U radosnom iščekivanju susreta sa Svetim Ocem, koji će posjetiti i zapad (Rijeku) i istok (Osijek), i jug (Dubrovnik) Hrvatske, koji će svojim boravkom posvetiti i tlo u Zadru, u kojem su stalni samo more, kamen i benediktinke, "negdje između" razgovaramo s mons. Ivanom Šešom, o jedinim trajnim ljubavima katolika u hrvatskom narodu: o Papi, Gospi i o euharistiji.

"Marijin dom" je, naime, na neki način, srce vjerničkog puka, jer je, pored Slavonskog Broda, među brežuljcima, između istoka i zapada, sjevera i juga, na putu putnika i prognanika, izvor utjehe patnika i nadahnuće - uspješnika. "Marijin dom" je, kao što je zaista bio Marijin dom u Nazaretu, daleko od važnih događanja, od medija i od zanimanja javnog i društvenog života (kao, recimo, Međugorje), samo izvorište najljepših susreta s "biblijskim šarmom" - u tišini, u samoći i otvorenosti ljudskog srca Božjim nadahnućima. Iskustva - da smo Gospin ljubljeni narod.

Velečasni, ako Vas smijem tako oslovljavati, recite, što je Vama kao svećeniku i ravnatelju ovaj "Marijin dom"?

- "Marijin dom" ima sreću biti jedan od bisera u nizu Marijinih svetišta Slavonskog Broda. Prva župa ovoga grada posvećena je Gospi Brze pomoći, na drugom kraju grada je Bezgrešno Srce Marijino, a najnovija župa je Marijinog Uznesenja u Brodskom Vinogorju. Svaka od tih župa ima svoje veliko polje rada s razvijenim pastoralom svih profila, dok je "Marijin dom" povučen, kao mjesto duhovne obnove za pojedince i skupine. Iako samo pet kilometara udaljen od gradskog središta, njegovo mjesto na vrhuncu brda, 700 metara od ceste, u tišini i ljepoti prirode, nudi izvanredne mogućnosti za sabranost, molitvu i odmor. Smješten na granici župa Podvinje i Brodsko Vinogorje, građen kao ministrantski dom župe Duha Svetoga, godinama je služio za duhovne obnove ministranata (više od 3.000 ih je prošlo kroz njegove prostorije), a u posljednje vrijeme je prerastao u biskupijski centar za duhovne obnove svih vrsta sudionika.

Tko je zamislio i izgradio "Marijin dom"?

- Njegov graditelj je mons. Marko Majstorović. Znam da se veoma raduje tome ostvarenju, a susjedni župnici rado dovode ili šalju svoje vjernike na duhovne obnove u "Marijin dom". Meni, kao dugogodišnjem duhovniku, posebno je draga mogućnost da u Božjem miru mogu provesti vrijeme u skrovitoj kapelici s Presvetim, dočekati pojedince ili skupine i u ovom vremenu "bolesnom od buke, trke i zbrke", kako bi rekla Majka Terezija, svima pružati ljekovitosti tišine, pomirenja i sređenja, u ozračju dvaju srdaca: Isusovog i Marijinog. Imamo dva modela srca koja napunimo tekućim voskom, zapalimo ih za doček gostiju i održavamo njihov plamen tijekom vježbi molitve i razmatranja. "Marijin dom" održava euharistijsko klanjanje četvrtkom, slavi nedjeljne i blagdanske mise, njeguje pobožnosti prve subote, a osim toga, prema dogovoru, omogućava zainteresiranima jednodnevne ili višednevne duhovne obnove. Svakoga prvog ponedjeljak je rekolekcija svećenika, a rado se sastaju i udruge katoličkih prosvjetnih djelatnika i zdravstvenih radnika. Dvaput godišnje, koncem siječnja i kolovoza su duhovne vježbe za svećenike. Tu je sastajalište Hrvatske šenštatske obitelji, tog značajnog marijanskog apostolskog pokreta kojemu sam trenutno predsjednik.

Premda, se o tome sve manje javno i glasno govori, ne možemo a da Vas ne pitamo o prognanicima iz Bosanske Posavine, koji, evo, već cijelo desetljeće ne mogu svojim kućama s druge strane Save. Dolaze li Vam ovamo, mole li se? Taj je kraj poznat po brojnim svećeničkim i redovničkim zvanjima. Ima li sada zvanja iz prognanih obitelji, između poniženih i obespravljenih ljudi?

- Da, iako se određeni broj prognanika vratio, mnogi još nisu uspjeli riješiti teškoće povratka. Njihovi svećenici, koji su prešli Savu i započeli teški posao povratka, priznaju da se vratio mali broj vjernika, tako da su u Slavonskom Brodu ostali još mnogi koji čekaju svoj povratak. Župnik župe Duha Svetoga organizirao je za prognanike iz Bosanske Posavine svetu misu utorkom i petkom, a daje im i materijalnu pomoć. Te se mise još uvijek održavaju, a od mog dolaska, 1997. godine, obično ih ja predvodim. Tu su još i posebne molitve za duhovna zvanja, na kojima zaista moramo Gospodinu zahvaljivati. Nedavno sam bio gost na Bijelom Brdu kod Dervente. Dva mlada svećenika slavila su sveti misu na običnom stolu pored porušene crkve, ali uz radosno sudjelovanje tridesetak vjernika. Ima nade!

- Već graditelj Marko Majstorović donio je prije 20 godina sliku Majke Božje Schoenstattske s poznatim natpisom: Ništa bez Tebe - ništa bez nas, posebno lijepo je ispisao molitvu "O Gospođo moja", njegovao je marijansku pobožnost, napose krunicu, a taj duh i Papin duh ispunja i mene i sve one koji dolaze na ovo mjesto.

Možete li reći nešto o razlikama, ako ih vidite, u pobožnosti "običnog puka" i obrazovanih vjernika, koji bi trebali svoju vjeru živjeti u svom javnom životu tako da ih se lako prepoznaje kao vjernike i svjedoke Isusove i Marijine skrbi za čovjeka?

- Neke se razlike mogu opaziti jer obrazovaniji vjernici žele više prilika za razgovor, kao i određene duhovne teme i knjige, dok se "obični puk" raduje zajedničkoj molitvi i pjevanju. Ipak, sve nas sjedinjuje tjedno moljenje časoslova, sakrament ispovijedi i sveta misa.

Biskup Marin Srakić je jednom vrlo oštro i kritički govorio o "duhovnoj narcisoidnosti", o zatvorenosti vjernika laika u svoj duhovno-meditativni svijet, bez opipljivih rezultata u javnom životu. Što mislite, kako je i je li moguće to promijeniti? Imate li kakva iskustva o tome?

- "Marijin dom" nastoji senzibilizirati duhovne osobe za praktičnu duhovnost, tako da se nastojimo osvrnuti na potrebe drugih, siromašnijih, bolesnih ili životno prikraćenih, kako bi se izbjegla opasnost o kojoj govori naš biskup. Naša tjedna pobožnost za duhovna zvanja, molitva i post na tu nakanu, akcije solidarnosti sa starijima, bolesnima, djecom ometenom u razvoju (najbliži nam je susjed dom "Zlatni cekin" koji se brine upravo o takvoj djeci), samo su neki od pokušaja otvaranja prema svijetu, što je svakako potreba vremena. Susreti roditelja s brojnom djecom, prigodne duhovne vježbe za maturante, za majke ili roditelje te za pojedine društvene staleže, također služe upravo toj svrsi.

Isus u Euharistiji, Marija s krunicom i vjernost sv. Petru u Rimu kroz svu su povijest oblikovali Crkvu u našem narodu i na ovim prostorima. U mnogočemu nam se čini da se Crkva umorila, da nema snage ni živjeti, ni naviještati ovaj "hrvatski troplet". Kako Vi, iz iskustva "biblijske skrovitosti" Marijina doma vidite budućnost Crkve, osobito pred skori ponovni dolazak Svetoga Oca?

- Već vanjskim izgledom, skromnošću i mirom okoliša "Marijin dom" je veoma pogodan da razvije ozračje skrovitosti Nazareta, napose kada dođu pojedine osobe, hodočasnički raspoložene, i dožive preporodni susret s Isusom i Marijom u sakramentu pomirenja, za koji je ovdje posebno pogodna prilika. I svete mise u manjim skupinama pružaju snažan doživljaj intime sa Spasiteljem i s Majkom. To je znak i zalog da se Crkva nije umorila i da još uvijek ima puno Kristove snage u sebi. U tome će nas, vjerujem, učvrstiti i ohrabriti i skori ponovni dolazak Svetoga Oca.