"Aleluja, aleluja, aleluja" još su mu odjekivali u ušima zvuci Händelovog "Aleluja", a miris tamjana omamljivao i tijelo i dušu, dok je, nasuprot ljudima koji su napuštali crkvu u centru grada, išao prema glavnom oltaru. Tu su još gorjele svijeće u vatrometu cvijeća prekrasnog poslaganog, tu je golema uskrsna svijeća oko koje je znalački poslagano bezbroj tulipana, nekih bijelih cvjetića i listova za koje nije znao kako se zovu, a kao kontrast ovom raskošju cvijeća, svijeća, svjetla i raspjevanosti - bila je redovnica, njemu okrenuta leđima, sva u crnom, koja je nešto "petljala" oko oltara. Prizor izmišljen za ilustraciju ljepote i raspjevanosti života, i besmisla, uzaludnosti i crnine žena (ili muškaraca, svejedno) koje se dragovoljno odriču svake životne radosti i užitka.

Matko je studirao matematiku i fiziku, bio je racionalan "tip", s obje noge na zemlji, a ipak i toliko romantičan da je primjećivao ljepotu cvijeća, lastavica (premda sve rjeđe viđenih), ili djevojke u ljetnoj, lepršavoj haljini, u gradu. Zato je redovito uza se imao fotoaparat, i svoj studentski život, uz jednoličnosti predavanja, učenja, traženja literature i "surfanja" po Internetu, obogaćivao fotografijama koje je snimao za svoju dušu, ali i za, honorar, ako bi mu u magazinskom broju lokalnog lista nešto od usput snimljenog materijala objavili. Prizor koji je upravo gledao bio je "izmišljen za biti - zabilježen" i on je, kad je došao do pričesne ograde "škljocnuo''. Svjetlo je bljesnulo i htio se okrenuti, kad se časna koju je upravo snimio, okrenula. Ona se na iznenadni bljesak trgnula, i vidjevši ga s fotoaparatom, nasmiješila se i pristupila mu.

- Vi snimate cvijeće na oltaru i uz uskrsnu svijeću? Hoćete li da Vam objasnim zašto sam ga baš tako posložila, i što znači svaka od ovih ikebana? Dođite! Pogledajte slobodno!

U njezinim očima bilo je toliko bezazlenosti, jednostavnosti i dobrote da se Matko osjećao kao dijete koje je u samoposluzi uhvaćeno s ukradenom "žvakom": postiđeno, razotkriveno, krivo, zbunjeno, i da prikrije nelagodu, samo je rekao: "Može. Baš me zanima!"

I dalje nasmijana, neusiljena i prirodna, sestra je objašnjavala kako je tijekom Korizme i Velikog tjedna tu bila trnova kruna, kako su cvjetovi bili simbol Isusove ljubavi i nesebične žrtve, kako je Isus svojim uskrsnućem pobijedio smrt, kako je život vrijedan više od ičega na svijetu, kako je raskošju proljeća željela pokazati svu raskoš Božje ljubavi te nježnost Isusa i njegove Majke spram čovjeka, pogotovo malog, mladog čovjeka, poniženog, obespravljenog, svima nevažnog i ni od koga primijećenog. Ona sama je u svojoj mladosti osjetila kako je vjera lijepa, kako je Uskrs prekrasan blagdan kada se slavi složno i u složnoj obitelji, kada se moli zajedno, kad se siromaštvo ne doživljava kao teret, nego kao blagoslov Božje blizine.

- Sestro, a zašto ste Vi postali redovnica? Iznenađen svojim pitanjem, jer se jednostavno ničeg pametnijeg nije sjetio, Matko je osjetio kako je ponovno rekao nešto "bez veze" i ugrizao se za usnu, ali je časna, tako je to doživio, jedva dočekala to pitanje.

- Zato što je Bog prekrasan. Zato što je iskusiti Isusovu ljubav i poslušati Njegov poziv na djevičanstvo neiskaziva ljepota. Vidite ove freske? Pogledajte ovo "Navještenje Marijino". Pogledajte ovog anđela. Nije li prekrasan u svojoj poniznosti i poklonstvu pred Marijinim odgovorom? U ovom prizoru, ako ste pažljivo čitali Lukino Evanđelje, prvi put u Novom zavjetu se spominje "Djevica iz Nazareta". Zanimljivo... Luka nije poznavao Isusa, a ja sam uvjerena da je sve o Isusovu životu pisao Marijinim srcem, da je bio očaran Njezinom djevičanskom ljepotom i čistoćom i da nam zato i danas, od Navještenja do uskrsnuća, najljepše govore o Isusu one slike koje ilustriraju Lukine zapise. Pogledajte Isusovo rođenje - svjetlo se s Djeteta širi na okolne likove, Marija je obasjana najviše, jer je donijela Svjetlo svijeta... Ili, rukom je pokazala na suprotnu stranu stropa na kojem su bile freske, pogledajte Isusa kako ide s učenicima u Emaus... Nije li upravo neodoljivo pogođena bliskost učenika i Isusa koji im tako tumači Pisma da im srca gore, a to je također zapisao Luka... Ili ovaj ljiljan uz Mariju? Jeste li čitali "Pjesmu nad pjesmama?"

- Jednom, davno, u gimnaziji - sasvim tiho je odgovorio Matko, posve očaran svime što upravo sluša. Ova se žena, što je više govorila, sve više otkrivala kao obrazovana, sigurna, stabilna, rječita, bez upotrebe i jedne, jedine poštapalice, a riječi koje je izgovarala bile su kao planinski potok: čiste, lijepe, obogaćujuće, skokovite, osvježavajuće. Dok ju sluša, nastavlja slikati, što mu ona ne priječi.

Pogledajte ove ljiljane. Nisu li kao presađeni iz "Pjesme nad pjesmama"? Sjećate li se stihova: "Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on leži među ljiljanima."

Sestra je ove stihove recitirala, napamet. I, nadodala je: Tako se osjeća svaka djevojka koja je pozvana na djevičanski život. Tako se osjećala Djevica iz Nazareta kad ju je anđeo pozdravio i navijestio joj da će biti Majka Sina Božjega. Nije li prekrasna?

Je! Matko je odgovorio više klimanjem glave, nego riječju. Časna ga je pozvala da se pridruži mladima u vjeronaučnoj dvorani. Oni se nedjeljom, nakon mise, sastaju uz šalicu kave ili, čaja, a sada je bilo i vina, rakije, kolača, šunke, kuhanih jaja, pa Uskrs je... Matko je sve odbio. Trebalo mu je mira, samoće, prostora, vremena, zraka da sve što je upravo čuo domisli i posloži u duši, da se pripremi za ispovijed, koju, iako je majci obećao, do danas, na Uskrs, nije obavio.

Urednik je bez riječi promatrao Matkove fotografije, igrao se s njima, tako se Matku činilo, kao s igraćim kartama, napokon je duboko uzdahnuo i vratio ih poslagane kao lepezu.

- Jesi li siguran da časna nema ništa protiv ako ove fotografije, gdje se i ona vidi, objavimo?

- Da. Rekla je da je njoj svejedno, ona je i tako nevažna, ali ako misli da će nekome pomoći naći put k Bogu, neka ih slobodno objavim.

- E, pa meni su pomogle... Pomogle su mi da se sjetim djetinjstva. I svega onog lijepog... Ovo je moja vjeroučiteljica. Osobno ću napisati tekst uz tvoje fotografije. I naslov: "Djevičanski Aleluja"