VERITAS - br. 3/2004

>[SADRŽAJ]<

PRIČA

DOBROTOM I LJUBAVLJU DO POBJEDE

Bezgrešna te voli!

Kad su gospođi iz Vojske Bezgrešne rekli da su odlučili vjenčati se - dogodilo se još jedno čudo. Ona je to iskreno i svim srcem prihvatila. Njoj, koja je bila udovica, njihova ljubavna priča izgledala je kao Gospina bajka. Obećala je da će stati uz njih u svim bitkama koje su slijedile.


ANA PENIĆ

Pogledom je pokušao obuhvatiti svu raskoš prirode koja mu se pred očima prostirala: Alpe sa snijegom, doline s kućama i cestama koje su s ove visine izgledale kao iz bajke - male i romantične, a crkvu koja je bila iza njegovih leđa doživio je kao putokaz prema nekim drugim visinama, kojima se uputio... Mariazell, Gospino svetište za koje do prije godinu dana nije znao ni da postoji, sad mu se pokazalo u svim svojim ljepotama - lijepoj prirodi, lijepoj crkvi, pobožnim hodočasnicima, a sve to gledano čistim srcem, jer se upravo ispovjedio i pričestio.

Dean je iz svega srca i duše, i svim svojim uspomenama i iskustvom htio Isusovoj majci reći "Hvala". Svjestan je, naime, da je sve što ima i sve što jest, jednostavno - Marijino djelo.

   

Traume gubitka doma, svakodnevna i svakonoćna granatiranja i bombardiranja, okupaciju vlastitoga grada i sve patnje koje su ga u osmom razredu pogodile, pokušavao je na sve načine zaboraviti. Ali, bez njih nikako ne bi njegov život krenuo putem kojim je krenuo, a krenuo je - stranputicom. Mladić pun želje za životom, za dobrim provodom, za "šminkerskom" odjećom i obućom, kako su se određivali i grupirali njegovi vršnjaci u svome prognaničkom životu, bez obzira što su to bili hoteli u Rijeci, Opatiji, Istri... postao je mlad, gnjevan i očajan buntovnik. Kad bi imao novca za skupu kožnu jaknu, ili za skupi "motorbike" - bio bi kao da je izašao iz američkog "filma ceste". Nije si to ni na koji način mogao priuštiti, kao što si nije mogao priuštiti ni mladenački, bezbrižan život svojih vršnjaka, koji su nakon škole odlazili u lijepe, poneki i u luksuzne kuće, dok je on išao u svoju prognaničku bijedu. Kriminal i delinkvencija, baš kao u filmu, bili su mu na dohvat ruke, kao lakši put da se istakne, da pokaže kako i on može biti "faca". U njemu su hlapile dobrota, obzirnost i tolerancija, a ravnodušnost ljudi, koji nisu mogli ni zamisliti što je sve proživio, niti ih je to zanimalo, u duši mu se taložila kao sarkazam, ironija, agresivnost, očaj… Skitnja, "sitne nepodopštine", kako je tepao svojim prekršajima zakona, mijenjanje škola, neopravdani sati, ponavljanje razreda, neprihvatljivo i neprilagođeno ponašanje konačno su ga doveli u popravni dom. Kako je bio vrlo blizu punoljetnosti, to mu se i nije činilo tako tragičnim. Imao je stan i hranu, a s obzirom da je bio najstariji, onima mlađima mogao je biti "šerif" kad god bi mu se prohtjelo. Sve do onog dana kad je došla jedna gospođa iz Vojske Bezgrešne…

   

Gospođa je također bila prognanica, bila je i obraćenica, i govorila je rječnikom i jezikom koji je razumio. Dapače, govorila je kao da njegovu dušu gleda rendgenom. Ni jedna rana, ni jedna bol, ni jedno omalovažavanje (i prouzročeno i pretrpljeno) nije joj bilo skriveno. Sljedeći put došla je s jednom djevojkom. Zvala se Lidija. Baš taj susret s Lidijom posve će mu promijeniti dušu i život, a sigurno je - i vječnost. Čim je ušla u sobu za razgovor i pozdravila se s njim, osjetio je nešto što nikada nije uspio definirati. Toplinu koja struji cijelim tijelom te noge počinju klecati, a s duše kao ljuske padaju svi oklopi. Pred ovom djevojkom mogao je biti iskren u tolikoj mjeri da se i sam iznenadio i zastidio. Nju je mogao satima slušati. Mogla je od njega tražiti što god je htjela i sve bi učinio. Nije znao, niti je vjerovao da postoji takva bliskost duša, a sada ju je upravo osjetio, bez obzira na sve razlike koje su ih dijelile. On je bio mladi prijestupnik, a ona pobožna, dobra, školovana i draga djevojka. On nije imao doma, a ona je s roditeljima i sa sestrom živjela u velikoj obiteljskoj kući. Došla je s gospođom iz Vojske Bezgrešne da malo s njime popriča o onom što zanima mlade, a to gospođa nije znala: glazba, sport, filmovi, "naoružala se" znanjem iz ovih područja kupovanjem svih časopisa i novina koje su njezini kolege s fakulteta čitali (inače je čitala samo "ženske časopise" i sve katoličke mjesečnike) a - dogodio joj se susret… Nakon što su se vidjeli, malo popričali, uobičajeno, o čemu se priča pri prvom susretu, Lidija danima nije mogla doći k sebi. Pa u njenoj neposrednoj blizini, na istim ulicama, u istim kafićima, pod istim suncem, pokraj istog mora - živio je obavijen patnjom ovaj mladić teško ranjene duše i očiju kao u ranjene srne. Nije mogla ne misliti na njega. Mističnost susreta duše s dušom, srca sa srcem, sad je razumjela, bio je to Gospin dar, i njoj je promijenio život. Otvorilo se i njeno "unutarnje oko" za one pored kojih je samo prolazila, zaokupljena budućom karijerom, ispitima, i, sad joj je to bilo posve isprazno, lijepom i modernom odjećom, što nije doživljavala kao neki grijeh, jer su joj to roditelji mogli priuštiti, a i ona sama ljeta je provodila radeći u turizmu. Kad mu je dala Čudotvornu medaljicu, sa zahvalnošću ju je uzeo. Odlučili su u isto vrijeme, svaki dan, ma gdje bili (što je bilo važno samo za nju, jer je znala gdje će on biti) jednostavno izmoliti molitvu: "O Marijo, bez grijeha istočnoga začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo!" Dean je prihvatio Lidiju kao neprocjenjivo bogatstvo koje ni po koju cijenu ne smije izgubiti, a cijena je bila - da se prihvati knjige u vremenu do kraja kazne i da završi školu koju je započeo.


Odlučili su u isto vrijeme, svaki dan, ma gdje bili (što je bilo važno samo za nju, jer je znala gdje će on biti), jednostavno izmoliti molitvu: "O Marijo, bez grijeha istočnoga začeta, moli za nas, koji se tebi utječemo!"


Kad su gospođi iz Vojske Bezgrešne rekli da su odlučili vjenčati se - dogodilo se još jedno čudo. Ona je to iskreno i svim srcem prihvatila. Njoj, koja je bila udovica, njihova ljubavna priča izgledala je kao Gospina bajka. Obećala je da će stati uz njih u svim bitkama koje su slijedile. Jer "bitanga i princeza" nisu bili samo likovi iz nekog davnog hita Bijelog dugmeta, to je bio izazov i za njene roditelje, i za njene prijatelje, i za Vojsku Bezgrešne, pa i za fratre koji su Deana poznavali od ranije. Svi su bili oprezni i bojali su se da ovako mladi ljudi nisu svjesni rizika i posljedica svoje odluke, bez obzira koliko su ih oni uvjeravali da su sigurni da je ovo Marijin dar njima oboma, i da je njihova buduća obitelj - dar Bezgrešnoj. Vjenčao ih je u crkvi Gospe Lurdske o. Serafin, koji je i sam dugo godina bio u Slavoniji. Nakon obreda rekao je Deanu: "Pogledaj koliko te Bezgrešna voli!" i darovao mu kip Bezgrešne.

   

Dvije godine su prošle. Sad je na hodočašću s Vojskom Bezgrešne, u Mariazellu, u Austriji. Lidiji upravo šalje SMS: "Pogledaj koliko te Bezgrešna voli! Pusa tebi i Maji. Dean." Maja je njihova mala kćerkica.

>[SADRŽAJ]<