VERITAS - br. 7-8/2003.

>[SADRŽAJ]<

SIMBOLI

Izričaji pučke religioznosti (7)

Hodočašće

Već u ranijoj fazi crkvene povijesti poznati su pohodi svetim mjestima, koja je Gospodin posvetio životom i smrću. Tako već 382. godine jedna španjolska redovnica imenom Egerija obilazi Svetu zemlju i bilježi svoja zanimljiva zapažanja koja i danas imaju veliku vrijednost.


Osim svetih mjesta u Palestini, ubrzo je i Rim postao hodočasnički centar koji je privlačio kršćane na grob apostolskih prvaka. No, posebni su pečat ovoj pučkoj praksi hodočašćenja dali irski monasi, koji su mu već u 6. stoljeću utisnuli pokornički karakter, jer se hodočašće u neko sveto mjesto davalo kao pokora za posebno teške javne grijehe. Od 10. stoljeća već postoji popis takvih pokorničkih odredišta, od kojih prvo mjesto pripada Rimu. Postojali su zacrtani smjerovi putovanja, pa su počeli nicati domovi za prihvat i ugošćenje hodočasnika. No, kako je ubrzo kontrolu nad svetim mjestima od kršćanskih vladara preuzela islamska vlast, počele su i teškoće za kršćanske hodočasnike, pa je sve manji broj odlazio onamo, a hodočašća su se koncentrirala na europska svetišta, od kojih, osim Rima, značajno mjesto pripada španjolskom mjestu Composteli sa svetištem sv. Jakova.

Hodočasnici su s vremenom počeli nositi svojevrsnu odjeću, s poduljim štapom, povećom torbom, pojasom oko struka i kapuljačom za zaštitu od kiše ili sunca. A na povratku je trebalo donijeti neki vidljivi znak posjeta, kao što je simbol palme za one koji su bili u Svetoj zemlji ili školjke za one koji su pohodili Compostelu. Oni koji su odlazili u Rim nazivali su se romari, što je sačuvano i u hrvatskoj verziji.

Ovu pobožnost često su kritizirali reformatori, a za Luthera je poznato kako je tvrdio da je hodočašće prigoda za počinjanje grijeha i zanemarivanje Božjih zapovijedi. Posebno je pod udar kritike došla praksa povezivanja oprosta s hodočašćem. Isto tako s prezirom se govorilo o relikvijama svetih koje su privlačile obični puk, kao i o kipovima koje su neki ekstremni reformatori u žaru razbijali ili unakazili. Posebni udar hodočasničkoj praksi dalo je prosvjetiteljstvo, koje se s osobitim prezirom izražavalo o toj praksi, pa je čak dolazilo i do zabrana hodočašća i do zatvaranja svetišta.

Unatoč tome u katoličkom svijetu sačuvan je ovaj izražaj pučke pobožnosti, štoviše, u 19. stoljeću dobio je novi polet, posebno nakon lurdskih ukazanja, pa Lurd postaje novo odredište koje do danas privlači mnoge vjernike. Uskoro mu se pridružilo i svetište u Fatimi, pa je tako u proteklom stoljeću na starom kontinentu nabrojeno 6.150 aktivnih svetišta, a uglavnom su posvećena Majci Božjoj.

Prema nekim procjenama u katoličkom svijetu godišnje oko 150 milijuna vjernika bar jednom godišnje pohodi jedno hodočasničko mjesto, a Rim i Lurd do danas čuvaju rekordan broj hodočasnika od preko četiri milijuna posjetitelja godišnje. Ozbiljno "konkurira" i padovansko svetište sv. Antuna, a u posljednje vrijeme i Međugorje doseže milijunske brojke posjetitelja.

Lj. M.

>[SADRŽAJ]<