Evo, blagdani su iza nas. Neki od vas su možda odahnuli jer je sve konačno gotovo, dok neki vjerojatno jadikuju što je stigao kraj lagodnom životu i bogatoj trpezi. U svakom slučaju, žaruljice će se uskoro ugasiti, borovi raskititi, a tako će nestati i onaj blagdanski ugođaj koji je grijao naša srca i punio nam baterije za nadolazeće radne i školske obveze.

Vjerujem da nikome nije lako ustati iz toplog kreveta i izaći na tmurne i tamne ulice te ponovno susretati ljude kojima smo još jučer zaželjeli "svako dobro za Božić i Novu godinu!" Blagdansko je vrijeme takvo - ispunjeno ljubaznošću, darivanjem, poljupcima, čestitanjem… Blagdanski folklor jednostavno nalaže da se Božić mora čestitati svima, bez kompromisa. Tada moramo zaboraviti na sve zlo što nam je netko učinio, na sve međusobne nesuglasice. Na taj nam način blagdani postaju sredstvo fiktivnog zbližavanja i općenito pokušaj mirenja zaraćenih strana. Osmjeh se na licu skamenio, a lijepe riječi su odavno izgubile svoj smisao, ali ih, kao dio bontona, nije teško izgovarati. Što mislimo i što uistinu osjećamo za ljude kojima čestitamo Božić, najčešće ne pokazujemo. Blagdani naprosto nisu vrijeme za otkrivanje prljavog rublja, stoga smo i ovog Božića zasigurno zataškali, progutali i prešutjeli mnoge teške i ružne stvari.

Ljudska nutrina za svakog je čovjeka najsvetiji dio njegova bića. Čovjekovo srce je obavijeno dozom stida i tajnovitosti. Iz njega je teško izvući čak i ono dobro, a pogotovo ono što je opečaćeno oznakom "private" i na što nismo baš ponosni. Zadiranje u te sfere ljudske intime prilično je neugodno, a ponekad i bolno. Upravo zbog toga se ljudi s vremenom sve više skrivaju u sebe.

Ako se sada uhvatite za džep uvidjet ćete da u njemu zasigurno ima nešto što je dio vaše intime, nešto što je samo vaše. Bilo da je to uprljana maramica, stari račun za kruh i mlijeko, možda čačkalica, istrošena gumica za kosu i sl. Sve je to jednostavno vaše, prirodno, normalno, ali sam uvjeren da nitko ne bi sadržaj svojih džepova istresao na blagdanski stol. "Nije red" - reći ćete.

Božić od vas traži da darujete sebe! Nije to ni ugodno ni lagodno, često čak i "nije red", ali vječito odgađanje će samo pogoršati stvari. Cijela jedna nova godina je pred nama. Zacrtajte svoje planove, odaberite ciljeve, pomolite se svom anđelu čuvaru i posvjedočite da je Božić zaživio u vašem srcu i da ste uvijek spremni nekoga darivati.

Nije red ni da se djeca rađaju u štali, a sam Bog je "mimo reda" izabrao baš napuštenu štalu da dođe među nas. Eto, danas je to za nas prava senzacija i pojam koji nas toliko raznježi da se svi grlimo i ljubimo, premda se baš i ne volimo previše. Bog je znao za taj "blagdanski efekt", međutim On se sigurno nadao da će Božić ljudima značiti više od obične čestitke i od hrpe poklona. Blagdanski rituali uistinu razvesele svakog čovjeka, međutim ljudi su od svega napravili samo veselje, dok je žrtva, koju je mali Isus podnio prvog dana svoga života u štalici, postala tek dirljivom legendom. Budućnost Božića, u onom smislu kakvim ga je Bog zamislio, uistinu je upitna. Čokolade će se pojesti, igračke slomiti, odjeća poderati i Božić zaboraviti. Božić bi stvarno trebao biti vrijeme darivanja, jer se sam Bog na taj dan nama darovao. No, nezaboravni pokloni ne mogu biti materijalne naravi. Pokloniti nekome za Božić drugu priliku, novi početak, oproštenje, lijepu riječ... to je dar koji je zaista vrijedan, koji zaista može nekoga dirnuti i razveseliti. Matej u svom evanđelju kaže: "Ako prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."