Vatikanska prisjećanja (5)
Hrvati u Vatikanu
Turističke grupe u Baziliku ulaze bez
ikakva reda i poštovanja, a često bukom i smijehom ometaju liturgijske obrede. A
kad čovjek samo pomisli kako druge vjerske zajednice ljubomorno čuvaju svoj red
i uporno traže da se drugi ponašaju prema njihovim propisima i običajima. Mi
svoje crkve pretvaramo u galerije i muzeje za divljenje umjetninama, a sve više
gubimo osjećaj za sakralni doživljaj.
LJUDEVIT MARAČIĆ
23. rujna 1999.
Petak, običan dan. Nešto više susreta u
ispovjedaonici. A i oko nje. Uglavnom dolaze Talijani. Jednoj su udovici, kako
mi je ispričala nakon ispovijedi, jučer u gradu ukrali torbicu s dokumentima i
novcem. Doputovala je sa sjevera, iz Milana. Vrlo razgovorljiva, a ništa se ne
ljuti, čak je i zadovoljna što je došla u Rim k Svetom Petru. Kaže da je krađa
sastavni dio onih koji poduzimaju rizik putovanja. A kako je tek nekada bilo,
kada su sve hodočasničke putove opsjedali razbojnici! Nije čudno da su neki pape
rigorozno kažnjavali takve zločince.
1. listopada
Još uvijek sam pod jakim dojmom sinoćnjeg
vatrometa kojim je popraćeno otkrivanje obnovljenog pročelja Bazilike sv. Petra.
Takvo nešto još nisam nikada vidio. Sve je bilo ritmički usklađeno uz glazbenu
podlogu Charpentierova "Tebe Boga hvalimo", koji je na Trgu sv. Petra uživo
izvodio zbor Svete Cecilije. Talijani posebno vole takve ugođaje, a kako se sve
više bliži početak Velikog jubileja, ne treba isključiti da će toga biti sve
više.
6. listopada
Pohodio sam u Vatikanu s. Emanuelu,
hrvatsku klarisu koja ovdje provodi petogodišnju klauzuru, zajedno s još osam
sestara iz cijelog svijeta. Na Papinu želju, podno starih radio-antena na vrhu
Vatikanskog brežuljka, podignut je samostan klauzurnih sestara, u nakani da se
svakih pet godina izmjenjuju predstavnice raznih klauzurnih redovnica. Još
godinu dana i naša će klarisa u Zagreb. I tako će se još više smanjiti broj
Hrvata u Vatikanu. Sada, osim već spomenute s. Emanuele, unutar zidina ove
državice žive i djeluju dva monsinjora u Državnom tajništvu (Vidović i Rajič),
koji zajedno sa mnom čine hrvatski četverolist u Vatikanu.
8. listopada
Petak, prilično posla u ispovjedaonici.
Jutarnji sam dio skratio na pola jer sam u podne bio u Hrvatskom veleposlanstvu
pri Svetoj Stolici, nedaleko od Vatikana. Održan je susret s osobljem ambasada i
voditeljima hrvatskih medija u Rimu. Bili su novinari Bešker i Tomašević, iz
svjetovnih medija, i Antunović i Sinković iz Hrvatske sekcije Vatikanskoga
radija. I mene su uvalili ovamo, valjda kao bivšeg urednika "Veritasa", makar
više ne spadam izravno među djelatnike u medijima. Bilo je riječi o skoroj
velikoj izložbi u Vatikanu, o ulozi medija, uz mnogo informacija o svemu tome.
Sprema se doista nešto veliko, velebno i veličanstveno.
16. listopada
U Vatikanu se vijore bijelo-žute zastave.
Slavi se godišnjica izbora Ivana Pavla II. za papu. U Bazilici je bila prigodna
zahvalna misa, koju je predvodio kardinal Virgilio Noé, arhiprezbiter vatikanske
bazilike sv. Petra. Na ručku smo imali izuzetnoga gosta. Zagrebački nadbiskup
Josip Bozanić, koji boravi u Rimu kao član Biskupske sinode, rado se odazvao
pozivu i u društvu s ministrom generalom našega Reda bio među vatikanskim
ispovjednicima. Ostavio je vrlo dobar dojam, tako da su me kasnije mnogi
propitkivali i tražili dodatne informacije o njemu. Nakon ručka nas dvojica sami
smo prošetali Vatikanskim vrtovima, gdje sam mu prenio staru ideju da bi bilo
zgodno nešto ostaviti i u Vatikanu što bi podsjećalo na hrvatski dio Katoličke
Crkve. Ideja mu se dopala, posebno u vidu konkretnijeg prijedloga za Svetu
godinu, koja uskoro počinje.
27. listopada
Bilo je ugodno i ponosno s mnogim
novinarima sjediti u konferencijskoj dvorani Vatikanskih muzeja i slušati
informacije na konferenciji za javnost gdje je svjetskim medijima predstavljena
velika izložba "Hrvati: kršćanstvo, umjetnost i kultura". Na skupu je bilo i
polemičkih iskrica, posebno uz prigovor da se izlažu umjetnine koje su djelo
nehrvatskih autora, napose talijanskih, na što je ministar Biškupić ispravno
odgovorio, ali možda nešto uzdignuta tona. Sama izložba je doista
reprezentativna i drago mi je da sam je ovako, pred samo otvaranje, mogao
razgledati u pratnji stručnih tumača.
28. listopada
Danas je Vatikan posjetio predsjednik
Tuđman, koji je dopodne pohodio Papu i Državno tajništvo. Primljen je s
poštovanjem i počastima koje pripadaju jednom predsjedniku države. Uvečer je
sudjelovao na svečanom otvaranju hrvatske izložbe u Vatikanskim muzejima. I ja
sam bio među uzvanicima, i ugodno sam se osjećao u sredini u kojoj se više čula
hrvatska, negoli strana riječ. Bila je to prigoda, nakon godine dana boravka u
Vatikanu, susresti mnoge poznate ljude crkvenoga i javnoga života u Domovini.
Predsjednik Tuđman je djelovao jako umorno, bio je prilično blijed, a kad je
govorio, promukli glas mu je podrhtavao. Kada sam ujutro prolazio uskom ulicom Borgo Santo Spirito, na jednom sam zidu pročitao svjež crni grafit s četiri
ćirilička slova "S" i latiničkim natpisom "Serbia". Svega stotinjak metara
izravne zračne daljine od Vatikanskih muzeja, gdje se upravo održava velika
hrvatska izložba.
(Nastavlja
se.)
|