Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić dobitnik je međunarodne mirovne nagrade "Perdonanza" ("Oprost"), talijanskoga grada L’Aquila. Svečanost uručenja održana je u sklopu Tjedna "Perdonanza Celestiniana - Celestinov oprost", koji se upriličuje kao spomen na privilegij pape Celestina V. kojim je on posjet bazilici Collemaggio u L’Aquilli u određeno doba godine opskrbio posebnim oprostom. Protekle je godine ista nagrada dodijeljena papi Ivanu Pavlu II.

Nagrada uključuje i iznos od 100.000 eura, koje je kardinal Puljić namijenio obnovi Obrazovnog centra u Travniku. Centar je izgrađen osamdesetih godina 19. stoljeća i zatvoren u doba komunizma. Obuhvaća osnovnu školu, klasičnu gimnaziju, zavod za učenike koji pohađaju gimnaziju i međubiskupijsko dječačko sjemenište. Zahvaljujući na dodjeli nagrade, kardinal je u prigodnom govoru istaknuo kako je ona posebno znakovita, jer ohrabruje svjedočenje visokih moralnih vrednota, za koje se potrebno osobito zalagati u današnjem povijesnom društvu, i na svim razinama osobnog i društvenog života.

Više od 50.000 vjernika iz domovine i inozemstva okupilo se na središnjoj misi u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. Govoreći u propovjedi o majčinstvu i obitelji, predvoditelj misnog slavlja zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, upozorio je među ostalim na žalostan rekord u demografskoj slici koji pokazuje naš narod, a koji ne vodi prema stabilizaciji i rastu broja stanovnika, nego prema njegovu polaganom i nezaustavljivom smanjenju. "Trebamo biti svjesni situacije i njezinih posljedica u društvenom tkivu, počevši od starenja populacije, što je odgovornost od koje nitko ne može pobjeći, posebno mladi", poručio je nadbiskup. U nastojanju oko poboljšanja takvog negativnog trenda nadbiskup ističe kako je potrebno preispitati se o utjecaju egoizma, težnje blagostanju i straha od poteškoća - no dodaje kako to nisu jedini uzroci smanjenja nataliteta. "Nitko ne poriče da majčinstvo, pa i kada je željeno, pritišću negativne okolnosti, kao što je pomanjkanje posla, stana, obrazovanja, zdravlja, vedrog gledanja u budućnost. No, inteligentan i učinkovit ljudski odgovor u sličnim prilikama ne sastoji se u odbacivanju obitelji i života, nego u energičnijem suzbijanju tih prepreka", upozorio je nadbiskup Bozanić. Zato je potrebna ozbiljna obiteljska politika i zakonodavstvo, koji bi zaista vodili računa o pravima djece, o dostojnom odgoju mladih, o čvrstoći bračne zajednice, o mogućnosti da obitelj časno izvršava odgojne i društvene zadaće na koje je pozvana. Često se međutim stiče dojam, istaknuo je nadbiskup, da ta "prevažna pitanja ne nalaze mjesto ni u politici naše zemlje, ni u medijima koji dominiraju našom javnošću, a da pomoć koju bi državne institucije trebale pružati obiteljima i djeci više nalikuje na milostinju, nego na pravednu naknadu".

O važnosti obitelji govorio je pred desecima tisuća vjernika u Sinjskom svetištu i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. "Obitelj je važna za Boga i čovjeka, pojedinca i narode, društva i Crkvu. Isusov i Marijin pogled na obitelj dobiva potvrdu i priznanje uvijek", rekao je nadbiskup uputivši pitanje o važnosti obitelji za župske zajednice, za društvo i vlast, stranke, medije, ekonomiju i politiku. Ovo bi se pitanje moglo postaviti različitim subjektima u našem hrvatskom narodu i društvu, jer svima nama obitelj može biti, i jesti, zajednički nazivnik svih naših mogućih različitosti, upozorio je nadbiskup Barišić.

I u najistočnijem našem svetištu - oko Gospe od Utočišta u Aljmašu, okupili su se na blagdan Velike Gospe brojni hodočasnici. Središnju misu predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, zajedno s pomoćnim đakovačkim i srijemskim biskupom Đurom Hranićem i svećenicima iz osječkih župa. Govoreći o zajedničkim nakanama hodočasnika kardinal je poručio: Došli smo ovdje naći svjetlo, nadu, optimizam. Došli smo ovdje susresti onu koju je Bog odabrao i pripravio za majku svoga Sina. Ona je to prihvatila. Upravo radi te njezine pripravnosti i raspoloživosti spram Božje volje ona je - uzvišena, na nebo uznesena. To smo došli otkriti i odabrati kao izvor vlastite nade. Marija je naš uzor, to ponovno otkriti svrha je naših hodočašćenja, Jer, svi želimo biti potpuno sretni. To od nje danas želimo izmoliti: blaženstvo i vječnu sreću, rekao je između ostaloga, vrhbosanski nadbiskup. Ovogodišnji hodočasnici zatekli su u Aljmašu dvije velike novosti. Prva je nova župna i proštenišna crkva u gradnji, a druga - četiri metra visoki kameni križ, postavljen prije dva dana na mjestu gdje je ostao jedini dio zida od bivše crkve, razorene 1991. godine. Misa je bila na otvorenom, a ispred oltara bio je postavljen zavjetni Gospin kip koji je nakon razaranja aljmaške crkve nađen u ruševinama, spašen i obnovljen.

Primorski je kraj o Veloj Gospi tradicionalno hodočastio na riječki Trsat. Središnju je blagdansku misu predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. U središte svoje propovjedi stavio je pitanje - "tko je čovjek, i kako biti čovjek?". "Za materijalistički i utilitaristički životni nazor, koji danas prevladava, za nazor trgovaca kojima su knjige primitaka i izdataka najviši moralni svjetionik, za nazor ljudi čiji pogled ne seže preko grobnog humka, ovaj blagdan koji nam govori o nebeskim visinama duha, kojim se spominjemo vječnog proslavljenja i izbavljenja čovjeka, o konačnoj preobrazbi ne samo duha, nego i materije, ovaj blagdan u takvom vremenu nema nikakvog stvarnog značenja. Ljudi takvog mentaliteta doista ne mogu razumjeti o čemu se tu radi, o kakvim je neprocjenjivim i nikakvim novcem plativim stvarima tu riječ. Ali, vjernici se ne bi smjeli pred tim stvarima obeshrabriti i smesti. Što se čovjek više pretvara u potrošnu robu, to kršćanin treba upornije i ustrajnije svjedočiti njegovu apsolutnu vrijednost i božanski poziv" - poručio je, među ostalim, o blagdanu Velike Gospe riječki nadbiskup.

Hrvatski redovnici i redovnice okupili su se 27. i 28. kolovoza u Zagrebu na 18. po redu Redovničkom tjednu. Tema susreta, koji organiziraju Hrvatska unija viših redovničkih poglavarica (HUVRP) i Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara (HKVRP), bila je "Individualizam i redovnička zajednica" - a predavanja o naslovnoj temi održali su: dr. Željko Mardešić, o. Slavko Lovrić, fra Ante Vučković i fra Špiro Marasović. Dr. Mardešić ukazao je na korijene modernog individualizma i na razvoj svijesti o važnosti pojedinca i osobe, a u zaključku pozvao je na proučavanje i razmatranje dokumenata Drugoga vatikanskog sabora, koji trebaju biti izvor i korektiv današnjih spoznaja i prakse redovništva. "Virus individualizma i njegove posljedice" - bio je naslov predavanja p. Slavka Lovrića - koji je sindrom individualizma definirao informatičkim jezikom, te je kao "antivirusni program" preporučio: ljubav misli, riječi i djela; druženje s Božjom riječju, zauzetu suradnju s drugima, druženje s prirodom, meditaciju, te redovita sredstva vjerničkog života. Fra Ante Vučković govorio je o "Središnjosti osobe i o zajedničarskoj dimenziji redovničkog života". Pritom je ukazao na pozitivan vid individualizma povezan s autentičnošću redovničkog života. Pritom je naglasak stavio na važnost autentičnog svjedočenja kao svjedočenja iz osobnog iskustva s Bogom. A za takvo su svjedočenje - istaknuo je predavač, potrebni i iznimno snažni individualci. Posljednje predavanje, o novim oblicima redovničkog zajedništva, održao je fra Špiro Marasović. On je naznačio okvire u kojima se današnje redovničke zajednice mogu obnoviti, polazeći od toga da je redovnički život znak crkvenog zajedništva, znak koji mora biti iskren, jasan i svima razumljiv. Uočavajući da postoje razlike između svrhe s kojom su pojedine redovničke zajednice utemeljene, predstavio je esencijalno i funkcionalno zajedništvo. O tim se razlikama, naglasio je predavač, mora voditi računa jer, što je prihvatljivo za jedne ne mora biti prihvatljivo i za druge. Svaki novi član zajednice, svaki pojedinac, na neki način osvježava i reformira svoju zajednicu, ali to reformiranje morao bi doživjeti i on sam kao član nove zajednice.

Posljednji dio susreta bio je rad u plenumu, a osobito zanimljiva bila su izvješća o radu svake skupine. 18. redovnički tjedan otvorio je potpredsjednik HKVRP p. Ivan Macan, a zaključnu riječ održala je predsjednica HUVRP s. Elvira Krišto. Ona je pročitala i brzojav, kojim je Redovnički tjedan pozdravio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

Školske sestre franjevke obilježile su 24. kolovoza, u Mostaru, 70. obljetnicu postojanja svoje provincije u Hercegovini. Euharistijsko slavlje zahvale predvodio je tom prigodom mostarski biskup Ratko Perić uz koncelebraciju većeg broja svećenika i redovnika. Nakon svete mise sestre su izvele prigodni recital obogaćen pjevanjem sestarskoga zbora "Adoramus", koji je ovom prigodom objelodanio nosač zvuka Primi Gospodine.

Školske sestre franjevke došle su iz Maribora u Hercegovinu (Mostar) godine 1899., na poziv i molbu mostarskoga biskupa fra Paškala Buconjića, preuzeti sirotište za nezbrinutu hercegovačku djecu. Već od godine 1902. nove djevojke se prijavljuju za kandidatice te odlaze u Maribor u postulaturu i novicijat. Većina ih se poslije novicijata vraća u domovinu te zajednica raste i širi se po cijeloj Hercegovini. Godine 1923., na traženje biskupa fra Alojzija Mišića, u Mostaru se osniva novicijat, što daje poticaj za osnivanje novih podružnica koje su do godine 1932. bile pod izravnom upravom kuće matice u Mariboru. 1932. ustanovljena je Provincija Svete Obitelji sa sjedištem u Mostaru.

Nakon osamostaljivanja Provincija doživljava svoj procvat u duhovnom i materijalnom pogledu. Za vrijeme II. svjetskog rata Provincija je proživljavala teške trenutke. Prijetila joj je opasnost od potpunoga uništenja. Godine 1948. ukinut je novicijat, a otvoren ponovno tek godine 1954. Sestrama su oduzete sve kuće osim kuće u Bijelomu Polju (Potoci). Sestre koje nisu podrijetlom iz Hercegovine morale su odseliti, a mlađe sestre su godine 1948./49. morale napustiti samostan. U isto vrijeme puno je sestara dospjelo u zatvor, a mladu učiteljicu, s. Reginu Milas, partizani su strijeljali u Čapljini.

Danas provincija ima 235 zavjetovanih sestara i četiri pripravnice, koje djeluju u 24 podružnice u Bosni i Hercegovini, u osam podružnica u Hrvatskoj i osam u inozemstvu (Njemačka, Švicarska, SAD i Kanada). Sestre rade u župnom apostolatu, s iseljenicima, s bolesnima, bave se odgojem u školama, vrtićima i sirotištima.