VERITAS - br. 10/2004

>[SADRŽAJ]<

KAMEN
PO KAMEN

Razmišljanje uz odlomak Evanđelja po Marku 2, 1-12

Četiri čuda četvorice

Evanđeoska četvorica potvrđuju da je ljubav domišljata, da ljubav uvijek nalazi put. Upravo zato što su voljeli uzetoga i jer im je bilo stalo do njegova zdravlja, došli su na ideju da na neobičan način dopru do Isusa. Time i nama daju primjer da nikada ne posustanemo u činjenju dobra, da raskrivamo i činimo otvore u okoštalim strukturama i uobičajenim načinima za koje se tek rijetki jedva sjećaju zašto postoje i zbog čega su dobri.


NIKOLA KUZMIČIĆ

Mnoštvo koje je slušalo navještaj Riječi u Kafarnaumu nije nimalo nepoznata pojava iz Isusova javnog djelovanja. Veliki broj ljudi je uvijek hrlio na mjesta gdje je Isus propovijedao i činio čudesa. I postavlja se pitanje, gledajući to mnoštvo ljudi od kojih će jedni kasnije mrmljati, a drugi biti zaneseni, koji je razlog radi kojega su došli u kuću u kojoj je Isus. Jesu li došli čuti Riječ, obratiti se i povjerovati Evanđelju? Jesu li došli tražiti povod da optuže Nazarećanina i da mu onemoguće propovijedanje? Jesu li došli doživjeti čudesa koja su posvuda pratila Isusove riječi?

   

Ne znamo odgovore. I nisu nam bitni. Puno važnije je odgovoriti na pitanje: Zašto danas ljudi dolaze Isusu, ponekad u tako velikom broju da nema mjesta ni pred vratima? Zašto sam ja došao Isusu? Je li moj dolazak Isusu običaj na koji su me navikli, o kojemu previše ne razmišljam i koji automatski ispunjavam? Je li moj dolazak Isusu prilika da se odmorim od ritma svakodnevnice, da uživam u ugođaju prostora i u ljepoti obreda? Je li moj dolazak Isusu proračunato ulaganje na koje se mislim pozvati kad mi bude potrebna Božja pomoć? Je li moj dolazak Isusu čežnja za čudom i nada da će Bog riješiti moje probleme? Je li moj dolazak Isusu želja da se čuje njegova Riječ, da se obratim i djelima pokažem da vjerujem Evanđelju?

   

Isus ozdravlja bolesneNe znamo ništa o uzetome kojemu je Isus oprostio grijehe i vratio mu zdravlje. Ali iz nekoliko redaka u kojima se spominju, možemo ponešto zaključiti o četvorici koji su uzetoga na njegovoj postelji donijeli Isusu.

Prva stvar koju možemo zaključiti o njima je da im je bilo stalo do uzetoga i do njegovoga zdravlja. I upravo zato što im je stalo oni ga donose Isusu, nadajući se da će se dogoditi čudo ozdravljenja.

Druga stvar koja nam upada u oči jest domišljatost spomenute četvorice jer su, vidjevši da neće moći doprijeti do Isusa uobičajenim načinom, odlučili raskopati krov i odozgo spustiti uzetoga pred Isusa.

Treća stvar koju vrijedi spomenuti o četvorici koji su nosili uzetoga, zapisana je u Evanđelju. Veli evanđelist Marko da je Isus, vidjevši njihovu vjeru, oprostio uzetome grijehe i potom ga ozdravio. Oni nisu samo uzetoga donijeli Isusu, nego su mu svojom vjerom darovali oproštenje i zdravlje.

Četvrta stvar, veoma zanimljiva u primjeru četvorice, jest šutnja o njima nakon što su učinili ono što su trebali učiniti.

   

Četvorica iz evanđelja i nas potiču na takvo djelovanje. Prije svega možemo od njih naučiti brigu za konkretnoga čovjeka. Kao što je njima stalo do uzetoga, tako i nama treba biti važan svaki čovjek kojemu je grijehom oduzeta sloboda djeteta Božjeg. Ali pomaganje čovjeku, jasno je iz primjera četvorice, nije osobni čin koji nema socijalnu dimenziju. Ne, nego se činjenje dobra treba pokazati kao sustavna, zajednička i organizirana akcija. Jer se postelja ne može neorganizirano nositi a da se pritom ne dovedemo u opasnost da nam bolesnik usput ispadne.

Evanđeoska četvorica potvrđuju da je ljubav domišljata, da ljubav uvijek nalazi put. Upravo zato što su voljeli uzetoga i jer im je bilo stalo do njegova zdravlja, došli su na ideju da na neobičan način dopru do Isusa. Time i nama daju primjer da nikada ne posustanemo u činjenju dobra, nego da i u poteškoćama budemo otvoreni poticajima Duha koji će nas ispravno voditi. I davati nam snage da ne posustanemo, čak ni onda kada do nas dopru glasovi da smo zapravo štetočine, jer raskrivamo i činimo otvore u okoštalim strukturama i uobičajenim načinima za koje se tek rijetki jedva sjećaju zašto postoje i zbog čega su dobri.

Jednakom jasnoćom četvorica nosača uzetoga potiču nas na življenje vjere, vjere koja može postići da Bog napravi čudo. Svojom vjerom i svojim življenjem vjere, možemo omogućiti Bogu da preko nas takne tolike duše koje pate u svojoj oduzetosti. Nitko tko tvrdi da vjeruje, a ne želi s drugima podijeliti blagoslov Božje blizine, nije dionik istinskoga obraćenja.

I premda zadnja po redu, nije nipošto manje važna i zadnja pouka koju nam četvorica danas šutke upućuju. Nakon što su učinili sve što su trebali da bi doveli uzetoga Isusu, povlače se u drugi plan, iz kojega su izašli samo da bi učinili dobro. I nama daju primjer da se ne hvalimo dobrim djelima, nego da slavimo Boga jer smo mogli dopustiti da se preko nas pokaže velik. I jedina nagrada koju bismo ovdje na zemlji poželjeli je ta da onaj koji je stekao zdravlje i sam druge vodi Isusu.

>[SADRŽAJ]<