VERITAS - br. 1/2003.

>[SADRŽAJ]<

MLADI

Poruke s naših fasada

Kruha i opijuma

Grafiti su u svakom slučaju loša stvar, ako ste vlasnik išarane "fasade", ali su istodobno iskren i često originalan način na koji (pretpostavljam) mladi ljudi iznose svoja razmišljanja i mišljenja o nekim temama kojima su svakodnevno bombardirani.


TOMISLAV UROIĆ

Ne želeći nikoga od vas potaknuti da na ovaj način iskazuje svoj bunt na trenutnu društvenu, gospodarsku ili političku situaciju, dopustite mi da u svakom broju prodiskutiramo o jednom malo orginalnijem grafitu te pokušamo odgovoriti na pitanje zašto ga je anonimni autor napisao. (Nadam se ne na vašem zidu :-)

Prvi grafit, kojim otvaram ovu rubriku, nije ništa drugo nego nekoliko kapljica crnog spreja razasutog u natpis "KRUHA I OPIJUMA".... Ne, ne radi se o pogrešci, ako mislite da bi trebalo pisati "Kruha i igara!" Ta je poslovica odavno out! Razlog tome nije što svi doma imamo TV pa smo se zasitili zabave i igara, već je razlog što nam je on prestao biti atraktivan. Osim časnih izuzetaka kao što je nogomet koji je u sebe uspješno implementirao politiku i tako zadržao popularnost. No, da se ne zadržim na "bilima" i "plavima" idemo natrag na naš grafit!... "Kruha i opijuma".... pokušavam si zamisliti tog autora koji je tako originalan da će i novine (ako Veritas generaliziramo) o njemu pisati.


Stvarnost je uistinu prilično surova. Križ počinjemo nositi čim se rodimo. Rano ustajanje započinje još u jaslicama; školske torbe danas su veće od đaka, znanje je postalo preopširno i premalo plaćeno, nema zaposlenja, nema novca, nema mira, sreće... Svi su nekako ogorčeni i nezadovoljni.


Tko je taj anonimac!? Djeluje prilično odraslo kad se brine o tome kako se prehraniti... Valjda na to misli onim "kruha"? Ili je možda kakav klinac koji je čuo da je sad popularno govoriti "Nemamo za kruh!" pa se samo pravi važan. S druge strane možda je revoltiran kad na svoje pitanje "Mama, kupiš mi žvaku?" dobije spomenuti odgovor! Mislim da je mala vjerojatnost da su posljednje tvrdnje točne, jer se u nastavku natpisa spominje "opijum", a djeca nemaju pojma što je to! Možda su eventualno za to ponekad čula od djede ili bake, ili pročitala u nekim pričama, ali to su rijetki izuzeci! Veća je vjerojatnost da je to napisao neki student medicine koji želi eksperimentirati, a nema potrebne kemikalije o kojima je riječ. Međutim da ne uvrijedim nikoga i da razmišljam malo franjevački mogao bih reći da je svatko od nas mogao uzeti sprej i kad mu dođe sestrica žuta minuta, zatražiti malo brata opijuma da nas malo "opoji" i da malo zapjevamo o bratu suncu, braći cvijeću, sestrici sreći... Ali, s obzirom da je sveti Franjo bio puno otkačeniji i bez opijuma, pozabavit ću se malo tim opijumom bez kojeg obični laici, kao, ne mogu živjeti.

   

Službena medicinska terminologija riječju "opijum" obuhvatila je različita sredstva za ublažavanje boli i mijenjanje stanja svijesti, dok je praksa pokazala da se različitim podvrstama, kao što su jointi, pljuge, frule, tablete, dim, igla i drugi, može mijenjati stvarnost, ostvariti sreća, proputovati svijet, vratiti se u prošlost i slično. Ovo praktično područje nije još u potpunosti istraženo te se većina ovih lijekova ne izdaje na liječnički recept, već se eksperimentalno, u strogoj tajnosti, daje samo teško bolesnim pacijentima.

Bilo bi smiješno reći da smo svi bolesni i da nam je po mojoj krnjoj definiciji opijum trenutno najbolje rješenje za sve probleme. No, stvarnost je uistinu prilično surova. Križ počinjemo nositi čim se rodimo. Rano ustajanje započinje još u jaslicama; školske torbe danas su veće od đaka, znanje je postalo preopširno i premalo plaćeno, nema zaposlenja, nema novca, nema mira, sreće... Svi su nekako ogorčeni i nezadovoljni. To baš i nije novost, ali je žalosna činjenica da čovjek kao intelektualno biće u takvim situacijama probleme rješava ubijanjem vlastitog intelekta, ispiranjem mozga, zatvaranjem očiju... jednom riječju, kao da svi dižu ruke od ovoga svijeta. Najjednostavnije je (ne)argumentirano sve iskritizirati, a umjesto zdravih ruku i bistre glave ponuditi tragove igle, stakleni pogled i neiskren osmjeh! Jednostavno je nevjerojatno da se danas, kad znanje i informacija postaju osnovna živežna namirnica, ljudi oduševljavaju zaglupljivanjem. Zar je nemoguće malo otvoriti oči, ili ih bar usmjeriti prema nebu i onda tražiti rješenje ili je baš nužno prepustiti to nekom drugom da sve učini umjesto nas! Perspektive su uistinu grozne, ali svi bi htjeli da nam sutra bude bolje od danas. No, nije dovoljno samo htjeti! Da biste, na primjer, dobili na lotu, morate uplatiti bar jedan listić. Morate zaokružiti svojih 6 ili 7 brojeva koje smatrate dobitnima, te uložiti nekoliko kuna. Dobitak može biti "nula bodova", a može biti i zanimljiv džeparac. To je stvarnost koja izgleda tako nemoguća, tako surova, a tako trivijalna, nezanimljiva... križati brojeve... ma mislim!

   

Ne želeći vam nametati nikakve zaključke, a još manje reklamirati igre na sreću, prepuštam vas dalje vlastitim mislima o tome ima li naš grafit smisla ili ne, a s obzirom da je to običaj u ove dane pisati, želim vam i svako dobro u novoj godini... i da vam dragi Bog, koji vam je podario brojne darove, pomogne iste i očuvati i upotrijebiti kako valja, da nam svijet bude ljepši i "stvarniji".

A tebi anonimni pjesniče koji si nam poklonio ovaj grafit želim puno kruha i, naravno, opijuma, ali ne onoga koji se radi od nezrelih plodova bijelog maka, već onog koji se u crkvi pakira u ambalažu na kojoj piše "Sveto pismo"!

>[SADRŽAJ]<