U ovo uskrsno vrijeme, dok radosno slavimo Kristovo uskrsnuće, uvijek smo iznova impresionirani Kristovom pobjedom nad Zlim, Duha nad materijom. Razmatrajući Kristovo uskrsnuće svakog kršćanina uvi­jek ponovno obuzima radost zbog te pobjede koja je veliko otajstvo. Otajstvo zbog kojega je Bog postao Isus, toliko neopisivo blizak ljud­skom srcu da nam je intimniji od nas samih, od onog što je u nama najintimnije - kao što kaže sveti Augustin. Uskrsna pobjeda Boga nad Zlim i Duha nad materijom događa se stalno u životu kršćana. Oso­bito su čudesne te pobjede u životima svetaca.

Sv. Leopold Mandić svetac je po kojemu je uskrsli Isus či­nio brojna čudesna djela. Crkva mu slavi spomendan 12. svibnja. Taj je sve­tac većinu života proveo u Padovi kao ispovjednik. Rano ujutro od­služio bi misu, a onda bi otišao u svoju sobicu u kojoj je ispovije­dao. Tamo je ispovijedajući ostao gotovo cijeli dan. I tako četrde­setak godina. Kad ne bi bilo nikoga za ispovijed molio bi. Molio je, zapravo, bez prestanka. Znalo se dogoditi da dok bi s nekim razgova­rao i samo nekoliko minuta ne bi mislio na Boga, već bi se pokajao i otrčao pred svetohranište, kajući se i moleći Gospodina da mu opro­sti što nekoliko minuta nije mislio na Njega. Bio je, kao i svi sve­ci, čovjek molitve. Ljude je poticao na molitvu govoreći: "Božja su obećanja vezana uz naše molitve. Tako je odredio Gospodin. Sve mo­žemo dobiti od njega, ali uvijek posredstvom molitve."

Otac Leopold je ispovijedao 10 ili 12 sati dnevno, a sam se ispo­vijedao svakoga dana. Nije se umarao od ispovijedanja i nikada nije niti jednoga pokornika otjerao zato što je došao u nezgodan čas. Imao je dar pronicanja u srce. Svjetlo koje mu je Bog dao otkrivalo bi mu du­hovno stanje pokornika. O patnjama i grijesima pokornika ne da je mogao sam govoriti, već je iz njihovih duša čitao kao iz otvorene knjige. Znao je pokornika već na početku prekinuti govoreći: "Dos­ta je, sve znam, razumio sam." Jedan pokornik je na ispovijedi insisti­rao da on sam govori o svojim grijesima, iako ga je otac Leopold gotovo odmah prekinuo riječima: "Sve znam, ne trebate ništa više go­voriti." I kako je pokornik insistirao, otac Leopold mu reče da će ­mu on kazati sve što je učinio. Tako je iznio sve zbog čega se po­kornik optuživao, čak i neke sitnice kojih se on više nije sjećao, i rekao mu je: "Vidite, sve mi je bilo poznato. Naučite se vjerovati ispovjedniku."

Mnogi su ljudi iz raznih staleža dolazili ocu Leopoldu po savjet, jer je posjedovao dar mudrosti i savjeta. A on, službenik Božji, bio je toliko blizak Bogu i toliko siguran da govori u Božje ime, da nakon što je dao savjet nije više dozvolio ponovno ispitivanje i po­navljanje onog što je rekao. Znao je ponovno ispitivanje odlučno prekinuti riječima: "Tko je govorio? Govorio je Bog! Dosta!"

Zanimljiv se događaj zbio jednog dana kad je u blizini crkve pokraj sveca prošao jedan čovjek kojega otac Leopold do tada nikada ni­je vidio. Taj čovjek više od 40 godina nije bio u crkvi, te se loše izražavao o crkvi i o svećenicima. Otac Leopold ga je uporno gledao pa mu je čovjek pristupio jer je pomislio da ga ovaj želi nešto važ­no pitati. A otac Leopold mu je rekao: "Želim da odmah pođete sa mnom u crkvu!" I zaista čovjek je pošao s njim u crkvu, a otac Leopold ga je ispovjedio. I od tada on je postao kršćanin, i svima je pričao o "čudesnom" pogledu oca Leopolda. Ovaj je svetac mnogima pomogao i nakon svoje smrti uslišavajući njihove molbe kojima su mu se prepo­ručili, najčešće da bi ozdravili. Jedno ozdravljenje koje se zaista smije nazvati čudom, dogodilo se 1977. godine, jednoj srčanoj bolesnici kojoj je radi začepljenja krvnih žila u lijevoj nozi došlo do smrtonosne gangrene. Liječnici su odlučili hitno ampu­tirati nogu, znatno iznad koljena, da bi joj spasili život. Ona je zat­ražila da se zahvat odgodi do sljedećeg jutra i u molitvi se povjerila ocu Leopoldu. Na bolesnoj je nozi držala sličicu oca Leopolda s njegovim moćima i usrdno molila. Kad je bolničarka na nekoliko trenutaka izašla iz sobe, žena je u viđenju ugledala oca Leopolda kako prilazi njenom krevetu i govori da će joj noga biti spašena. Bolovi su naglo nesta­li i već dok se bolničarka vratila, za samo nekoliko trenutaka, no­ga je bila prirodne boje i topla. Dogodilo se čudesno ozdravljenje.

Što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. Naša vjera je pobjeda što pobjedi svijet i patnje svijeta. Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet" (1 Iv 5, 4).