VERITAS - br. 2/2003.

>[SADRŽAJ]<

Vatikanska prisjećanja (2)

3. travnja 1999.
Da se i u središtu kršćanstva znaju događati neobične pojave, potvrđuje i ovaj zanimljivi susret kojemu sam prisustvovao na Veliku subotu ujutro. Čim smo sjeli u ispovjedaonice Bazilike sv. Petra, pojavio se neki mlađahni čovjek, u dugoj bijeloj haljini do peta, potpuno bosonog. Umislio si čovjek da je Uskrsnuli Gospodin, pa je morala intervenirati inače vrlo diskretna vatikanska policija i odstraniti ga iz crkve, da ne ometa vjernike. On je radosno odlazio, smiješeći se, pozdravljao svakoga i blagoslivljao, želeći sa svakim izmijeniti pokoju riječ. Ono malo ljudi koji su se spremali na ispovijed nije se baš smelo, već je jutarnji događaj Velike subote unio dodatno raspoloženje u inače dosta nedefinirani sadržaj vjerskog iščekivanja Vazmenog bdjenja. Nakon ne baš napornog dežurstva, nepredviđeni događaj potaknuo me na razmišljanje, a lijepo jutro me izvuklo u vatikanske vrtove da se prošećem i sredim dojmove. Bilo je prekrasno vrijeme, prazno, zaista odmarajuće.

5. travnja
Danas je Uskrsni ponedjeljak, u domovini se prilično slavilo, bar kod nas na zagrebačkom Svetom Duhu. U Bazilici uobičajeni raspored, što se tiče misa i sudjelovanja, a turista je dakako sve više. Prekrasno vrijeme sve više privlači znatiželjnike koji su brojniji od hodočasnika. Sve je zamjećenija nazočnost japanskih i ostalih azijatskih turista, koji pojma nemaju o ponašanju u katoličkim crkvama, što dakako ne bi dopustili muslimani, židovi ni budisti. U ispovjedaonici dosta posla, a doživio sam i jedan zgodan susret. Neka korejska redovnica dala mi je nakon ispovijedi bijelu kuvertu, a kad sam je kasnije otvorio, našao sam prekrasnu vlastoručnu uskrsnu čestitku na lošem talijanskom jeziku, kojim je prevela posebno izrađeni tekst na korejskom pismu. Moram priznati da mi je godila ovakva pažnja, a čestitku čuvam kao vrijednu uspomenu.

20. travnja
Sve je više čudnih susreta blizu ispovjedaonice. Ljudi misle da penitencijari Bazilike sv. Petra imaju neke posebne ovlasti s obzirom na egzorcizme, pa nam se često utječu za pomoć. Tako je danas pred moj otvoreni prozorčić na ispovjedaonici, koji redovito držim otvorenim za mogućnost izravnoga komuniciranja s onima koji žele takve susrete, zastala neka žena, tvrdeći da je opsjednuta. Izgled lica joj je doista bio čudan, pomalo i izobličen. Kad je započela razgovor i doznala da sam stranac, potražila je talijanskog ispovjednika, pa sam se tako i nehotice riješio neugodnog slučaja za koji ne znaš je li spada na psihijatra ili na egzorcista.

23. travnja
Susret s ljudima u ispovjedaonici nije dakako predmet dnevnih zapisa, ali opće dojmove nakon mukotrpnoga trosatnog rada nije lako prikriti, kao npr. danas, kada me doslovno osovila jedna redovnica koja je upravo doznala da boluje od neizlječive bolesti, a tumor prihvaća s tolikim mirom i vedrinom, čak sa zahvalnošću i radošću, da sam ostao bez riječi…

2. svibnja
Nedjelja kad je o. Pio proglašen blaženim. Bilo je doista mnogo ljudi, ne samo na Trgu sv. Petra, nego i u Lateranu, a mi smo bili zamoljeni da budemo na usluzi bolesnicima i invalidima, koje su za vrijeme beatifikacije smjestili u samu Baziliku, radi ugodnijeg višesatnog boravka. Brzo su počeli negodovati jer da žele sve pratiti uživo, a ne preko velikih ekrana koje su za njih postavili u crkvi, pa su u posljednji čas premješteni pred sam oltar na Trgu, gdje je već bila silna gužva. Svakako, dosta neugodan detalj koji nije gotovo nitko zapazio. A mi smo u ispovjedaonicama ostali bez posla.

9. svibnja, nedjelja
Ovaj put bez Pape, koji se nalazi u Rumunjskoj, pa je u Bazilici bio redoviti raspored, ne previše naporan dan. Za ručkom sam od kolega dočuo za jedan stvarni događaj, koji može zvučati kao anegdota, a ostvario se neku večer, dosta kasno, kad je na ulaz u Vatikan, kod Vrata velikih zvona, neki muškarac, ogrnut bijelom plahtom, bez ičega ispod toga, zatražio da ga puste unutra, jer da je on "Uskrsnuli Krist". Kako su noćna vrata staklena i neprobojna, da švicarski gardisti lako mogu vidjeti tko to želi ući, opazivši neobičnog čovjeka, onako u čudu, upita ga jedan od dvojice dežurnih što želi. "Hoću da me odmah pustite mojemu namjesniku na zemlji!" Švicarac shvati da pred sobom ima umobolnog posjetitelja, pa mu mirno odgovori: "Kad si uskrsnuli Krist, onda lako možeš ući i kroz zatvorena vrata!" Zgodno, zar ne?