VERITAS - br. 6/2003.

>[SADRŽAJ]<

Vatikanska prisjećanja (6)

12. studenoga 1999.
Papa svake godine u mjesecu studenom prikazuje posebnu misu za kardinale preminule u posljednjih godinu dana. Tako je i jutros u Bazilici sv. Petra, pred ne baš previše vjernika, Sveti Otac predvodio euharistiju, pa nismo imali mnogo posla u ispovjedaonici. Tako obično biva, jer ljudi vole pratiti Papinu misu, a turistima je gotovo onemogućeno kretanje, iz sigurnosnih, ali i iz liturgijskih razloga. Imao sam priliku dosta dugo biti jako blizu Pape i na licu toga patnika čitati dobrotu čovjeka koji fizički doista puno trpi, ali je sretan što još može djelovati. Svi mu se dive, a moram priznati da je i meni sve draži taj čovjek, kojega svi neobično vole i cijene.

13. studenoga
U Bazilici poprilična stiska i zbrka, kao i uvijek kad se sprema neki svečani nastup. Uvečer se održava svečana ekumenska večernja, u Papinoj nazočnosti i uz izuzetnu asistenciju švedskoga kraljevskog para, kao i brojnih dostojanstvenika Švedske luteranske Crkve, a u povodu proslave proglašenja sv. Brigite suzaštitnicom Europe. Na unutarnjem vatikanskom Trgu sv. Marte, pri ulazu u samu Baziliku, prethodno je postavljen i sinoć inauguriran visoki mramorni kip, koji prikazuje ovu sveticu kao veliku hodočasnicu, što je cijelog života i bila.

14. studenoga
Blagdan sv. Nikole Tavelića svečano se slavi u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Uvečer, u 18 sati bila je svečana sveta misa koju su meni povjerili da predvodim. Bilo je preko 40 svećenika misnika, oko stotinu redovnica i studenata, a i sva četiri hrvatska ambasadora (iz Hrvatske i iz BiH). Na kraju je bilo druženje i domjenak, a svima su podijeljeni adresari hrvatskih svećenika, redovnica i studenata na katoličkim učilištima, kojih zajedno trenutno u Rimu ima oko tri stotine.

1. prosinca
Danas smo ujutro doživjeli veliko iznenađenje u Vatikanu. Prvi put nakon mnogo godina na vatikansku željezničku postaju pristao je putnički vlak. Nisam uspio vidjeti koga je dovezao, jer je ujutro kompozicija već stajala bez putnika, ali sigurno su to morali biti neki hodočasnici i posjetitelji. Da nije to generalka za Veliki jubilej, kako bi u toj prigodi proradila i vatikanska željeznička postaja?

7. prosinca
Doživio sam do sada najneobičniji susret u Vatikanu. Još sam pod snažnim dojmom tog susreta koji se dogodio pred mojom ispovjedaonicom u Bazilici sv. Petra. Pristupila mi mlađa žena, povisoka, zgodna, ukusno odjevena i predstavila se kao - prostitutka. Iz govora se vidjelo da nije Talijanka, a po naglasku bih zaključio da je slavenskog roda, možda baš iz naših krajeva. Priznala mi je da se želi otresti i osloboditi svojeg zanimanja, ali da je pod stalnom prismotrom "poslodavca". Rekla mi je da se već bila povjerila jednom svećeniku, ali da ju je taj izgrdio. Nije ništa posebno tražila, nego da je samo saslušam i pokušam razumjeti. Nikad do tada nisam tako izbliza imao susret s takvom ženom. Za mene je to bio isprva pravi šok. U glavi mi se vrtjela evanđeoska zgoda o preljubnici koju su doveli pred Isusa da je osude. I ova je molila da je ne osudim i da će joj to pomoći da pokuša učiniti daljnje korake. Zrcalile su se suze na njezinim tugaljivim očima i na odlasku mi je zahvalila što sam je, kako reče, humano saslušao i razumio.

19. prosinca
Nedjelja, udarni dan za ispovjednike pred Božić. Imao sam i jednu obitelj iz Beograda i priznajem da mi je u početku bilo neobično čuti srpski jezik, ali mi u ovoj situaciji nije bilo nimalo neugodno poslušati beogradsku ekavicu, kakvu smo nekoć susretali na zajedničkim tv-dnevnicima. Kod mene su bili ti ljudi koji su pred godinu dana izbjegli iz Jugoslavije i sada žive u Rimu. Predmnijevam da su to bili katolici Hrvati, a možda i Slovenci ili Mađari iz Beograda.

22. prosinca
Dopodne sam imao dosta hrvatskih ispovijedi. Posebno mi je bio drag susret s našim čovjekom iz Amerike, kamo je otišao pred 35 godina. Vjerojatno je i on bio zadovoljan, jer je nakon ispovijedi otvorio lisnicu, potpisao ček, darovao dvjesto dolara za potrebne, i prepustio mi da učinim prema svojem izboru. Obećao sam mu novac prvom prigodom proslijediti našim zemljacima u Bosnu, preko biskupa Komarice kad dođe u Vatikan. To sam uskoro i učinio.