VERITAS - br. 5/2003.

>[SADRŽAJ]<

Vatikanska prisjećanja (5)

23. rujna 1999.
Petak, običan dan. Nešto više susreta u ispovjedaonici. A i oko nje. Uglavnom dolaze Talijani. Jednoj su udovici, kako mi je ispričala nakon ispovijedi, jučer u gradu ukrali torbicu s dokumentima i novcem. Doputovala je sa sjevera, iz Milana. Vrlo razgovorljiva, a ništa se ne ljuti, čak je i zadovoljna što je došla u Rim k Svetom Petru. Kaže da je krađa sastavni dio onih koji poduzimaju rizik putovanja. A kako je tek nekada bilo, kada su sve hodočasničke putove opsjedali razbojnici! Nije čudno da su neki pape rigorozno kažnjavali takve zločince.

1. listopada
Još uvijek sam pod jakim dojmom sinoćnjeg vatrometa kojim je popraćeno otkrivanje obnovljenog pročelja Bazilike sv. Petra. Takvo nešto još nisam nikada vidio. Sve je bilo ritmički usklađeno uz glazbenu podlogu Charpentierova "Tebe Boga hvalimo", koji je na Trgu sv. Petra uživo izvodio zbor Svete Cecilije. Talijani posebno vole takve ugođaje, a kako se sve više bliži početak Velikog jubileja, ne treba isključiti da će toga biti sve više.

6. listopada
Pohodio sam u Vatikanu s. Emanuelu, hrvatsku klarisu koja ovdje provodi petogodišnju klauzuru, zajedno s još osam sestara iz cijelog svijeta. Na Papinu želju, podno starih radio-antena na vrhu Vatikanskog brežuljka, podignut je samostan klauzurnih sestara, u nakani da se svakih pet godina izmjenjuju predstavnice raznih klauzurnih redovnica. Još godinu dana i naša će klarisa u Zagreb. I tako će se još više smanjiti broj Hrvata u Vatikanu. Sada, osim već spomenute s. Emanuele, unutar zidina ove državice žive i djeluju dva monsinjora u Državnom tajništvu (Vidović i Rajič), koji zajedno sa mnom čine hrvatski četverolist u Vatikanu.

8. listopada
Petak, prilično posla u ispovjedaonici. Jutarnji sam dio skratio na pola jer sam u podne bio u Hrvatskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici, nedaleko od Vatikana. Održan je susret s osobljem ambasada i voditeljima hrvatskih medija u Rimu. Bili su novinari Bešker i Tomašević, iz svjetovnih medija, i Antunović i Sinković iz Hrvatske sekcije Vatikanskoga radija. I mene su uvalili ovamo, valjda kao bivšeg urednika "Veritasa", makar više ne spadam izravno među djelatnike u medijima. Bilo je riječi o skoroj velikoj izložbi u Vatikanu, o ulozi medija, uz mnogo informacija o svemu tome. Sprema se doista nešto veliko, velebno i veličanstveno.

16. listopada
U Vatikanu se vijore bijelo-žute zastave. Slavi se godišnjica izbora Ivana Pavla II. za papu. U Bazilici je bila prigodna zahvalna misa, koju je predvodio kardinal Virgilio Noé, arhiprezbiter vatikanske bazilike sv. Petra. Na ručku smo imali izuzetnoga gosta. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, koji boravi u Rimu kao član Biskupske sinode, rado se odazvao pozivu i u društvu s ministrom generalom našega Reda bio među vatikanskim ispovjednicima. Ostavio je vrlo dobar dojam, tako da su me kasnije mnogi propitkivali i tražili dodatne informacije o njemu. Nakon ručka nas dvojica sami smo prošetali Vatikanskim vrtovima, gdje sam mu prenio staru ideju da bi bilo zgodno nešto ostaviti i u Vatikanu što bi podsjećalo na hrvatski dio Katoličke Crkve. Ideja mu se dopala, posebno u vidu konkretnijeg prijedloga za Svetu godinu, koja uskoro počinje.

27. listopada
Bilo je ugodno i ponosno s mnogim novinarima sjediti u konferencijskoj dvorani Vatikanskih muzeja i slušati informacije na konferenciji za javnost gdje je svjetskim medijima predstavljena velika izložba "Hrvati: kršćanstvo, umjetnost i kultura". Na skupu je bilo i polemičkih iskrica, posebno uz prigovor da se izlažu umjetnine koje su djelo nehrvatskih autora, napose talijanskih, na što je ministar Biškupić ispravno odgovorio, ali možda nešto uzdignuta tona. Sama izložba je doista reprezentativna i drago mi je da sam je ovako, pred samo otvaranje, mogao razgledati u pratnji stručnih tumača.