Poljski kardinal Karol Wojtyla izabran je za poglavara Katoličke Crkve 16. listopada 1978., a 22. listopada, prije 25 godina, započeo je svoju papinsku službu kao Ivan Pavao II. Taj je značajni jubilej tih dana, zajedno s Papom, na različite načine obilježavala Crkva u cijelome svijetu.

Kardinalski zbor organizirao je u Rimu kongres o doktrinarnim i pastoralnim vidicima toga pontifikata. Na samu obljetnicu svoga izbora za Papu, Ivan Pavao II. je u dvorani Pavla VI. u Vatikanu potpisao novu apostolsku pobudnicu o biskupskoj službi "Pastores gregis". Na svečanome misnom slavlju na Trgu sv. Petra, zajedno s Papom, koncelebrirali su kardinali, nadbiskupi i biskupi iz cijelog svijeta te župnici iz Rimske biskupije.

Tijekom mise koju je 22. listopada, zbog kišnog vremena, predvodio u bazilici Svetog Petra, Papa je pozvao cijeli kardinalski zbor, a posebno novoimenovane kardinale da okupljeni oko njega nastave služiti Crkvi i čovječanstvu. Ako se nekada pokolebate zbog straha i očaja, sjetite se Kristovog obećanja i u svim previranjima gledajte s povjerenjem u Krista, koji je pobijedio svijet, stoji u propovijedi Svetog Oca, koju je na latinskom jeziku pročitao zamjenik državnog tajnika nadbiskup Sandri. Papa je u propovijedi sažeo obveze, dužnosti i službu kardinala i ponovio svoje nastojanje da će i on nastaviti služiti Crkvi, unatoč svojim svakodnevnim tjelesnim teškoćama. Povjerio je kardinalima kako je tijekom proteklih godina svoje službe nalazio jaku potporu svojoj djelatnosti u molitvi vjernika, rekavši kako je "molitva naša snaga". To je, prema njegovim riječima, bio i glavni razlog za proglašenje protekle godine Godinom svete krunice.

Tridesetorici novih kardinala, među kojima je bio i naš - kardinal Josip Bozanić, Papa je zatim osobno podijelio zlatni prsten, znak kardinalske časti, pastoralne skrbi i još jačeg zajedništva s Petrovom stolicom.

Nove je kardinale dan ranije, na svečanom konzistoriju na Trgu sv. Petra, uvrstio u Kardinalski zbor. Među njima je 7 suradnika Rimske kurije, 19 pastira iz isto toliko mjesnih Crkvi, te 4 svećenika, posebno zaslužnih zbog zalaganja u službi Crkvi. Ime još jednoga zaslužnoga biskupa, Sveti je Otac zadržao "in pectore" (u tajnosti). Novi kardinali dolaze iz 23 zemlje, od kojih 4 trenutno nisu imale kardinala - to su Hrvatska, Gana, Gvatemala i Sudan. Od 30 novih kardinala, njih 26 mogu birati papu, jer imaju manje od 80 godina. Nakon konzistorija, Kardinalski zbor sada čine 194 kardinala, od kojih 135 birača i 59 onih koji ne mogu ući u konklave, te jedan kardinal "in pectore".

Na početku dvosatne liturgije, dekan kardinalskoga zbora Joseph Ratzinger čestitao je Papi jubilej i zahvalio mu, u ime cijele Crkve, za njegovu predanu službu i naviještanje Evanđelja do kraja svijeta na brojnim pastoralnim putovanjima i susretima. Kardinal Ratzinger posebno se osvrnuo na mirotvorno i pomiriteljsko djelovanje Ivana Pavla II., rekavši: "Obraćali ste se mladima i starima, bogatima i siromašnima, moćnima i poniženima, i uvijek ste iskazivali - sljedeći Kristov primjer - posebnu ljubav za siromašne i obespravljene, donoseći svima duh Božje ljubavi i istine".

U svojoj propovijedi Papa se osvrnuo na trenutke kad je bio pozvan prihvatiti Petrovu službu, potpuno se pouzdavajući u Božju ljubav i potporu. Istaknuo je kako mu molitve vjernika pomažu u ostvarenju njegove papinske službe, te se neizravno osvrnuo na svoje zdravstvene poteškoće.

Cijela liturgija bila je u znaku pastirske službe i glavnih točaka pontifikata Ivana Pavla II.: evangelizacije, osobne svetosti, oprosta i djelotvorne vjere.

Proglašena je blaženom na Misijsku nedjelju, 19. listopada, a na misnom su slavlju sudjelovali dosadašnji i novi kardinali, brojni nadbiskupi i biskupi, kao i 2.000 rimskih beskućnika. Sveti Otac odmah je na početku propovijedi pozvao vjernike da odaju počast "toj maloj ženi, koja je bila zaljubljena u Krista, poniznoj navjestiteljici evanđelja i neumornoj dobročiniteljici čovječanstva". U njoj častimo jednu od najvećih i najistaknutijih ličnosti našeg vremena. Prihvatimo njezinu poruku i slijedimo njezin primjer, poručio je Ivan Pavao II.

Nova je blaženica, istaknuo je Papa, išla svijetom naviještati Krista najbjednijima među siromašnima. Nisu je uspjeli zaustaviti ni ratovi ni sukobi. Ona nije samo odlučila biti pravedna sa siromasima, već im je odlučila služiti. Njezina se veličina, prema Papinim riječima, sastoji u tome što je bila sposobna davati, bez ikakvih osobnih interesa.

Majka Terezija utemeljiteljica je redovničke zajednice misionarki ljubavi, koje danas djeluju gotovo u svim zemljama svijeta - od Kine do Kube. Godine 1979. dobila je i Nobelovu nagradu za mir, a nekoliko godina kasnije je nastupila i u Ujedinjenim narodima, gdje ju je ondašnji tajnik Perez de Quellar predstavio kao najsnažniju i najjaču ženu svijeta.

Na Trgu sv. Petra okupilo se oko 350.000 vjernika iz svih krajeva svijeta. Na svečanosti beatifikacije svoje utemeljiteljice Majke Terezije sudjelovalo je i više stotina sestara njene družbe, predvođenih generalnom poglavaricom s. Nirmalom. Svečanost je izravno prenošena na velikome televizijskom video zaslonu u parku u Kalkuti i ispred Majčine kuće Misionarki ljubavi.

Na 25. obljetnicu izbora za papu, Sveti Otac Ivan Pavao II. potpisao je posinodalnu apostolsku pobudnicu "Pastores gregis" o biskupu poslužitelju evanđelja Isusa Krista za spas svijeta.

Papa u pobudnici u prvi plan stavlja lik biskupa kao "dobrog pastira". Kao "vođa kršćanskog naroda" biskup se mora "skrbiti oko promicanja sudjelovanja svih vjernika u izgradnji Crkve" kao i brinuti se za liturgiju kao "epifaniju otajstva". No, jednako tako mora biti biskup pozoran na potrebe Crkve i svijeta, koji će se suočiti sa sadašnjim izazovima kao "prorok pravednosti i mira, branitelj prava malenih i isključenih".

Na zahtjev, upućen s posljednje Biskupske sinode, za "većom decentralizacijom", Papa odgovara: "Jedinstvo Crkve je ukorijenjeno u jedinstvu episkopata, koji, da bi bio jedan, zahtijeva glavu kolegija. Slično tome Crkva, da bi bila jedna, zahtijeva jednu Crkvu koja će biti glava Crkava, a to je ona u Rimu čiji je biskup, Petrov nasljednik, glava kolegija". Hijerarhijsko zajedništvo s glavom kolegija i sa samim kolegijem, pojašnjava Papa, ne oslabljuje biskupsku vlast, već je štoviše jača, jer zahtijeva nužnu koordinaciju između odgovornosti dijecezanskog biskupa i odgovornosti vrhovne vlasti. Žurni izazov kojeg Papa stavlja pred biskupe jest "ekološko pitanje" koje obuhvaća moralne implikacije kao što su nedostatak poštivanja života, koji se opaža u mnogim iskrivljenim vladanjima koja truju društveni život i u svijetu rada u kojem "često razlozi proizvodnje prevladavaju nad dostojanstvom radnika, a ekonomski interesi imaju prednost pred pojedinim osobama". Papa zato poziva na "humanu ekologiju", na "ekološko obraćenje" koje će zaštiti temeljno dobro života u svim njegovim očitovanjima i pripremiti za buduće naraštaje sredinu koja će se što je više moguće približiti Stvoriteljevu naumu.

"Ponizna prošnja za mir" na početku jednog tisućljeća "već izudaranog vjetrovima rata i izbrazdanoga krvlju u tolikim područjima svijeta", tako je papa Ivan Pavao II. opisao svoje hodočašće u Pompeje 7. listopada, čiji je vrhunac, kako prenosi IKA, predstavljala molitva krunice za mir u svijetu. "Razmatrali smo otajstva svjetla", rekao je Ivan Pavao II. u svom govoru na završetku molitve krunice, "gotovo kako bismo usmjerili Kristovo svjetlo na sukobe, napetosti i drame pet kontinenata". Zatim, citirajući apostolsko pismo "Krunica Djevice Marije", Papa je podsjetio da je krunica molitva koja je po svojoj naravi upravljena k miru. "I danas, kao u doba drevnih Pompeja", dodao je Papa definirajući krunicu sažetkom evanđelja, "nužno je naviještati Krista društvu koje se udaljava od kršćanskih vrijednosti i čak gubi spomen na njega. Na ostacima drevnih Pompeja, ponuda krunice zadobiva simboličnu vrijednost obnovljenog zanosa za kršćanskim zanosom u našem dobu."

Predsjednici 34 biskupske konferencije članice Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), među kojima i predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, okupili su se od 2. do 5. listopada u Vilniusu u Litvi, na svojoj godišnjoj skupštini. Radovi skupštine bili su posvećeni razmišljanju o trenutnim izazovima za Crkvu u Europi, u svjetlu nedavne posinodalne apostolske pobudnice "Ecclesia in Europa" Ivana Pavla II. U poruci članicama CCEE-a Papa je snažno ponovio koliko je Europa bila povezana s kršćanstvom u tijeku svoje povijesti i koliko je važno, kako bi budućnost kontinenta bila plodna, da ona ostane vezana uz te korijene.