VERITAS - br. 12/2003.

>[SADRŽAJ]<

ISKRICE

KRIŽ KOJI OSLOBAĐA

Tamna noć

Bog nam može pomoći na milijun čudnih i tajanstvenih načina. Sve ih nosi logika križa; oduzima nam da bi nam mogao dati, skriva se da bi nam se mogao otkriti, ranjava nas da bi nas mogao uistinu zacijeliti.


JOSIP SANKO RABAR

Mistiku Ivana od Križa nije teško shvatiti. Ukoliko si zaista vjernik. Ista zakonitost, ista logika križa, isti način Božjeg postupanja vrijedi za sve, od običnog vjernika do mistika i sveca. Razlika je u dubini Božjeg zahvata, u njegovoj obuhvatnosti i snazi, u prolaznosti ili trajnoj djelotvornosti, u neuspjehu ili uspjehu, u životnome cilju, što nije mala razlika, ali Bog je isti i logika je ista.

Naš spas ovisi o Božjoj milosti. Bog je taj koji sve započinje. On pomaže. No njegova je pomoć istinska, a ne fiktivna, njegova nas milost čini zaslužnima. On najdublje djeluje tako da mi sami počinjemo djelovati. Božja milost i naš čin isto su, njegov dar i naša zasluga. Tako Bog spašava.

Bog ne krši zakone pravde koje je sam ustanovio, on nam samo omogućuje novi početak u pravednosti. Oprostit će nam i sedamdeset sedam puta, ali važno je da jednom počnemo. Mi smo sâmi ti o kojima ovisi naš život i naša sudbina. Mi sâmi moramo odgovorno uzeti svoj život u vlastite ruke. No, on nam može pomoći na milijun čudnih i tajanstvenih načina. Sve ih nosi logika križa; oduzima nam da bi nam mogao dati, skriva se da bi nam se mogao otkriti, ranjava nas da bi nas mogao uistinu zacijeliti.

U križu je naša zasluga. Prvo njegovom, pa tek onda našem križu, prvo njegovoj milosti, pa tek onda našoj zasluzi po povjerenju i strpljivosti. Čak i našu pasivnost u vrhunski čin obrće. Isus Krist križem spašava i pomiruje.

Takav je križ, na primjer, i "tamna noć" Ivana od Križa. Tu glavni naglasak nije na samoj muci, premda i ona igra svoju važnu ulogu, glavni je naglasak na vjeri, vjeri koja spašava, vjeri koja postaje našom zaslugom. To hvatanje za slamku povjerenja, u dubokoj tami i Božjoj odsutnosti, postaje našom zaslugom. Upravo u najdubljoj tami Bog najjače djeluje, kada se najviše uskraćuje, najviše se daje.

Tamna noć, kao i svaki križ, vrijeme je trpnje i pasivnosti. Događa se da baš u trenutku kada najdublje spoznajemo dragocjenost našeg vlastitog djelovanje, najviše smo onemogućeni u njemu. Djelovanje kojim pokušavamo isplivati iz muke i nije neka zasluga. Ono će postati zaslugom kasnije, kada više ne budemo tjerani mukom, kada ćemo biti slobodni i kada ćemo voljeti, jer nije nas pozvao da budemo sluge, već djeca Božja. Kada zasluga više i ne bude važna, već samo ljubav.

Viđenja ne smijemo ni tražiti ni odbijati, ako se već Bog posluži njima, na volju mu. Mi ih ne smijemo tražiti, jer nam tada postaju suvišna i štetna. Jedino nas tama vjere učvršćuje. No, Bog se brine da se ne sasušimo, pa nam šalje razne utjehe, ili čak viđenja. Mistika smjera Bogu kojem više ne treba lik prerušen u viđenje, nego, kako kaže Ivan, dat će nam se "usta u usta". Da nam u viđenja stavi sve što je na nebu i na zemlji, i sve što je u mašti, siromašno je pred Bogom kakav je u sebi.

Vjera je put kroz noć, tamno, čisto i jednostavno poznavanje Boga, povjerenje u njegovu ljubav, usprkos napuštenosti i muci, ili noći svih sjetila. U njoj se zbiva novo bolno rođenje duha, preobražaj čovjekove nutrine. Ne voljeti više Boga radi ugodnog čuvstva, već ljubav upraviti Bogu kojega i ne osjećamo, tada nam više nikad neće nedostajati Bog. Sva nebeska viđenja, objave i čuvstva ne vrijede koliko i najmanji čin poniznosti koji rađa ljubavlju.

Tamna nam noć čisti razum da se oslonimo o vjeru, čisti nam pamćenje da se utvrdimo u nadi, čisti nam volju da bismo se rodili u ljubavi. Ne više tražiti duhovni užitak i slast, što znači tražiti stvorenje, već tražiti Boga s voljom utemeljenom u praznini vjere i ljubavi.

To je put za svakog kršćanina. No, mistici, za razliku od velike većine ostalih vjernika, teže najvišem, sjedinjenju s Bogom u Ljubavi. Tako za Ivana od Križa duša uvijek treba držati usta volje otvorenima samo za Boga, praznima i lišenima svakog zalogaja težnje, da ih sâm Bog ispuni svojom ljubavlju i slatkoćom.

>[SADRŽAJ]<