VERITAS - br. 9/2003.

>[SADRŽAJ]<

U SPOMEN

FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED

Luka Lopina


O Bože, tko je mogao slutiti, da će brat Luka Lopina, član Franjevačkoga svjetovnog Reda (FSR) sa Svetog Duha u Zagrebu, prijeći iz ovoga u vječni život upravo za vrijeme hodočašća-izleta tog bratstva na Sljeme na Dan domovinske zahvalnosti i na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza ove godine! Pa ipak to se nenadano dogodilo oko 15,15 sati. Srce mu je u hipu otkazalo (prsnuće aorte). Iskreno hvala dr. Danku Vrdoljaku, njegovom pomoćniku i s. Meliti Bašić na pokušajima reanimacije! Koliko god smrt brata Luke bila teška za one koji su joj prisustvovali i za njegovu rodbinu, ona je, vjerujemo, bila izraz Božje dobrote i milosrđa: naime, Luka je spreman (prije toga molio je franjevačku krunicu i slavio sv. misu) i bez mukâ pošao svom Stvoritelju i Spasitelju. Brat Luka mnogo je značio za mjesno bratstvo na Svetom Duhu, za provincijsko, odnosno područno i nacionalno bratstvo.

   

Luka je rođen je 31. ožujka 1924. godine u Majkovima u Dubrovačkom primorju, gdje završava 6 razreda osnovne škole. Klasičnu gimnaziju pohađa u Dubrovniku, koju zbog rata i vojske prekida pa poslije u istom gradu i završava. Vjeroučitelj mu je u Dubrovniku bio o. Petar Perica, isusovac, koga su komunisti 1944. godine s drugima ubili na otočiću Daksi kod Dubrovnika. Godine 1945. vraća se iz Dravograda u Zagreb kao ranjenik. Tada obolijeva i od tifusa. Godine 1948. upisuje kemijsko-tehnološki fakultet u Zagrebu. Po završetku studija cijeli svoj radni vijek, od 1954. do 1989. godine, radi u tvornici lijekova "Pliva", najprije u tehnološkom odjelu, a potom postaje šefom u sintezi, no tu se po vlastitom izboru nije dugo zadržao. Nadređeni su nerado gledali kako Luka, kao šef, s radnicima po dvorištu gura bačve. I završava kao pogonski inženjer. Godine 1954. vjenčao se u crkvi sv. Franje na Kaptolu s Vesnom r. Zrnc, profesoricom grčkoga i latinskog jezika. Zajedno sa svojom suprugom uzorno je odgojio svojih četvero djece, tri kćerke i jednoga sina: Mirjam, Vjeru, Jasnu i Ivu. Luka je iza sebe ostavio osmero unučadi.

U vrijeme komunizma nije se bojao javno svjedočiti svoju vjeru u Boga, u Isusa Krista. Već kao mladi radnik ministrira i čita pod misom u crkvi sv. Antuna, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je i član Pastoralnog vijeća istoimene župe u Zagrebu. Aktivno je djelovao u toj župi, koliko se u ono vrijeme to moglo. Redovito je pristupao sakramentima ispovijedi i pričesti. Bio je jednostavan, skroman i radostan čovjek - evanđeoska i franjevačka duša. Nikoga nije osuđivao, svakoga je ispričavao. Govorio je da je glavni krivac za čovjekove grijehe i slabosti sotona, onaj koji ljude napastuje. Obilazio je bolesnike i pomagao potrebnima. Od stvaranja hrvatske države pa sve do smrti bio je povjerenik Crvenog križa i prikupljao za nj novčana sredstva svake godine u svibnju i listopadu. U tu svrhu znao je organizirati i školsku djecu.

   

Godine 1980. ulazi u novicijat FSR-a na Svetom Duhu, a 1981. godine polaže zavjete. Bio je oduševljen sv. Franjom Asiškim i njegovim nasljedovanjem Isusa Krista. U mjesnom bratstvu FSR-a obnašao je razne službe: tajnika (1983-1995), učitelja novaka (1986-1989), blagajnika (1995-1998), doministra (1998-2001). U Provinciji franjevaca konventualaca obnašao je službu predsjednika Provincijskog odbora, odnosno vijeća (provincijskog ministra) (1982-1989; 1994-2000), pa dopredsjednika tog vijeća (1989-1994). Predsjednik Nacionalnog vijeća FSR-a bio je od 1986. do 1992. godine, pa član Nacionalnog vijeća (1983-1986; 1992-1995; 1998-2001), te blagajnik Nacionalnog vijeća (1992-2001). Godine 2001., zajedno s još nekim zaslužnim članovima FSR-a, postaje doživotnim počasnim članom Područnoga i Nacionalnog vijeća FSR-a.

   

Sprovodu, koji je bio 8. kolovoza u 10,20 sati na Mirogoju, prisustvovalo je više svećenika i mnogo članova FSR-a i vjernika. Od pokojnika se oprostio duhovni asistent svetoduškog bratstva FSR-a i Mato Batorović, dopredsjednik Nacionalnog vijeća FSR-a. Pogrebnu misu u crkvi sv. Antuna slavio je istog dana u 17,30 sati fra Nikola Roščić.

Gospodine Bože, hvala ti za gospodina i brata Luku, za njegov primjer ljudskoga i kršćanskog života!

Augustin Kordić

>[SADRŽAJ]<