Na Veliki petak i Veliku subotu imali smo priliku na HTV-u gledati odlične filmove na temu Kristove smrti i uskrsnuća. Radi se o nedavno snimljenom četverodijelnom ciklusu filmova koji govori o Judi, Tomi, Josipu (vjerojatno Josipu iz Arimateje) i o Mariji Magdaleni. Za uskrsnih blagdana HTV je prikazao dvije priče: o Tomi i o Judi. Smisao je ciklusa prikazati zbivanja tijekom Velikog tjedna i neposredno nakon Uskrsa kroz četiri različita motrišta svjedoka i sudionika Isusova ulaska u Jeruzalem, posljednje večere, izdaje, molitve u Getsemanskome vrtu, uhićenja, muke, smrti i uskrsnuća. To četvoro je izvrstan izbor, ako se želi istim događajima Isusove muke pridodati različiti individualan pečat i osebujnu dramu motritelja, bogatstvo pristupa.

Čitav je ciklus monumentalni preplet sudbina, i to ne samo četvoro spomenutih protagonista, već i mnogih drugih života i sudbina: Isusa, njegove majke Marije, Ivana, Petra, Barabe, Pilata, Kajfe, Longina itd. U tome prepletanju ostvarene su mnoge izvrsne uloge, kao da su se glumci međusobno natjecali u preuzimanju prvenstva, pa je kao za inat u središtu toga ciklona ostala prazna rupa: uloga Isusa, kao najslabije ostvarenje, i najslabija točka tih filmova uopće. Nije toliko riječ o slabosti scenarija, premda ni to nije zanemarivo, koliko o slabosti glumca, koji je pogrešno i neuvjerljivo tumačio Isusa. Za utjehu autorima mora se reći da je vrlo teško, pa čak i preteško dobro prikazati Isusa.

Osim sudioništva u vremenu Isusove muke, našu četvorku karakterizira još jedna bitna osobina, oslikani su kao gotovo moderni ljudi, ljudi akcije i individualne egzistencije, bliski nama, gotovo suvremeni. Zato scenarij stvara ozračje vječnosti, hvata ono zajedničko sadašnjem i ondašnjem vremenu, a time i ono što je bitno i trajno. Filmovi su snimljeni u prostranoj pustinji i među zbiljskim starim građevinama, bez kulisa, što uvelike pridonosi realističkom dojmu.

Juda se, kao i Toma, manje pouzdava u vjeru, a više u akciju. Za razliku od Tome on vjeruje u dolazak Kraljevstva, ali na pogrešan način: posredstvom sile!

Umjetnici su kroz povijest različito motivirali Judinu izdaju. U ovom filmu variran je opći motiv dvadesetog stoljeća o aktivistu i političkom revolucionaru koji se razočarava u svog previše pasivnog Učitelja. Međutim, taj se motiv izvrsnim scenarijem znatno suptilnije razrađuje. Dobivaju se ranije neslućeni kvaliteti i sasvim nova značenja. U tome je, uz izvrsnu glumu, glavna vrijednost filma.

Po Judi Isus se boji upotrijebiti svoje božanske moći. Juda smatra da ne izdaje Isusa, već ga samo želi prisiliti na djelovanje, da božanskom silom uništi Rimljane. Juda se i nakon “izdaje” i za vrijeme muke uzda u Isusa. Juda je hiperaktivni moderni čovjek koji želi upregnuti Boga za svoje, makar naizgled i plemenite, ciljeve. Tek kad je Isus umro, Juda se potpuno slomio.