Četvrti uradak Zrinka Ogreste konačno je stigao u kina. Dosadašnji su filmovi bili izvrsni: "Krhotine", "Isprani" i "Crvena prašina". Posljednji film je bio i u službenom programu festivala u Veneciji. "Tu" je na ovogodišnjem, pedesetom i jubilarnom, festivalu u Puli dobio Veliku zlatnu arenu za najbolji film Festivala, kao i Zlatne arene za glavnu mušku ulogu (Zlatko Crnković) i montažu (Josip Podvorac), te dvije posebne nagrade za najbolji film, koje su dodjeljivali inozemni filmski studiji. I prije službene hrvatske premijere, pozvan je na tri festivala A kategorije (Berlin, Karlovy Vary i Montreal), od kojih mora odabrati samo jedan. Pozvan je i na festivale u Rimu, Sofiji i Sochiju (u Rusiji), te na Međunarodni filmski festival u Jeruzalemu. Redatelj Zrinko Ogresta i producent Ivan Maloča već su odbili Montrealski festival, još se trebaju odlučiti između službenog programa festivala u Karlovym Varyma i programa "Forum" u Berlinu.

Ogresta je ostao vjeran sebi, opet je riječ o bolnoj projekciji suvremene stvarnosti u Hrvatskoj. Sam naslov "Tu" sugerira radnju koja se upravo sada zbiva oko nas. Svi su dosadašnji Ogrestini filmovi bili sumorni i potresni, no ovaj je najsumorniji i najpotresniji. Neugodan je već i zbog toga što nema glazbe. Usprkos mračnom sadržaju i disonancama, uživamo u predstavi, u virtuoznom poetskom kadriranju, dočaravanju atmosfere, u nedokučivim značenjima. Usprkos Ogrestinoj doslovnosti, hiperrealizmu i prividnom odsustvu svake simbolike, kadrovi i njihovi sudari odišu tajnom. I gluma je sjajna. Središnje uloge igraju debitanti Jasmin Telalović, Marija Tadić, Ivan Herceg i Nikola Ivošević, uz poznate glumce Ivu Gregurevića i Zlatka Crnkovića.

U filmu "Tu" Ogresta stvara panoramsku sliku naše sredine metodom slučajnog prepletanja isječaka života šest neovisnih protagonista, marginalaca bez perspektive. Prati ih izdvojeno, na prvi pogled čak nasumično, da bi se ponovo pojavili, ponekad i susreli.

No, to nije tek galerija marginalaca: retardiranog, umirovljenika, propalog glumca, ili bivših ratnika. To su likovi spušteni do dna, do očaja i ludila: očajna osamljenost retardiranog, ovisnička kriza narkomanke, samotna čama umirovljenika, agonija teškog alkoholičara, smrtni očaj nezaposlenog ratnika ili neprobojan mrak posttraumatske duševne bolesti. Od šest protagonista samo umirovljenik nije stigao do duševne bolesti, premda do duševne boli jest.

To je svakako novost u Ogrestinom spuštanju u tamu naše svakodnevice. Tražeći mjesto gdje je tama najgušća, našao ga je, s pravom, u bolesti duše. Tu je pogođenost nesrećom najveća, boli su najjače i tama neizdrživa. Premda vanjske okolnosti dovode do tog unutarnjeg pada, premda smo svi krivi, i svi smo pripomogli guranju tih nesretnika u provaliju, oni su na kraju prepušteni samima sebi. Otuđenost društva postaje njihov privatni pakao. (Dvostruka tema ovog filma.)

Film "Tu" otkriva teške patnike među nama. Razapete zbog nas. U tome je genijalnost filma, i ujedno njegova kršćanska poruka.