VERITAS - br. 7-8/2002.

>[SADRŽAJ]<

NAŠ OSVRT


UNATOČ PROBLEMIMA, IMA NADE!

UGODAN ODMOR!


Iako smo već u ozračju godišnjih odmora, ipak ne želim ovaj uvodnik napisati u sladunjavom tonu, u stilu: sve je kod nas divno, krasno i super. Ne samo da to ne bi odgovaralo stvarnom stanju, nego ne bi imalo nikakvog smisla niti bi imalo ikakav konkretan cilj pred sobom.

   

Toliko je problema u našem društvu o kojima bi se moglo govoriti, da ne znam odakle bi trebalo početi. Analitičari otvoreno govore da je socijalno stanje u Hrvatskoj na rubu ulične demokracije, a obespravljeni i osiromašeni radnici samo što nisu počeli masovno izlaziti na ulice i na taj način boriti se za poštivanje svoga ljudskog dostojanstva. Umirovljenici strahuju pred svakom novom društvenom reformom, osobito pred onima koje im slatkorječivo obećavaju bolju zdravstvenu zaštitu, primjereniji smještaj u domovima umirovljenika i veće mirovine… Ne može im se zamjeriti ili olako ih uvjeriti da nema razloga za strah, jer to su ljudi s bogatim i dugim iskustvom - često i gorkim.

Nadbiskup Bozanić na Dan državnosti sve je pozvao na suzbijanje zla korupcije, prozvavši one koji su u državi odgovorni za njezin procvat i za širenje, ali odgovorni vjerojatno nisu ni pomislili da se te riječi odnose upravo na njih pa bezbrižno nastavljaju raditi svoj "posao". Novac iz državnog proračuna često se troši i ulaže u skladu s političkim odlukama, a ne onako kako zdrav razum i kalkulator sugeriraju. Naš politički vrh i dalje uporno raspravlja i svađa se oko sitnica na koje osiromašeni građani nemaju kad ni pomišljati. Koalicijska Vlada se raspala i tko zna što nam sve tek može donijeti još jedno bezvlađe.

Sve dublje padamo u dužničko ropstvo, zatrpani raznoročnim kreditima, a uvjetovanja države kao dužnika sve su očitija i bezobraznija. Onima koji jedva čekaju da se i Hrvatskom proširi epidemija obiteljskog nemorala, da se ukorijeni New age religioznost i da modernom građaninu Krist i Crkva više ništa ne znače, kao da sve više smeta to što se na prošlom popisu pučanstva katolicima izjasnilo gotovo 88% građana. U tom duhu jasni su pritisci iz Amerike i iz Europe, jer im je jako stalo da se prema željama homoseksualaca i lezbijki što prije prilagodi Ustav, izmijeni Obiteljski zakon, te tim neprirodnim istospolnim (ne)parovima omogućiti usvajanje djece, život u zajednici sličnoj bračnoj zajednici i tko zna što sve ne…

Još bi se puno negativnosti moglo navesti, ali nije dobro ni potrebno širiti ozračje beznađa i samo kukati nad onim što bi trebalo biti bolje, a nije - što ne znači da neće ili da ne može našim zajedničkim nastojanjima biti i dobro i bolje i izvrsno. Samo, činjenica je da su moralna izopačenost društva, nepoštivanje života nerođenih, nebriga za starije ili čak ubijanje starih, bolesnih i nemoćnih osoba, uvijek u povijesti bili jasni znakovi skore propasti neke civilizacije. Imajući pred očima povijest kao učiteljicu života, čisto ljudski i razumski gledano, bilo bi ludo povoditi se za takvim lošim primjerima.

   

Život, rad i odmor u Hrvatskoj imaju i puno ljepših strana. Naše prirodne ljepote, ali i vjera i dobrota ljudi veliki su aduti koje treba znati pravilno upotrijebiti. Možemo ih sebično iskoristiti za vlastito dobro, ali i darežljivo za dobro šire društvene zajednice, odnosno za opće dobro.

Crkva poziva vjernike da se prirodnim i materijalnim dobrima uvijek znaju pravilno služiti. Čovjekovoj (ne)odgovornosti povjereno je puno toga na ovome svijetu. Sve svoje sposobnosti čovjek može iskoristiti za dobro svojih bližnjih i za vlastito dobro, za promicanje ljubavi, dijaloga, pomirenja, tolerancije, za nesebično pomaganje onima kojima je naša pomoć najpotrebnija. To su zadaće koje nikada ne prestaju biti aktualne. Čovjek vjernik, ni u jednom trenutku nije oslobođen dužnosti življenja evanđeoskih vrednota - bez obzira je li na radnom mjestu ili koristi dane godišnjeg odmora.

MARKO PUŠKARIĆ

>[SADRŽAJ]<