Dok je ovaj tekst bio u nastajanju, pismo naših biskupa uoči predstojećih izbora tek se očekivalo, pa ga nažalost ne mogu spomenuti ili citirati u predstojećim recima. Ipak, o političkoj odgovornosti katolika postoji već više pisama i dokumenata, kao i najnoviji dokument koji je objavila Sveta Stolica. Izbori se također održavaju i u drugim državama, a i tamo Crkva reagira, upućuje i poziva vjernike da se odazovu i biraju prema kršćanskoj savjesti - premda, prema nekim reakcijama u medijima, izgleda mnogi misle da je to slučaj samo u nas.

Poznata su već mišljenja da "Crkvi nije mjesto u politici", koja se obično ponavljaju u različitim verzijama baš uoči izbora. Tim misliocima (ima ih čak i u redovima neupućenijih vjernika), očito nije sasvim jasna definicija Crkve, s velikim C - Crkve kao zajednice vjernika, svih nas, koji itekako možemo i trebamo sudjelovati u odlučivanju o sadašnjosti i budućnosti zemlje u kojoj živimo. Druga je stvar što je u ponudi na našem "izbornom tržištu" teško pronaći nekoga tko bi glas savjesnog birača katolika, zaslužio. Nepovjerenje, razočaranje, ravnodušnost, nezainteresiranost - neki su od pridjeva koji krase naše biračko tijelo - kako starije, tako, osobito, i ono mlađe. Takve karakteristike nisu se pojavile same od sebe, i imaju utemeljenje u stvarnosti, koja većini nije nimalo ružičasta, osobito onima na koje se u izbornoj utrci uvijek cilja, a nikako da im se zaista pomogne - uvijek rastućoj skupini nezaposlenih. Ipak, državni ustroj postoji, kao i u ostatku "civiliziranog svijeta", a njime uvijek upravljaju neki ljudi - ljudi koje mi, odazivajući se na izbore ili, još više, ne odazivajući se, odabiremo.

Izbori, i to oni predsjednički, očekuju i birače u SAD. I tamošnji biskupi redovito uoči izbora objavljuju pismo građanima-vjernicima. Ove ih godine u dokumentu pod naslovom "Vjerničko građanstvo: Katolički poziv na političku odgovornost" pozivaju da budu angažirani, a ne upotrijebljeni u politici.

Američki biskupi ističu da ne žele utjecati na odluku vjernika za koga glasovati, nego potaknuti katolike da, prije nego što nekome daju svoj glas, razmisle o politici koju taj kandidat zastupa, ali i o njegovoj osobnosti i o shvaćanjima svijeta. Za katolike je zaštita ljudskog života i njegova dostojanstva mjerilo djelovanja, ističu biskupi, te potiču katolike da "žive i svjedoče svoje vjerske vrijednosti, da dižu svoj glas i koriste svoje glasačko pravo kako bi se stvorilo društvo u kojemu će se štititi život, promicati vrijednost obitelji, zaživjeti socijalna pravda i djelatna solidarnost".

Američke katolike također se poziva na veći angažman u političkom životu i djelatno sudjelovanje u predizbornoj kampanji, kako bi katolički socijalni nauk zaživio u političkom i javnom životu.

Katolički socijalni nauk nužno je potreban i hrvatskom društvu, koje se još uvijek bori s posljedicama bivšeg komunističkog režima i mentaliteta, kao i s novostima tzv. demokratskog društva, koje očito još uvijek nije zaživjelo svoju definiciju ni kod nas, a ni u većini zemalja koje se demokratskom tradicijom već dugo hvale. Upravo pri toj promjeni mentaliteta, koji koči pozitivni razvoj društva, katolički socijalni nauk može puno pomoći. No potrebno ga je proučavati - da se ne bi događalo, kao što to često biva, da se pojam "socijalni" izjednačava samo s pojmom "socijala".

Da se još jednom podsjetimo - znatna većina građana ove zemlje smatra se katolicima. Tako pokazuju najnovije statistike. Kad bi svi ti katolici u javnom i privatnom životu postupali prema načelima svoje vjere, i katolici-političari i katolici "obični građani", ova bi zemlja zaista mogla biti zemlja blagostanja, kako jedni priželjkuju, a drugi obećavaju. Nadajmo se da će i jedni i drugi u tom smislu malo više proučavati crkvene dokumente. Osobito oni mlađi, koji se često prepuštaju beznađu i, silom prilika, odlučuju budućnost graditi negdje drugdje, umjesto u vlastitoj domovini.

Kako je na tiskovnoj konferenciji sa posljednjeg zasjedanja HBK poručio i šibenski biskup Ante Ivas; život je odgovornost i hrvatskim biskupima stalo je do mladih, oni žele da mladi hrabro "zaveslaju na pučinu" u crkvenom i javnom životu. Mladima biskupi žele pružiti potporu da žive život ozbiljno i pozivaju ih da u što većem broju djeluju kao laici u Crkvi.