Pučki oblik Anđelova pozdrava Bogorodici, triput na dan, poznat je po latinskoj riječi "angelus", prvoj u nizu kojim počinje ova raširena molitva. Zvona obično pozivaju na ovu molitvu ujutro, o podne i navečer, a pobožni se vjernik odaziva biblijskim riječima: "Anđeo Gospodnji navijestio je Mariji!" I tako se tri puta izmjenjuju riječi koje su predstavljale ostvarenje otajstva Utjelovljenja Sina Božjega. Nakon svakoga od tri stiha, koji se sastoje od dva dijela, puk moli Marijin pozdrav, i danas vrlo raširenu molitvu "Zdravo Marijo!" Čini se da je baš ovo trostruko nizanje Marijina pozdrava u izvorima ove pučke molitve. Uz to valja povezati i zvuk gradskih zvona koja su u srednjem vijeku često podsjećala ljude na otvaranje i zatvaranje gradskih vrata. Čini se da je papa Grgur IX. (1227-1249) potaknuo puk da moli čim zaori zvuk gradskih zvona, pa u tome treba naći povezanost zvonjave i molitve.

Oko 1270. godine sv. Bonaventura je potaknuo franjevce da sami i s narodom triput mole Marijin pozdrav (Zdravomarija) i to kada zvona najave vrijeme povečerja. Tada je u puku bilo rašireno uvjerenje da se Gabriel objavio Mariji baš u to vrijeme dana. A moguće je da trostruko nizanje Marijina pozdrava odgovara kod svjetovnjaka onim molitvama koje su monasi, na poziv zvona, običavali recitirati u tri dijela dana.

Običaj da se ove pučke molitve obavljaju uvečer ubrzo se proširio Europom tijekom 14. stoljeća. U talijanskom gradu Parmi 1318. zabilježen je pak podatak da su građani na poziv zvona ujutro počeli moliti tri Zdravomarije i to uz nakanu za mir. Vjerojatno se to dogodilo pod utjecajem večernje molitve. A što se tiče podnevnog moljenja, čini se da treba slijediti posve drugi povijesni tijek. Prvi put se spominje na sinodi u Pragu (1386), gdje se poziva na molitvu petkom o podne, kao podsjećanje na vrijeme muke i smrti Gospodinove. U 16. stoljeću ima molitvenika koji o podne preporučuju alternativni oblik ove molitve povezan s temom Muke Isusove. I tako se malo pomalo Europom, dakako njezinim katoličkim područjem, početo širiti običaj da se slično moli svakog dana, a kako papa Kalist III. traži od svojih vjernika da se tako moli radi pobjede nad Turcima, što se i dogodilo 1456., Anđeoski pozdrav je ponešto izgubio od prvotne namjene.

Puni oblik izmjenjivanja tri evanđeoska stiha s isto toliko Zdravomarija susrećemo prvi put sredinom 16. stoljeća, da bi se ustalio u drugoj polovici 17. stoljeća. Tada je za uskrsno vrijeme preporučena zamjena Angelusa uskrsnim pozdravom Bogorodici "Kraljice neba, raduj se!", što je u novije vrijeme postalo pravilo.

Angelus kao anđeoski pozdrav Mariji omiljena je tema u književnosti i likovnoj umjetnosti novijeg vremena. Neki su se i hrvatski pjesnici uspješno okušali u ovoj temi. Začuđuje da u glazbenoj umjetnosti ne susrećemo jednakovrijedni odgovor.