VERITAS - br. 1/2004

>[SADRŽAJ]<

USPOMENE

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (12)

Veliki tjedan Velikog jubileja

Veliki tjedan je središte cijele godine. Pogotovo one koja nosi naziv Sveta godina. Mnogo toga govorilo je o ozbiljnosti onih koji dolaze u Vječni Grad. No, bilo je i onih koji traže senzacije, čak uz prijetnje samoubojstva…


LJUDEVIT MARAČIĆ

17. travnja 2000.
Veliki ponedjeljak. Osjeća se da nema više onih organiziranih masovnih talijanskih skupina koje svakodnevno ispunjavaju sveta mjesta Velikog jubileja. Štoviše, danas sam zapravo doživio ljepotu i bogatstvo internacionalnosti službe zbog koje se nalazim u Vatikanu. Od oko tridesetak ispovijedi koje sam imao danas, osim pet-šest na hrvatskom, i poneke na slovenskom, sve je bilo na talijanskom jeziku, ali su penitenti redom bili iz drugih zemalja. Tako ih je bilo iz Čilea, Portugala, Paname, Estonije, Albanije i iz još nekih drugih zemalja. Kvaliteta je imala prevagu nad brojem, jer nije bila takva stiska koja te psihički zakoči.

19. travnja
U vrijeme jutarnjega turnusa bili smo na raspolaganju zaposlenicima u Vatikanu, koji redovito pred Božić i Uskrs imaju svoju predblagdansku ispovijed. Bilo ih je na misi nekoliko tisuća, ali nisu dakako svi pristupili nama, jer ne bismo završili ni cijelog dana. Popodne sam u slobodno vrijeme pošao razgledati posjet izložbe Dimitrija Popovića u crkvi sv. Andrije na Kvirinalu. Dosta se o njoj pisalo, a postavljena je baš u vrijeme Korizme u Svetoj godini. Popovićevi su crteži vrlo moderni, impresivno djeluju, ali nisu toliko ugodni za obično oko. Nisam primijetio velik broj posjetitelja, ali to nikada nije mjerilo uspješnosti.

20. travnja
Veliki četvrtak. Danas je Papa dvaput u Bazilici imao misu: ujutro uz malo sudionika, ali je zato kod Večere Gospodnje sve bilo nakrcano do kraja. Za večernju misu bio sam predložen u uži broj penitencijara kojima će ovom prigodom Papa simbolično oprati noge, što doista predstavlja veliku čast, ali sam zbog bolova u kralješnici radije ostao po strani, da se slučajno ne zakočim pri vezivanju obuće. Kako bi to zgodno bilo pred Papom!

21. travnja
Veliki petak. Dopodne puna tri sata posla. U isto vrijeme, samo mnogo kraće, s nama je ispovijedao i Papa, u ispovjedaonici malteškog subrata o. Alberta. Obično je nama prepušteno da za Papinu ispovijed odaberemo razne predstavnike vjernika po dobi, zanimanju i jeziku. Mnogi nam se zato obraćaju puno ranije, ne bismo li im tako omogućili kratak susret s Papom u sakramentu ispovijedi. Oni koji ne uspiju u namjeri, dođu vrlo rano u Baziliku, u nadi da će netko odustati i da će im se otvoriti vrata. A Papina pratnja budno pazi da se ne ušuljaju nepozvani kroz veliku gužvu znatiželjnika. Pljesak je dopratio Papin dolazak, škljocanje fotoaparata, natiskivanje sa svih strana, a unutra se odvijaju možda prave drame savjesti. Mislim da sam Papa ne zna mnogo o svemu tome. Možda bi se ipak znatiželjnici, bar u ovakvim prigodama, mogli držati izvan Bazilike. Pa nek tamo slikaju i aplaudiraju. Ipak i nadalje ostaje neriješen problem znatiželje i pobožnosti, turista i hodočasnika.

22. travnja
Dopodne puno posla. Ove godine nas nije zabavljao mladić koji si je umišljao da je uskrsnuli Krist. Bilo je puno mirnije i sabranije. A popodne, kad se očekivala najveća gužva - stop! Zatvorili su vrata Bazilike da se na Trgu mogu izvršiti pripreme za večernje Vazmeno bdjenje na otvorenom. Dok sam se tako spremao napustiti ispovjedaonicu, naišla je u žurbi grupica čakovačkih studentica. Vjerojatno bi se ispovjedile sve, a ne samo njih tri, da nisu marni redari ispraznili crkvu. Tko zna što su u sebi mislili oni koji su tek htjeli ući, a bilo je jako puno ljudi.

23. travnja
Uskrs, Vazam. Nakon lijepe noći koja je pripomogla dojmljivom doživljaju vazmenog bdjenja, uskrsno jutro osvanulo je u magli! To se nerijetko doživljava u Rimu, posebno u proljeće. Ali je zato cijeli dan ostao obasjan suncem. Na ručku je bilo jako svečano, ali za mene ipak daleko od onog ugođaja, a i ponude, dok sam godinama živio u Zagrebu. Nema ni karakterističnog blagoslova jestvina sa svojevrsnim prepoznatljivim mirisom. Na stolu smo imali janjetinu, ali pohanu i neprepoznatljivu, da sam morao pitati kolegu Talijana što to jedemo. A da nema u kuhinji poljskih sestara, ne bismo okusili nikakvih slastica osim tradicionalne talijanske "colombe".

24. travnja
Uskrsni ponedjeljak. Jako puno posla u ispovjedaonici. Oko šezdeset, gotovo sve sami Talijani. Obiteljski ljudi. Bazilika je bila prepuna, jer je prethodnih dana često bila zatvarana zbog obreda i priprema. Popodne je dodatnu gužvu izazvao neki luđak koji se prijetio baciti s Kupole sv. Petra, uz neke prijetnje koje su razumjeli samo vatrogasci koji su mu htjeli pomoći. Policija je brzo očistila sve oko crkve, ispraznila prostor i nakon dugog natezanja uslijedio je sretni svršetak. Čovjek je završio u zatvoru, ili u ludnici. Ne znam. Svakako, pokvario je blagdanski ugođaj mnogima, pa i meni.

(Nastavlja se.)

>[SADRŽAJ]<