VATIKANSKA PRISJEĆANJA (20)
Susret s poznanicima
Bliženjem kraja svete godine sve
više do izražaja dolaze posebne skupine hodočasnika, kao što su, na primjer,
bili sportaši. Isto tako u Rim dolaze i nacionalne skupine, kao što je bio
slučaj sa slovenskim hodočasnicima...
LJUDEVIT MARAČIĆ
17. listopada 2000.
Nazočnost u Vatikanu omogućuje
pribivanje zaista nesvakidašnjim prizorima. Tako je danas ovdje bila engleska
kraljica Elizabeta II. Ipak, prije audijencije kod Pape, kraljica nije, unatoč
ustaljenom običaju, pohodila Baziliku sv. Petra, kako to čine ostali okrunjeni
smrtnici, a nakon audijencije ravno je pošla u posjet Vatikanskim muzejima. Nije
teško naslutiti kakvi komentari slijede...
21. listopada
Subota, jako naporan dan.
Ujutro je bila dosta brojna skupina mladih skauta iz rimske okolice. Mnogi su se
i ispovjedili. Nakon tri sata ispovijedanja, kroz Vatikanske sam vrtove proveo
članice i članove zagrebačkoga "Collegium pro musica sacra". Njih pedesetoro, sa
s. Cecilijom, bili su, čini mi se, oduševljeni ljepotom, a i prekrasnim
vremenom. Ne kaže se uzalud da je listopad najljepši mjesec u Rimu. Proveli smo
dva sata zajedno. Darovali su mi knjigu i CD s tekstovima pok. Azre Ljumanović,
koje sam kasnije s užitkom slušao.
22. listopada
U slobodno vrijeme rado siđem
na Trg sv. Petra, pa sam tako danas tamo susreo bivšega kapucinskog provincijala
fra Juru Šarčevića, novoga generalnog definitora svoga Reda u Rimu. Bili smo
dosta povezani u Konferenciji provincijala u Zagrebu. On je sada jedini Hrvat,
uz fra Zvonimira Brusača, franjevca trećoredca, koji vrši tu uglednu službu u
vrhovnoj upravi nekoga Reda. Dosta je tanka hrvatska redovnička, kao i
hijerarhijska Crkva sa svojim visokim predstavnicima u središtu katoličanstva.
Bar zasad.
23. listopada
Neuobičajeno mnogo posla, makar
smo mislili da će primicanjem kraja Svete godine biti sve manje hodočasnika.
Naprotiv. Danas sam na ispovijedi imao desetak hrvatskih penitenata. Zanimljivo
je spomenuti da su se na hrvatskom ispovijedali i neki grkokatolički bogoslovi
ukrajinske narodnosti, neke albanske redovnice s Kosova, a poseban je slučaj bio
susret s jednom srpskom djevojkom, koja me čekala da završim ispovijedanje.
Pravoslavka je, a želi se ispovjediti kod katoličkog svećenika. Provjerio sam
njezino vjersko znanje i stekao uvjerenje da ima ozbiljnu nakanu, da posjeduje
dostatnu vjeru, da nema nikakvih kompleksa s obzirom na katolike. Živi u Rimu,
pa sam je uputio na župnika da s njime porazgovara o eventualnom prijelazu u
Katoličku Crkvu, kada to želi, ali s napomenom da ne žuri i da dobro promisli.
Podsvjesno sam se prisjetio onih podmetanja o prisilnom "prekrštavanju", pa
čovjek puše i na hladno.
25. listopada
Srijedom dopodne je Bazilika
obično zatvorena, ali je bila najavljena misa hrvatskih hodočasnika iz Hvarske
biskupije, njih oko 200. Zbog toga sam bio na raspolaganju za eventualne
ispovijedi, ali sam nakon sat vremena čekanja izišao posve svjež: nije bilo
nikoga! Propitao sam se u sakristiji, gdje mi je rečeno da su u posljednji čas
promijenili vrijeme mise. Kad sam izišao na Trg, veliko mnoštvo zauzimalo je
svoja predbilježena mjesta, a u pozadini sam vidio nekoliko hrvatskih autobusa
kako u žurbi iskrcava hvarske hodočasnike koji su počeli zauzimati zadnja
mjesta. Tko kasno dođe, loše prođe, kaže jedna talijanska poslovica.
26. listopada
Četvrtak. Dopodne sam bio u
Bazilici jer je bilo veliko slovensko nacionalno hodočašće. U dva dobra sata
ispovjedio sam tridesetak njih, koje sam prilično razumio, posebno one iz
štajerskog dijela, a ja sam njima govorio "v hrvaščini", što su oni opet dobro
razumjeli. Pomagao mi je jedan slovenski subrat iz "Seraphicuma", a čujem da je
i nekoliko slovenskih svećenika iz "Slovenikuma" ispovijedalo, tako da je bilo
dosta mogućnosti za ispovijed. Na misi je bilo oko 4.000 hodočasnika. S 200
svećenika i 8 biskupa. Papa ih je pozdravio na njihovu jeziku. Bilo je lijepo
pjevanje i liturgijsko sudjelovanje. Na ručku su kod nas potom bila dva
slovenska minorita, moji dobri poznanici još iz zagrebačkih dana, gdje su
završili svoje teološke studije. I danas sam dobro povezan s njima, a slovenske
fratre doživljavam kao istinsku braću.
27. listopada
U jednom trenutku u zonu
ispovijedanja banula je hrpa od 150 učenika (12-13 godina). Oni su iz nedalekog
Frossinonea došli autobusima na jednodnevno hodočašće u Rim. Skoro svi su bili
na ispovijedi, pa možete zamisliti kakva je to bila vesela gužva. Čini mi se da
svi nisu ni stigli na red, jer im se prilično žurilo. Tako se događa kad oveće
skupine upadnu, misleći da će na brzinu stići obaviti sve što treba.
28. listopada
Kako se Jubilej primiče kraju,
sve više ima specijaliziranih skupina hodočasnika, pa je tako danas počeo
Jubilej sportaša, koji je privukao nekoliko tisuća mladih ljudi u Dvoranu Pavla
VI., gdje ih je Papa primio, a potom su kroz Sveta vrata ušli u Baziliku i
posjetili grob sv. Petra. Prepoznao sam nekoliko poznatih imena, kao rimskog
nogometaša Tottija. Ipak, čini mi se da su skoro svi sportaši bili iz Italije.
Ili sam se možda prevario?
29. listopada
Navečer je Papa na Trgu sv.
Marte, uz sam stražnji ulaz u Baziliku, s desne strane, blagoslovio veliki kip
sv. Katarine Sijenske, koja sada sa sv. Brigitom, s lijeve strane, čuva stražu
na ovom privatnom ulazu u velebnu Baziliku. Tako se postupno počinju popunjavati
one velike niše koje je već Michelangelo bio zamislio da ugoste kamene kipove
svetaca, sve uokolo baze na kojima se nalazi visoka kupola. Običnim
posjetiteljima taj prostor nije dostupan, osim onima koji pohađaju Vatikanske
vrtove, a ti gosti su rijetki.
(Nastavlja
se.)
|