VERITAS - br. 11/2002. |
>[SADRŽAJ]< |
CRKVENI
KALENDAR
ČISTILIŠTE JE ISKAZ BOŽJE LJUBAVI I PRAVDE NA PUTU SVETOSTI "Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će" veli Isus (Iv 11, 2). Prvi dan mjeseca studenoga posvećen je upravo onima koji žive iako su umrli, onima koje nazivamo proslavljena Crkva u nebu. Oni koji pripadaju proslavljenoj Crkvi zaista su sveti. Blagdan SVI SVETI je upravo njihov blagdan. Blagdan onih koji već baštine vječni život, uživajući Boga u pravom smislu te riječi. Mnogi misle da je blagdan Svih Svetih dan mrtvih, jer su za nas mrtvi oni koji su umrli. Ali tko su mrtvi pred Bogom? Doista mrtvi pred Bogom su oni koji mrze Boga, oni koji se klanjaju đavlu na ovaj ili onaj način. Nažalost ima i takvih i to ne mali broj. Smrt je napuštanje tijela. Sveti Pavao kaže:"...više volimo otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) kod Gospodina" (2 Kor 5, 8). Oni koji pripadaju proslavljenoj Crkvi u nebu Kristovo su mistično Tijelo, kao što je to na osobit način Crkva na zemlji, ali i Crkva u čistilištu koja se naziva i trpeća Crkva. Ali gdje je nebo i proslavljena Crkva i gdje je čistilište i trpeća Crkva? Postoji vidljivi i nevidljivi svijet. Znamo da je otkriveno oko 10% svemira. Tih 10% svemira "tvori" vidljivi i nevidljivi svijet, materijalno i duhovno, ali o preostalih 90% svemira ne znamo gotovo ništa. Za kršćanina nije toliko bitno da znade objasniti misterij neba, jer je nebo zapravo drugo ime za Boga. A Bog je vječno, neograničeno biće koje svemu daje postojanje. Onaj koji jest, koji bijaše i koji će doći (Otk 1, 8). Nego je bitno da se svatko od nas nakon smrti nađe u nebu.
Dan nakon blagdana Svih Svetih, Dušni dan, posebno je posvećen dušama u čistilištu. Stanje duša nakon smrti kad one zadovoljavaju za svoje grijehe naziva se čistilište. Te duše su u milosti Božjoj, ali njihova ljubav prema Bogu nije bila tolika da bi mogle odmah nakon smrti uživati Boga. I čistilište je iskaz Božje ljubavi. Čistilište se u Bibliji spominje na nekoliko mjesta. Naravno, ne spominje se riječ čistilište jer je to hrvatska riječ, a hrvati su primili kršćanstvo u sedmom stoljeću. Tekstovi koji sačinjavaju Bibliju nastali su puno ranije, ali neke rečenice iz Biblije označavaju onaj misterij koji nazivamo čistilištem. "Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi" (2 Mak 12, 45). U prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao kad govori o propovjednicima, Božjim "suradnicima", odlomak završava riječima "...a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru." (1 Kor 3,15). A sam Isus kaže: "Dakako, kad ideš sa svojim protivnikom k poglavarstvu, nastoj još na putu da ga se nagodbom riješiš, da te ne bi izveo pred suca, sudac predao sudskom ovršitelju, a ovršitelj bacio u tamnicu. Kažem ti da nećeš odande izići dok ne platiš i posljednji novčić" (Lk 12, 58-59).
Ovi tekstovi govore o misteriju koji katolička Crkva naziva čistilište. O tome Biblija kaže dovoljno, a spisi mistika puno više. Crkvena naučiteljica, sv. Terezija Avilska iznosi u svojim djelima brojne primjere iz svojih mističnih doživljaja. Kaže kako se jednom začudila kad je vidjela da duša jedne njene redovnice ulazi u nebo gotovo neposredno nakon smrti, iako njen dug pred Gospodinom nije bio tako malen. Tada joj je Gospodin objavio kako se sestra za vrijeme ovozemaljskog života trudila postići sve moguće oproste i tako je zadovoljila za sve dugove pred Bogom. Sv. Gertruda (čiji je spomendan 16. studenoga) svoja je djela zadovoljštine poklonila u korist umrlih vjernika, tj. u korist duša u čistilištu. Imala je mnoštvo mističnih doživljaja. Kad je bila na umoru razmišljala je kako je sva svoja djela prikazala kao zadovoljštinu za grijehe drugih i pomislila je da bi možda mogla biti osuđena u vječnosti jer nije imala nikakve zasluge pred Bogom, već je sve prikazivala Bogu kao zadovoljštinu za druge. Tada joj se ukazao Gospodin i rekao joj da njena ljubav prema dušama u čistilištu neće biti njoj ni na kakvu štetu, nego su naprotiv i one patnje koje bi ona morala podnijeti za svoje grijehe u čistilištu - poništene. I rekao joj je da će kao nagradu za njenu plemenitost i ljubav povećati njenu slavu u nebu. Mi dušama u čistilištu možemo pomoći. Naravno najizvrsniji način je prikazivanje svete Mise za njih. Ali isto tako izvrstan način pomaganja dušama u čistilištu je pričešćivati se za njih. Jedna svetica (sv. Magdalena de Pazzi) imala je viđenje svog brata u čistilištu. Ono što je shvatila iz viđenja je to da se treba pričešćivati za svog brata, i to više od stotinu puta. I ona je zaista, u stanju milosti, primala svetu pričest toliko puta koliko je bilo potrebno da se njen brat oslobodi čistilišta. Sv. Bernard kaže kako ništa nije tako važno i uspješno za oslobođenje od čistilišnih muka kao ta sakramentalna pobožnost pričešćivanja. I mnogi drugi sveci Katoličke crkve smatraju da je taj način pomaganja dušama u čistilištu posebno drag Bogu. HENRIETA ZAJEC |
>[SADRŽAJ]<