Potaknut zadnjim člankom u Veritasu (objavljenim u br. 5/2003 - op. a.), želim Vam iznijeti svoj stav o Bruni.

Do istine možemo doći što cjelovitijim promatranjem onoga što je on govorio i radio.

Stotinama citata je jasno ispovijedao svoju katoličku vjeru u Isusa Krista. Njegov glavni simbol je bila zemaljska kugla i na njoj križ. "Na tom križu umro je najveći prijatelj čovječanstva", kaže Bruno.

Otvorite se Božjem Duhu koji kao sila (lat. energia) ulazi u vas, daje vam mir, ljubav, snagu, razumijevanje, opraštanje i onda se to prenosi drugima i spašava planetu.

Ratko Šimetin

Dragi dr. Ratko!

Hvala na Vašem javljanju. Iako ste mi prilikom jednog našeg osobnog susreta ustvrdili kako ste napustili pokret Brune Gröninga, ovo pismo govori suprotno. Ostavljajući po strani motive Vaše nedosljednosti, želim Vam odgovoriti što jasnije, kako bi i naši čitatelji, napose oni s područja Osijeka, gdje ste u posljednje vrijeme razvili svoju misijsku djelatnost, imali što potpuniji uvid u kršćanske prigovore Vašem radu.

1. Prije svega, drago mi je da se slažemo bar u prvoj točci Vašeg demantija: naime, Bruno Gröning bio je vjernik (sada ostavimo po strani kakav vjernik i kojoj je institucionalnoj religiji pripadao, ako je uopće pripadao, i u kojoj mjeri?!), a moje istraživanje dovelo me do uvjerenja da i Gröningov pokret "Prijateljski krug B. Gröninga", i onda kada nastupa kao "Medicinsko-znanstvena stručna grupa" (MWF), predstavlja vjersku organizaciju. Stoga bi bilo logično da i ova, dakle vjerska organizacija, podliježe Zakonu o vjerskim zajednicama. Na ovim temeljima počiva i moj prvi postulat: eventualna suradnja ove vjerske zajednice "Prijatelja B. Gröninga" sa zdravstvenim ustanovama trebala bi biti regulirana već postojećim posebnim odredbama Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (usp. čl. 14), a ne njezinim favoriziranjem, sofisticirano skrivenim iza neodređenog pojma "duhovne medicine". Očigledno je da iza ove vjerske organizacije Gröningovaca stoje brojni "vjernici" koji vjeruju u njezinog začetnika B. Gröninga pa makar, kako Vi svjedočite, i kao u "suotkupitelja" od "negativiteta", u njegove "spasonosne struje" koje on, ili Bog kroz njega, odašilje sve do danas (nasuprot katoličkim spasonosnim sakramentima) i kojima se, u konačnici, pripisuju čudesna iscjeljenja. Ako tvrdite da je B. Gröning bio katolik, onda je na Katoličkoj Crkvi da potvrdi Statut Gröningove organizacije i uredi njezine odnose s državom. Biste li na to pristali? B. Gröning je bio Nijemac, a budući da on i njegov pokret u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj nemaju nikakav kredibilitet, jasno je da ova organizacija nema u sebi ništa katoličkoga! Bit ću još određeniji! Vi pišete da je "Bruno čovjek koji potiče ljude na molitvu, na živu vjeru, na primanje Božjeg dobra i prenošenja drugima". To je lijepo i humano od Brune. Štoviše, i kritika koju Gröning upućuje na račun svega ustajalog i sterilnog u kršćanstvu i u drugim religijama dobrim dijelom stvarno je i utemeljena. Ali, možete li navesti i jedan Gröningov citat u kojemu on ljude upućuje da pođu u Katoličku Crkvu, na ispovijed (Gröning radije govori o "negativitetu", nego o grijehu, više o "spasonosnoj struji", nego o sakramentima!), da redovito pohađaju nedjeljnu misu i da se pričešćuju? Istina, Gröningova usta puna su Isusa, ali ne i Crkve koja je u njegovim spisima potpuno odsutna! U cijelom Vašem promicanju B. Gröninga, pa i u prizivanja na Isusa Krista, nije razvidna uloga Crkve! To je moj prigovor kojeg bi rado vidio pobijenog na temelju navoda iz spisa B. Gröninga!

2. Druga točka više je teološke naravi. Naime, Vi izjavljujete kako je Vaš stav "da je Isus Krist jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka i čovječanstva" te Gröninga svrstavate u kategoriju svetaca "suotkupitelja", poput sv. Franje, Slavka Barbarića (kojega sami kanonizirate), R. Steinera nećemo ni spominjati, ili sv. Pavla na čiju rečenicu i aludirate. Zbog necjelovitog navoda sv. Pavla ne zamjeramo, budući da niste teolog, ali takvo citiranje uzrok je mnogih nesporazuma pa mi dopustite da ga prenesem u cijelosti i prokomentiram. Sv. Pavao piše: "Radujem se dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu" (Kol 1, 24). Ako iz ove Pavlove izjave izostavimo dio "za Tijelo njegovo, za Crkvu", dobit ćemo ograničeniji smisao, a postoji opasnost da uopće niti ne shvatimo njegov pravi smisao. Pavao smjera na Crkvu koja je "Tijelo Kristovo". Redak je, dakle, eklezijalan - crkven. Nadalje, ako i samo jedna kap Kristove Krvi ima snagu spasiti cijeli svijet, a Krist je prolio svu svoju krv, kako shvatiti nekakvo Pavlovo "dopunjanje" Kristovih patnja? Kao da bi one u sebi bile nesavršene (iz čega bi proistjecalo kako Kristovo otkupljenje nije potpuno) pa ih ljudi moraju i dopunjati (završavati što je Krist ostavio nedovršeno) pa tako i sami sebe spašavati (pa bi još bilo govora i o nekom obliku "samospasenja"!)? Što to nedostaje Kristovim patnjama? Kristove patnje u sebi su potpune i savršene! Njima doista ništa ne nedostaje u odnosu na izvršeno otkupljenje svijeta. Ali, u odnosu na Crkvu nedostaje im uprisutnjenje. Krist je živio prije 2000 godina, ali se njegove patnje, da bi bile plodonosne u našim životima, moraju uprisutniti danas, a to se postiže, prije svega, kroz svaku svetu misu, ali i kroz ostale sakramente, a potom i u svakome koji trpi poradi Krista, ili poradi evanđelja. U tim osobama sam Krist trpi "njima za svjedočanstvo" (Mk 13, 9). Tako je antiohijski biskup Ignacije, koga su potkraj prvog stoljeća bacili divljim zvijerima, mogao napisati: "Žito sam Kristovo i zubi me zvijeri melju da postanem čisti kruh Kristov…" Promatrajući ovako uprisutnjeno Kristoliko prikazanje kršćanina Bogu, mnogi pogani su pristupali Crkvi, a članovi Crkve su se učvršćivali u vjeri, pa je Crkva, koja je Tijelo Kristovo, rasla u vjeri i brojčano se širila. Promatrajući to mnoštvo svjedoka i rast Crkve, veliki kršćanski pisac i borac za kršćansku vjeru, Tertulijan je mogao potkraj drugog stoljeća zapisati da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Dakle, mučenici kao i ostali navjestitelji Kraljevstva Božjega dragovoljno su se podvrgli "Kristovim patnjama" (tjeskobama, bičevanjima, progonstvima…). S jedne strane za te patnje možemo reći da su Kristove patnje, jer im se Isus Krist prvi podvrgao, ali, s druge strane, one su Kristove i zbog toga što Krist živi u svakom kršćaninu koji je pozvan na istu sudbinu kao i njegov Gospodin. Budući da je Crkva Tijelo Kristovo, kojoj je Isus glava, Pascal je mogao napisati: "Isus će biti u agoniji do svršetka svijeta". Prema tome, ovaj Pavlov redak jest usmjeren prema Crkvi, koja je Tijelo Kristovo, a kojoj je potrebno uprisutnjenje Kristovih patnji, kao spasonosno svjedočanstvo koje će u mnogim ljudima probuditi, a u drugima ukrijepiti vjeru, te ih putem sakramenata učiniti i dionicima spasenja.

Stoga, Vama dr. Šimetin, koji se klatite po margini između Crkve i ezoterije, ne mogu prešutjeti sljedeće prigovore. Prije svega, do kada ćete sofisticirano stavljati B. Gröninga pod krila Katoličke Crkve kad se i sami krećete po njezinom rubu, zagovarajući duhovnost lišenu institucija? Sigurno Vam je poznato da Njemačka Katolička Crkva ne prihvaća B. Gröninga, ali i obratno, da Međunarodni krug Prijatelja B. Gröninga ne gleda odviše blagonaklono na Katoličku Crkvu kao institucionalnu religiju, izuzev Vas u Hrvatskoj koji pokušavate na eklektički način izmiriti ove dvije nepomirljive duhovnosti u jednom sinkretističkom konglomeratu.

Odajemo Vam priznanje zbog Vašeg uvažavanja duhovne dimenzije u čovjeku pri Vašem profesionalnom radu, ali Vaše poimanje ljudskog duha jest antropozofsko i ezoterijsko, pa i onda kada se koristite kršćanskom terminologijom. Stoga Vas najiskrenije molim da se u svojim javnim nastupima prestanete prizivati na imena pojedinih crkvenih ličnosti, kad je jasno da one iza Vašega rada ne stoje. Podsjećam Vas na intervju s Vama obavljen u "Mili" (15. listopada 2002., str. 33) u kojemu ste, između ostaloga, izjavili i ovo: "Kao katolik od rođenja, odgovore sam potražio kod patera Tomislava Ivančića, stekao iskustvo Duha Svetoga i dar izlječenja, čega dugo nisam bio svjestan". Više je svjedočanstava da se i pri Vašim javnim nastupima predstavljate kao duhovni učenik prof. Ivančića. Radi cjelovitog informiranja javnosti dužni ste dodati i da Vas je prof. Ivančić stavio pred izbor: antropozofija ili njegova Zajednica, i to upravo zbog Vašeg sinkretističkog i ezoterijskog svjetonazora, te da ste Vi istupili iz njegove Zajednice, i da se prof. Ivančić eksplicitno ograđuje od svih Vaših prizivanja na njega, kao i od ovoga posljednjeg priziva u časopisu "Mila".

Dragi dr. Ratko, trebam li dodatnim argumentima potkrepljivati da su Vaši stavovi tipično newageovski? U izrazito New age nastrojenom časopisu pod imenom "Prana" (br. VI, str. 6) piše da ste uz J. Podnar (koja "Božje blagoslove prenosi polaganjem ruku") i V. Dorić (voditeljicu kontroverznog "Tečaja čuda") upravo Vi treća osoba koja stoji iza zajednice "Duh ljubavi" čiji članovi "Krista prepoznaju kao svoje Više, Vječno Ja, koje im daje darove jezika, proroštva i liječenja", a pod čijim patronatom djeluju i dvije molitvene grupe, jedna "međugorska", druga "karizmatska", a Vi ih vodite. Tko Vas je ovlastio za vođenje ovih molitvenih grupa koje predstavljate kao katoličke? Tko iz Crkve jamči njihovu katoličku pravovjernost? Ovim putem želim obavijestiti katoličku javnost da molitvene grupe što ih vodi dr. Ratko Šimetin, bilo karizmatske, međugorske, ili kakve druge, i hodočašća što ih isti organizira u Međugorje, nisu katolički pravovjerni. Ponovno pozivamo svu katoličku javnost na veliki oprez pri stupanju u bilo kakvu molitvenu zajednicu koja se održava izvan isključivo crkvenog prostora, jer smo primili upozorenja s više strana o kojekakvim zastranjenjima unutar njih. Posebno je veliki oprez potreban u onim molitvenim zajednicama u kojima voditelji obećavaju čudesna iscjeljenja na bazi energija ili božanskih sila i prizivom na karizme primljene od Duha Svetoga, a vode ih laici bez ikakvog nadzora mjerodavne crkvene vlasti.

Neka nam svima kao model posluži sv. Pavao. Nakon svoga obraćenja sv. Pavao nije samovoljno išao naviještati evanđelje ni vršiti službu ozdravljenja, iako je primio mnoge objave i darove od Gospodina, nego je uzašao u Jeruzalem k apostolima da se posavjetuje s mjerodavnima u Crkvi. Piše: "i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud" (Gal 2, 2). Crkva je jedini jamac pravovjernosti evangelizacije i katehizacije, s poslanjem koje je primila od Gospodina. Zato svi biskupi, svećenici, đakoni, vjeroučitelji, kao i drugi navjestitelji evanđelja, od Crkve primaju poslanje, i ona ih prati, provjerava, nadzire.

Što se tiče Vas, dr. Šimetin, želim biti potpuno iskren. Na temelju dojmova stečenih u našem razgovoru uopće ne sumnjam u Vaše dobre namjere, ali Vama nedostaje katolička orijentacija. "Više Ja" ili "Vječno Ja", na koje se prizivate u časopisu "Prana", predstavlja newageovsku interpretaciju Krista, koju susrećemo u gnosticizmu i u kojekakvim drugim pokretima, ali nadasve u "Tečaju čuda" što su ga putem kanaliziranja primili profesori psihologije H. Schucman i W. Thetford. U predgovoru spomenutog tečaja čuda izričito stoji da je njegova svrha "pokazati put na kojem će neki ljudi moći pronaći svog Unutarnjeg Učitelja" čijem vodstvu se trebaju prepustiti. "Tečaj čuda" niječe opstojnost grijeha, predstavlja se kršćanskim samo "u iskazu", iako se "bavi univerzalnim duhovnim temama", te naglašava da je on "samo jedna verzija univerzalnog plana. Postoje brojne druge, a ova se od ostalih razlikuje samo oblikom. Sve one na kraju vode do Boga". Ovo su tipično teozofski i antropozofski pogledi na religiju! U "Tečaju čuda" na djelu je vjerski relativizam uz mnoštvo drugih kontroverznih elemenata. A upravo te ideje prisutne su u Vašoj udruzi "Duh ljubavi", kako proizlazi i iz časopisa "Prana" (br. V, str. 6). Stoji, naime, da u Zagrebu djeluje "udruga za iscjeljivanje srcem DUH LJUBAVI čiji je cilj otkrivanje jedinstvenog duhovnog izvora svih ljudi", da se slijede "osnovni principi, koji su u svakoj religiji isti" ("Mila"), "bez obzira na dob, naobrazbu, zanimanje, vjersku i narodnosnu pripadnost, otvaranje tijela i duše duhovnoj snazi zdravlja", najvjerojatnije na principu hinduskih energetskih žarišta poznatih kao čakre, itd. U istom izvoru stoji da je dr. Šimetin studirao antropozofiju "i istražio mnoge duhovne putove"! Upravo to Vas i udaljava od Katoličke Crkve, dragi dr. Ratko, jer u Katoličkoj Crkvi niste našli puninu istine, nego zagovarate nadduhovnost i relativizirate ulogu Katoličke Crkve. Vaš sinkretizam ne može sakriti niti deklariranje da "Težište u duhovnom radu stavlja(te) na iskustvo Svetoga Duha i Majke Božje Međugorske". U Vašem "duhovnom radu", kojega ja nazivam sinkretizmom, Vi samo akcentirate neke kršćanske sadržaje, Međugorje (kao sinonim egzotičnoga) i Duha Svetoga (kao sinonim za Energiju), ali Crkvi niste poklonili svoje srce, nego još uvijek lutate na "mnogim duhovnim putovima"!

3. "Sveta" energija. Ono najčvršće na što se Vi prizivate u Katoličkoj Crkvi, čini se, jesu službeno nepotvrđena Gospina ukazanja u Međugorju, o kojima Crkva još nije izrekla svoj sud. Vodite često u vlastitom aranžmanu hodočašća u Međugorje, ali iz "Zdravo Marije" izostavljate "moli za nas grešnike" budući da imate vlastito poimanje grijeha, te Gospine poruke interpretirate u ezoterijskom smislu. Ili možda griješim?! Analizirajmo sljedeću Vašu rečenicu: "Otvorite se Božjem Duhu koji kao sila (lat. energia) ulazi u vas…". Iz konteksta rečenice čini mi se da ju pripisujete Gospi Međugorskoj. Razmislimo o sljedećem: govori li Gospa latinski? Je li ona ovu poruku izrekla na latinskom jeziku? Ako nije, na kojim osnovama zaključujete da bi imenica "sila", na latinskom značila "energiju"? U već spomenutom intervjuu za "Milu" pišete da se za molitvu kod kuće "mora naučiti tehnika provođenja Duha Svetoga kroz tijelo". Dragi moj doktore! Ako je Duh Sveti podložan ičijim tehnikama, kojima ga se "voda" kroz tijelo, ja se toga "duha" javno odričem! Onda je i Gospa bila samo vrsni "tehničar", možda dobar "električar" kad je uspjela "provesti" Duha Svetoga da je oplodi! Vi ste, očito, sve pobrkali. U svijetu ezoterije potrebne su tehnike kojima se "voda energija" kroz tijelo. Izvor nesporazuma prouzrokuje kršćansko pojmovlje koje primjenjujete s ezoterijskim značenjem koje im pridajete.

Budući da se često prizivate na imenicu "sila", analizirajmo zajedno bar njezino biblijsko značenje, na temelju četiriju mjesta iz Novog zavjeta. Imenica se nalazi kod Marka (5, 30): "Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila"; kod Luke na dva mjesta (1 ,35): "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti"; (5, 17): "A sila ga je Gospodnja nukala da liječi"; i u prvoj Korinćanima (1, 18): "Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja". U sva četiri slučaja u grčkom Novom zavjetu stoji imenica dinamis, dok u latinskom Novom zavjetu uvijek stoji virtus: "virtus (Spiritus Sanctus)", "virtus (Altissimus)", "virtus (Domini)". Zaključak je jasan: pojam "energija" nije u Novom zavjetu u primjeni niti na latinskom jeziku, a na njega se Vi pozivate. Duha Svetoga i njegovu silu ne smijemo zamjenjivati tehničkim pojmom energije, tim više što je taj pojam danas opterećen ezoterijskim značenjem.

4. Iako sam premašio predviđeni prostor ovoga priloga osvrnut ću se još na samo dva Vaša demantija. Tvrdite kako za iscjeliteljsku tehniku po metodi B. Gröninga "nema nikakve šanse da tako nešto uđe u bolnice; eventualno u neke buduće, privatne". Nasuprot Vašoj izjavi, u pozivu na redovnu skupštinu HUPED-a za 27. 06. 2001., kojeg potpisuje njezin predsjednik Vedran Korunić, pod brojem 4 piše suprotno: "Izvještaj o projektu u zagrebačkoj Klinici za tumore (pregovori su u finalnoj fazi te se uskoro očekuje početak) ovaj projekt će voditi udruga: Hrvatski krug prijatelja za duhovnu pomoć (duhovna medicina po metodi Brune Gröninga) s namjerom da se probije led na službenom nivou - kasnije će biti lakše i za sve ostale da se uključe sa svojim projektima po drugim bolnicama i zdravstvenim ustanovama (sve ovisi o tome koliko su metode "osjetljive" na trenutnu zakonsku regulativu i kako se budu donosili konkretni zakoni tako će se sve više metoda moći službeno uključivati u različite projekte suradnje s klasičnom medicinom). Ova metoda je za suradnju trenutno izabrana jer po svome izvođenju neće zadirati u rutinu koju su pacijent i liječnici u bolnici do sada imali, neće biti potrebno prekidati postojeću terapiju klasične medicine sve dok se ne pokaže poboljšanje i brojni drugi uvjeti koji su za trenutnu zakonsku situaciju najpovoljniji."

S obzirom na demantij da je "netočna opaska o bilo kakvim troškovima iz proračuna" ja se samo naglas pitam u koju onda svrhu HUPED potražuje da zdravstveno osiguranje snosi troškove "svih terapeutskih metoda" (usp. Zbornik radova s 2. Hrvatskog Kongresa, str. 194., a u "Prijedlogu za uključivanje nekonvencionalnih terapeutskih metoda u zdravstveni sustav Hrvatske" upućenom 2002. na adresu ministra zdravstva RH dr. Andre Vlahušića, HUPED potražuje raznorazna financijska i ina sredstva koja bi bilo predugo ovdje nabrajati (usp. Zbornik radova 3. Hrvatskog Kongresa, str. 148). Za koga su onda ta sredstva i prostori?