"Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom." (1 Kor 1, 26-28).

Riječi su to sv. Pavla upućene davno Crkvi u Korintu, riječi koje vrijede od početka povijesti čovječanstva, a vrijedit će dok traje svijet. Šteta što ih mi nemamo uvijek na umu.

Koliko puta stvari planiramo pažljivo do u detalje, "stručno", i prema svim ljudskim mjerilima "mudro". Uvjereni smo da sve treba ispasti savršeno, a kad tamo - totalni fijasko. I nikome nije jasno zašto - kad su svi potrebni preduvjeti za uspjeh bili tu, osigurani. S druge strane, postoje ljudi koji ne ispunjavaju niti jedan od tih preduvjeta, po svim pravilima stvar je osuđena na propast od početka, logika i razum govore protiv - no događa se upravo suprotno. Htjeli bismo saznati njihov "recept" uspjeha.

Kroz povijest, kao i u svakodnevnom životu, puno smo se puta osvjedočili u snagu vjere, u snagu "malenih", ili "ludih" - kako ih naziva sv. Pavao, i vidjeli kako po njima nastaju velika djela. Ali ne planiranjem i mudrom strategijom, nego vjerom i prepuštanjem svega u Božje ruke. Danas se to čini osobito "ludim" (posebno rečenica "bit će kako Bog da", koja mnogima, pogrešno, označava pasivnost i nepoduzetnost), kada se svijet uzoholio toliko da se čovjeku čini kako sve može, kako je "jak i mudar", dostatan samome sebi. U velikim projektima ništa se ne prepušta vjeri i "slučaju". Vjeruje se jedino brojkama, ljudskoj logici i ljudskim snagama.

Nitko u očima svijeta ne želi ispasti "lud", "prezren", "slab". Kakve li zablude. Nazivamo se vjernicima, a nemamo ni u najmanjim stvarima povjerenja i vjere u Boga. Radije vjerujemo ljudima - drugima i sami sebi. A, da stvarno živimo ono što ispovijedamo, bili bismo drugima upravo takvi, "ludi", "prezreni" i "slabi", i time bismo se ponosili, a ne posramljivali.

Zašto se uopće nazivamo kršćanima? Znamo li uopće što to znači? Kad smo posljednji put pročitali nešto iz Knjige nad knjigama, pročitali upute što nam ih za život daje Sveto pismo, osobito evanđelja? Osim, naravno, onoga što jednim uhom, obično još pospani - prije jutarnje kavice - poslušamo nedjeljom na misi? Nemamo baš vremena za to. Mislimo, pa sve smo to sto puta čuli, a i slušamo svake nedjelje, možemo li što novo saznati? I opet se grdno varamo.

Čitanje, nažalost, općenito nije u modi, a kamoli čitanje jedne tako zahtjevne i opširne knjige kao što je Biblija. Nije to, mislimo, neka lagana literatura, kao ona koju možda ipak ponekad uzmemo da bismo prikratili vrijeme. Bliži se ljeto, vrijeme odmora, školi i ispitnim rokovima polako odzvanja do ponovnog susreta u jesen, pa će čak i oni koji inače slabo ili nikako ne čitaju preko godine, obići knjižnice, možda i knjižare - i nabaviti nešto lagane literature za ljetne dane odmora, za čitanje na plaži i u hladu. Možete li se sjetiti nekog od vaših prijatelja (kad ionako uvijek najprije krećemo od drugih) da je u "slobodno vrijeme" posegnuo za Biblijom? Ne - to nam je uvijek "preteška literatura". I sama knjiga je teška, a kamoli njen sadržaj. A čime se mi, kršćani, onda u životu hranimo?

Tražimo, kao i mnogi drugi, upute o tome kako "postati mudrima" u raznim priručnicima, pokušavamo biti "in" prateći tiskane umotvorine raznih "new age mudraca", koji baš putem mladih ljudi, onih koji su u najvećoj životnoj potrazi, probijaju u misao i svijest današnjeg čovjeka. Što je najgore, hraneći njihovu dušu. Ali potpunu pogrešnom hranom, koja nas, nakon što je konzumiramo, ostavlja tek prividno "sitima", a zapravo još praznijima i s još više nepoznanica i pitanja. A u jednoj knjizi sve je odavno već tako jasno rečeno. I baš za svaku životnu situaciju postoji rješenje, misao vodilja, konačno - rješenje cijelog našeg života i njegova smisla - koji nam, osobito danas, često izmiče.

No, ako sami ne pokušate, a vjerujte isplatilo bi se, i sve ovo zazvučat će samo kao još jedna prazna priča.

Ipak, za one koji nisu vični čitanju ili možda još uvijek gaje neke sumnje u aktualnost knjige stare tisuće godina, postoje i drugi načini. Božja riječ i Starog i, osobito, Novog zavjeta može se pročitati i, recimo, posredstvom drugih - u katoličkom tisku, u knjigama, na internetu. Neki je prenose s više, a neki s manje učinka. Ovisi koliko su i sami prenosioci "ludi" i "maleni". Je li im cilj prikazati svoju veličinu i mudrost, školovanost i stručnost, ili biti samo ponizni i nevidljivi posrednici Božje riječi. Jer ljudsko mudrovanje s riječima onoga koji je mudrost samu stvorio, često, nažalost, može postići suprotan učinak. I to baš kod mladih ljudi koji su mudrovanja siti.

Kako onda pristupiti i otkuda početi? Ne biste vjerovali kolike su vrijedne knjige već napisane i skupljaju prašinu. A govore nam o životu puno konkretnije od svih modernih i poznatih gurua-književnika. Postoje, naime, ljudi koji Bibliju (istu onu knjigu koju je mnogima nama teško i jednom pročitati i proučiti) proučavaju gotovo cijeli svoj život. I gomilu prikupljanog duhovnog blaga nastoje ne zadržati za sebe, nego ga nesebično dijele s drugima.

U vezi s tim blagom toplo vam preporučam pojedine stranice časopisa koji držite u rukama, a prije svega knjige sa zadnje stranice omota prošloga i ovog broja Veritasa. Vjerujte, tražite, i naći ćete. :-)