U grafitima je često teško izdvojiti cinizam od iskrenosti ili istinu od podsmijeha, tako da ih je moguće tumačiti na milijun različitih načina. U svakom slučaju svi grafiti "štosno" zvuče i plijene pozornost svojom originalnošću. Ovaj naš grafit također ispočetka zvuči samo kao smiješni proglas ili poziv, međutim kad se malo dulje nad njim razmišlja može dočarati jednu naoko skrivenu sliku današnjeg svijeta.

"Ljubitelji dosade, udružimo snage!" Laički rečeno, dosada je stanje u kojem se nalaze svi koji ne znaju što bi radili. To je stanje u kojem se ništa ne događa, u kojem sve miruje i u kojem čak i vrijeme stoji. U takvoj situaciji nema ideja, nema inspiracije, ni promjene, a iz sata u sat se ponavljaju isti ljudi i isti događaji. Monotonost situacije tim je veća kada čovjek samo stoji na jednom mjestu i kao ukopan sve to samo promatra i ne nalazi u tome nikakva zadovoljstva.

Naše tijelo ima ugrađene mehanizme kojima se štiti od ovakvih situacija. Tako se ruka gotovo sama podiže i pokriva širom otvorena usta, a poluotvorene oči gotovo se neprimjetno sklapaju u san. Prirodni protokoli na taj tako bezbolan način tjeraju čovjeka da vrijeme koje ne može korisno iskoristiti, potroši na odmor.

Tako je i najbolje - malo odrijemati dok se stvari ne promijene. No, sumnjam da ima čitatelja kojima je u životu dosadno. Čak i oni koji nemaju nekog fizičkog posla, sigurno imaju svoje probleme, brige i nedaće kojima se moraju baviti, pa nikako ne možemo reći da im je dosadno. Međutim, ako gledamo globalno, moramo priznati da nam je ovaj svijet iz dana u dan sve manje interesantan - da ne kažem odmah - dosadan. Gomile sadržaja koje svijet nudi izazvale su lanac kontradikcija u pogledu njihove zanimljivosti. Unatoč tome što ulažemo velike količine novca u tehnologiju, medicinu i znanost općenito, njihovi nas proizvodi više uopće ne impresioniraju. Živimo od danas do sutra i već unaprijed znamo kakvo će sutra biti vrijeme, što ćemo raditi i što će se događati. Očekujemo ljude, koji nas dave s istim problemima, istim jadikovkama, nimalo zabavnim dosjetkama... Posao koji radimo pretvara nas u robota koji cijelo vrijeme ponavlja jedne te iste radnje, dok za đake i studente sjedenje u školskoj klupi postaje gotovo bolno kad mu se pridoda kakav monotoni profesor ili profesorica. Ne može nas impresionirati ni nova marka mobitela, automobila, računala, novi izum... gotovo ništa. Cijeli se svijet složio "po defaultu" i sve te novotarije kao da su morale biti izmišljene.

U ovoj se situaciji naša dosada više ne očituje samo kroz zijevanje, već postajemo izrazito nezadovoljni time što moramo biti dio takve kolotečine. Međutim svijet ne želi popustiti. Izmišljaju se TV-kvizovi, zabavni parkovi, bungie jumping, skakanje padobranom i drugi futuristički sportovi koji luče sve više i više adrenalina. No, sve je uočljivija ona krajnja, granična točka u kojoj se dodatnim ulaganjem više ne postižu očekivani rezultati. Unatoč tome što prima sve više i više, čovjek se ne može nasititi i kao da stalno žudi za eliksirom kojim bi izliječio dosadu.

Ljubitelji dosade udružimo snage! Ovo nije poziv nekog lijenog besposličara na ustanak. Ovo je javna pljuska ovome svijetu koji svim svojim sadržajima nije u stanju zadovoljiti potrebe svojih stanovnika. Tako interpretiran, grafit je ogledalo suvremenog čovjeka koji u tom svijetu ne pronalazi vrijednosti koje bi njegovo biće ispunile zadovoljstvom i srećom. Međutim, problem ne leži u svijetu - on leži u čovjeku koji nije spreman sreću tražiti dalje od ovoga svijeta - draža mu je dosada...

Ljubitelji dosade, živimo u svijetu koji je neusporedivo malen u odnosu na svemirska prostranstva. Ne šaljem vas na Mars, nego vas pozivam da razmislimo o Bogu. Zar je utrošio samo sedam dana za sreću svojeg odabranog naroda? Pa sam je rekao: "U kući Oca mojega ima mnogo stanova!". Ovaj svijet nije sve što nas očekuje - postoji i vječnost. Ovozemno je samo mali dosadni trenutak iščekivanja, koji treba što pametnije iskoristiti. Ne možemo samo listati časopise i gledati na sat. Potrebno je udružiti snage i dovršiti započeto. Nećemo vječito ostati na zemlji jer nas ovdje grije samo nekoliko zraka sunca. Želimo li više topline trebamo se približiti suncu. Zato vas pozivam, dragi moji ljubitelji dosade, da udružimo snage i krenemo prema Očevom domu, putem vječnog svjetla. Tamo je otišao naš Spasitelj da nam, kako je rekao, "pripravi mjesto". Tamo nam sigurno neće biti dosadno!