VERITAS - br. 9/2004

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR

SVIJET BI MOGAO BEZ SUNCA, ALI NE BEZ SVETE MISE

Sv. Pijo iz Pietrelcine

Od svih dužnosti otac Pijo je svetu misu i sakrament ispovijedi vršio najpredanije. Njegova ganutost za vrijeme slavljenja mise, pogotovo dok bi podizao Tijelo i Krv Kristovu, prisutne nije mogla ostaviti ravnodušnima.


HENRIETA ZAJEC

Crkva 23. rujna slavi spomendan oca Pija iz Pietrelcine. Sveca, mistika i karizmatika koji je kao Francesco Forgione rođen 25. svibnja 1887. Zaređen je za svećenika 1910. Te godine mu se i prvi puta javljaju stigme. Iako su promjene na koži ubrzo nestale, bolovi u srcu, rukama i nogama, tj. na stopalima, često su se javljali. 20. rujna 1918. dobio je stigme koje su ostale vidljive punih 50 godina. Iz rana, a pogotovo iz one na srcu, tekla je krv, i to osobito u danima od četvrtka do subote. Slijedili su liječnički pregledi rana. Na njima je ustanovljeno da treba isključiti mogućnost da su to povrede prirodnog porijekla. Zaključeno je da im je uzrok u nadnaravnom, te se takve pojave ne daju objasniti isključivo ljudskom znanošću.

   

Sv. Pijo iz PietrelcinePapa Benedikt XV. smatrao je da je otac Pijo "jedan od onih iznimnih ljudi koje Bog s vremena na vrijeme šalje kako bi preobratio ljude". Doista mnogi su prihvatili katoličku vjeru i doživjeli u susretu s ocem Pijom ono što mi zovemo obraćenje. Nerijetko događala su se trenutna obraćenja, i to kod ateista, masona i komunista. Gledajući njegovu pobožnost shvatili su da je spasonosno ono u što on vjeruje.

Bog je oca Pija iz Pietrelcine obdario mnogim darovima, karizmama. Jedan od darova bio je i dar bilokacije (istovremenog boravka na dva mjesta). Tako je jednom otac Pijo bio na ratištu (darom bilokacije) i ondje upozorio jednog vojnika da će na njegovo mjesto pasti bomba, i tako mu spasio život. Kad je taj vojnik, nakon nekoliko godina, došao u S. Giovanni Rotondo, prepoznao je kapucina koji je, opomenuvši ga, spasio mu život. Takvih događaja je bilo više. Tako je 1922. jedna djevojka, nakon što se ispovjedila kod oca Pija u bazilici Sv. Petra u Rimu, bila vrlo zapanjena kad iz ispovjedaonice nije izašao nitko i što u ispovjedaonici nikoga nije ni bilo. Nakon godine dana, kad je došla u S. Giovanni Rotondo, otac Pijo joj je rekao kako su se oni već sreli prošle godine kad je bila kod njega na ispovjedi u bazilici Sv. Petra u Rimu, i da je on bio taj ispovjednik. I da je za vrijeme njenog rođenja on bio prisutan (darom bilokacije), a Djevica Marija mu je tada nju povjerila da o njoj duhovno brine.

   

O mističnim pojavama što su se zbivale u njegovu životu, otac Pijo je govorio vrlo malo, samo onoliko koliko je morao i to ne na vlastitu inicijativu. Viđenja je imao od 5. godine života, otkada mu se na glavnom oltaru crkve ukazalo Srce Isusovo. Imao je i vizije Svete Obitelji, Bogorodice, Isusa, muke Kristove itd. Duhovnom ravnatelju, ocu Benedettu da S. Marco in Lamis, otac Pijo je pisao o viziji u kojoj mu je Isus govorio o Prvom svjetskom ratu. Rekao mu je: "Italija, sine moj, nije htjela slušati glas ljubavi. Znaj da već dugo zadržavam ruku svog Oca koji je na ovu svoju grješnu kći želio poslati svoje munje. Bilo je nade da će je tuđe nevolje poučiti da se usredotoči na se... ali nije znala cijeniti ni taj zadnji znak moje ljubavi i zbog toga je njen grijeh preda mnom još ružniji..." (Epist., I., 569 s.).

Od svih dužnosti otac Pijo je svetu misu i sakrament ispovijedi vršio najpredanije. Njegova ganutost za vrijeme slavljenja mise, pogotovo dok bi podizao Tijelo i Krv Kristovu, prisutne nije mogla ostaviti ravnodušnima. Tako je nazočno mnoštvo neizbježno doživljavalo značenje mise. Mnoge je to vraćalo k vjeri. A o značenju mise sam otac Pijo je rekao: "Svijet bi mogao biti bez sunca, ali ne bi mogao biti bez sv. mise".

Sakrament ispovjedi bio je za oca Pija često vrelo patnje. Često je znao govoriti pokajnicima rečenice kao što je ova: "Koliko zbog vas moram trpjeti! Duše se - govorio je otac Pijo - ne poklanjaju: one se kupuju. Vi ne znate koliko su stajale Isusa. Nekim žrtvama se ne treba čuditi ako smo se opredijelili za ljubav, onakvu kakvu Bog od nas želi. Jer ljubav - govorio je otac Pijo - znači gorčinu, odnosno patnju. Ako doista želimo voljeti, moramo patiti."

>[SADRŽAJ]<