VERITAS - br. 1/2004

>[SADRŽAJ]<

NAŠ OSVRT

KRISTOVI VJERNI SVJEDOCI

Vrijeme leti


MARKO PUŠKARIĆ

Početkom svake nove godine nekako, kao programirani, ljudi uglavnom razmišljaju o vremenu. O onom proteklom i o onom koje dolazi. A većina se slaže, iako je to uvijek samo osobni dojam, da je prethodna godina, kao i brojne koje su njoj prethodile, doista brzo protekla. Kada čovjek nešto radi onda mu vrijeme brzo proleti. To osobito vrijedi kada je riječ o poslu koji zahtijeva puno truda, pažnje i strpljenja, jer to ujedno odmah znači i puno vremena. Iako mjesečni list zbog svoga dosta sporog ritma izlaženja svakako nije najzahtjevniji medij, ipak i u njemu uvijek ima dosta posla i vrijeme brzo leti. Tek što prethodni broj pošaljemo našim čitateljima, već se treba prihvatiti čitanja i korekture tekstova za novi broj. U međuvremenu ima dosta posla oko izrade web stranica i postavljanja sadržaja tiskanog lista i na Internet, a ni rad oko pripreme novih knjiga i drugih publikacija nije ništa manje zahtjevan. Kada se svemu tome pridoda činjenica da sav posao oko lista radi svega nekoliko ljudi, onda je razumljivo da nam vrijeme neuhvatljivo bježi.

   

U cijelom poslu vezanom uz "Veritas" kroz više od 40 godina sudjelovao je dosta osoba. Ponajprije redovnika, franjevaca konventualaca, koji su "Glasnik sv. Antuna Padovanskoga" i pokrenuli za Uskrs 1962. godine. Njegov prvi i dugogodišnji urednik fra Ivon Ćuk imao je hrabrosti uhvatiti se u koštac s tada gotovo nesavladivim problemima i zabranama publiciranja katoličkih tiskovina. Njegovu smjelu inicijativu pokretanja katoličkog mjesečnika ubrzo su prihvatili i drugi nakladnici i Crkva u Hrvata uskoro je započela sa svojim evangelizacijskim radom i na tom polju. Još više divljenja vrijedno je angažiranje dosta velikog broja vjernika laika koji su svojim pisanjem, gotovo svi i uvijek pod pseudonimom, sudjelovali u naviještanju Božje riječi i putem tiska. Usprkos strahu od progona, zatvaranja ili gubitka radnog mjesta ti laici dali su svoj nemjerljivi doprinos evangelizaciji vjernika gladnih pisane riječi duhovnog i evanđeoskog sadržaja. Mnogi od njih danas su već pokojni, a živi se rado prisjećaju tih opasnih, ali i vremena punih izazova da se i na taj način svjedoči vlastita pripadnost Kristu i Crkvi.

   

Jedna od veoma zaslužnih osoba za opstanak i za uspješan rad "Glasnika" i "Veritasa" svakako je i gospođa Marica Tonković. Njezina pomoć na osobit način vezana je uz administraciju lista, u kojoj je radila, a kasnije je i vodila, kroz punih 40 godina. Niti nakon odlaska u doista zasluženu mirovinu nije prestala pomagati da se poruka Sveca svega svijeta nastavi širiti i u novom tisućljeću. O njenom bogatom iskustvu u radu u sjeni sv. Antuna čitajte u prigodnom razgovoru koji donosimo na stranicama "Veritasa" koji je pred vama. Njeno iskustvo, vjerujemo, može biti dobar poticaj i današnjim mlađim vjernicima da svoje snage, svoju ljubav i vrijeme posvete Crkvi i njenim evangelizacijskim nastojanjima. To na osobit način vrijedi za vjernike koje je Gospodin obdario talentom pisanja i pisanog stvaralaštva. Njih pozivamo i potičemo da nam šalju svoje radove, a mi ćemo nastojati odabrati i objaviti one najbolje. Dobar odaziv onih koji su spremni surađivati u stvaranju "Veritasa", ali i onih koji će list nastaviti vjerno primati i čitati bit će nam najbolja čestitka za uspješan početak još jedne godine koja je pred nama. Tada nam neće biti žao vremena koje brzo leti, jer vidjet ćemo ga ispunjenog dobrim plodovima, a to će nam biti i sigurna potvrda Božjeg blagoslova i velike zagovorničke pomoći dragoga nam sv. Antuna.

>[SADRŽAJ]<