U kritikama na engleskom jeziku čudan i vrlo osebujan žanr filma "Godina đavola" ("Year of The Devil") nazvan je "mockumentary", što je igra i složenica dviju engleskih riječi: "mock": izrugivanje, oponašanje, podrugljivo imitiranje; i riječi "documentary": dokumentarni. Dakle: "podrugljivo imitiranje dokumentarnog filma". Podrugljivo patvoren dokumentarac. Što je prilično točan opis vrste filma.

Treba uzeti u obzir da dokumentarac, ipak, nije sasvim patvoren. Nije riječ o igranome filmu, već upravo o dokumentarcu koji je, doduše, fikcionalno dorađen. Dugometražni dokumentarni film slijedi grupu folk-rock glazbenika po Češkoj i Moravskoj, kombinirajući snimanje filma s rasporedom njihovih koncerata. Osnovu mu čine koncerti, intervjui i rekonstrukcije prošlih događaja.

Osniva se na istinitoj priči o Jareku Nohavici, slavnom češkom folk glazbeniku, koji je postao ovisan o alkoholu. U filmu Nohavica povremeno glumi fikcionaliziranu verziju samoga sebe, a povremeno priča o zbiljskim događajima. Ušavši u ustanovu za rehabilitaciju na terapiji je sreo sudruga alkoholičara, nizozemskoga filmskog stvaratelja, koji je snimao dokumentarac o alkoholnoj ovisnosti u Češkoj Republici. U namjeri da se izliječi od alkoholizma i potraži duhovno obraćenje, Nohavica kreće na turneju s "pogrebnim" glazbenim sastavom "Čehomor" (Češko-moravsko glazbeno društvo). Njegov dugogodišnji prijatelj i gitarist Karel Plihal pridružio im se iz vlastitih terapeutskih razloga. U filmu se pojavljuje i britanski punk glazbenik Jaz Coleman iz "Killing Joke-a", kao i brojni češki filmski stvaratelji.

Film kombinira rekonstrukciju zbiljskih događaja između 1992. i 2000., arhivske snimke Nohavica i fikcionalizirane fantastične dijelove. Nastupaju zbiljske osobe, glazbenici, a ne izvježbani glumci, pa je ključ prirodne izvedbe, zapravo, improvizacija. Ovaj je čudni film osvojio brojne glavne nagrade.

Scenarist i redatelj Petr Zelenka spojio je činjenice i fikciju, dokumentarnost i fantastiku i stvorio, izvrsnom glazbom ispunjenu, čarobnu pustolovinu u kojoj duhovi i anđeli čuvari pomažu ljudima oslušnuti njima unutrašnje melodije. Karel je Jareka nagovorio da se liječi od alkoholizma, potom je prestao govoriti i godinu dana je šutio. Jarek se sjetio kako je igrao šah s mlađim bratom, koji mu nije imao ništa dati, pa mu je za pobjedu dao anđela čuvara. Sad je shvatio da je Karel Plihal taj anđeo. Također je i Nizozemac Jan prestao govoriti i počeo tražiti Boga. (Moli Boga da čuje unutarnje melodije ljudi.) Svaki je čovjek osebujna glazba. Duhovi im dolaze na koncert, vide se astralne aure. Petr Zelenka miješa zbilju i fikciju u čarobnoj pustolovini punoj duhovne i misaone glazbe. Zbiljska je potka izobličena do karikature i fantastike, puna ironije, humora i poezije. Nije tek riječ o površnoj postmodernoj religioznosti vezanoj uz sastave zabavne glazbe. Film je zaista pun duha i duhovitosti. Trebao se valjda zvati "Godina anđela čuvara", što odgovara dobroduhu smislu filma, pa su se valjda uplašili kiča i riječ "anđeo" zamijenili riječju "đavao". "Đavao" je komercijalniji? Film će se bolje prodavati?