VERITAS - br. 5/2003.

>[SADRŽAJ]<

ANTUNOVA STRANICA

FRA JEAN RIGAUD: ŽIVOTOPIS SV. ANTUNA (3)

Vitez Kristov

Antun je primio habit u obliku križa on koji je izgarao željom da bude raspet iz ljubavi prema Kristu; bio je opasan konopcem on koji je za ljubav Kristovu htio biti vezan konopcem poslušnosti. O, hrabri viteže Kristov, Antune, primi oružje nepobjedivog Kralja! Nosi njegov križ u habitu, kojim ćeš svladati zemaljske moći! Kao opasač imaj konop kojim ćeš s Kristom biti vezan uz jaram poslušnosti!


ZVONIMIR ZLODI

III. poglavlje

O POVODU I RAZLOGU KOJI SU ANTUNA POTAKLI DA UĐE U RED MANJE BRAĆE

Kada je blaženi Franjo svojim životom i naučavanjem, kao novo izlazeće sunce, obasjao svijet, njegov je novi red, skinuvši sa sebe staroga čovjeka, svijetu objavio novog čovjeka (usp. Ef 4, 23-24), šireći posvuda miomiris dobrih primjera. Mnoga su braća, raspaljena žudnjom mučeništva, odlazila također u zemlje nevjernika s namjerom da njihovu okorjelost podvrgnu jarmu kršćanske vjere, ili da za Krista koji je za nas umro polože život i postignu palmu mučeništa. Neki su od tih došli u Maroko, gdje su kao snažni atleti navješćivali Kristovu vjeru, no, sasječeni mačem nevjernika, slavno proliše svoju krv za Krista.

Princ Petar, častan i moćan čovjek, proširio je po svoj Španjolskoj slavne radosti i divna čudesa tih svetaca, koja je slavni Kralj mučenika učinio u njihovoj slavnoj pobjedi. Princ je sa sobom donio (iz Maroka) njihove slavne relikvije, tvrdeći da je - zaslugom istih svetaca - izbjegao velikim i podmuklim opasnostima.

Glas i izvanredno uzbuđenje, što ga pobudiše smrt i slavna pobjeda tih mučenika, kao i čudesa po njihovu zagovoru, dođoše do ušiju svih, a posebno do Ferdinanda, kao do smiona borca spremnog za borbu i neustrašiva čovjeka pred samom smrću. Odmah je zamislio i odlučio preuzeti habit manje braće, kako bi mogao živjeti kao sveti mučenici i konačno postići palmu mučeništva.

Govorio je, naime: Promijenit ću habit, i tako poći u borbu.

   

O, mučeniče željom, Antune, kolikom li si strašću težio za pravim mučeništvom! I premda ti mač progonitelja nije oduzeo život, tvoja uzvišena duša nije izgubila palmu mučeništva! Časni vitezu Kristov, ti se nisi bojao krvničkog mača, nego te on još više ohrabrio za mučeničku palmu!

Jednoga dana, dok je razmišljao kako bi ostvario svoj plan, dođoše pred samostan sv. Križa neki od manje braće, siromašni iz ljubavi prema Kristu, moleći milostinju. Sami su boravili nedaleko od Coimbre. Čim ih je Božji čovjek vidio, poveo ih je na stranu i u potpunosti im povjerio svoju zamisao, te ih zamolio da ga kao brata prime u svoj Red. Kako Franjo ne bi bio sâm na pozornici propovijedanja, Antun je obukao franjevački habit, primijenivši na sebe riječi proroka Izaije: Obući ću mu tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati (Iz 22, 21).

Kada su to čula ona priprosta braća, neizmjerno su se razveselila; vidjela su, naime, da se njihovo stado povećava, da im dolazi plodna ovca i da Crkva, Franjinim zaslugama, daje na svijet novo stvorenje. U određeni, dakle, dan i nakon što je teškom mukom dobio dopuštenje poglavara, fratri ga radosno odvedoše u svoj samostan i obukoše Božjeg čovjeka u habit svoga Reda.

   

Primio je, dakle, habit u obliku križa on koji je izgarao željom da bude raspet iz ljubavi prema Kristu; bio je opasan konopcem on koji je za ljubav Kristovu htio biti vezan konopcem poslušnosti. O, hrabri viteže Kristov, Antune, primi oružje nepobjedivog Kralja! Nosi njegov križ u habitu, kojim ćeš svladati zemaljske moći! Kao opasač imaj konop kojim ćeš s Kristom biti vezan uz jaram poslušnosti!

Kada se vitez Kristov, Antun, pošto je već preuzeo oružje nebeske vojske, sa svojim drugovima uputio prema polju strogog siromaštva, neki mu kanonik, koji mu bijaše velik prijatelj, ojađena srca reče: "Idi, idi, možda ćeš postati svetac!" Božji mu čovjek, bezazlen kao golub (usp. Mt 10, 16) i nadahnut proročkim duhom, odgovori: "Kada budeš čuo da sam svet, jamačno ćeš hvaliti Boga."

   

Kako sam saznao od kustosa sv. Jakova, postelja na kojoj je svetac u samostanu sv. Križa u Coimbri spavao postala je predmet velikoga čašćenja, a svi koji su tamo iz pobožnosti dolazili primali su mnoge milosti.

Nakon blaženog Antunova preminuća i njegove svečane kanonizacije, svetac se, prigodom smrti portugalske kraljice u dalekom kraju kraljevstva, ukaže nekom pobožnom kanoniku istoga samostana te mu, prijazno s njime razgovarajući, priopći da je upravo tog trenutka kraljica umrla. Priopćenje je bilo korisno za samostan, jer ga je oslobodilo od nekih neugodnosti.

U tom je, dakle, samostanu sretni Ferdinand obukao franjevački habit i pridružio se, napustivši kanonike, družbi siromašne braće.

>[SADRŽAJ]<