela događati čudesa. Jedna je žena (K. Forgach) potvrdila pod prisegom kako je za vrijeme svete mise zazivala trojicu mučenika i držala relikvije (komadiće njihovih kostiju) na grudima i tako zadobila izlječenje od neizlječive kronične bolesti srca. U samostanu klarisa (u Trnavi) gdje su se dugo čuvale relikvije triju mučenika, nekoliko je redovnica ozdravilo od svojih bolesti kad su rukama dotakle relikvije.

Moglo bi se nabrojiti još mnoga ozdravljenja po zagovoru Marka Križevčanina i još dvojice mučenika, i ponoviti rečenicu svetog Augustina: "Tijelo Crkve se diči krvlju svojih mučenika", onih koji su skupa s Kristom svoj križ donijeli do kraja.