VERITAS - br. 10/2004

>[SADRŽAJ]<

USPOMENE

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (20)

Susret s poznanicima

Bliženjem kraja svete godine sve više do izražaja dolaze posebne skupine hodočasnika, kao što su, na primjer, bili sportaši. Isto tako u Rim dolaze i nacionalne skupine, kao što je bio slučaj sa slovenskim hodočasnicima...


LJUDEVIT MARAČIĆ

17. listopada 2000.
Nazočnost u Vatikanu omogućuje pribivanje zaista nesvakidašnjim prizorima. Tako je danas ovdje bila engleska kraljica Elizabeta II. Ipak, prije audijencije kod Pape, kraljica nije, unatoč ustaljenom običaju, pohodila Baziliku sv. Petra, kako to čine ostali okrunjeni smrtnici, a nakon audijencije ravno je pošla u posjet Vatikanskim muzejima. Nije teško naslutiti kakvi komentari slijede...

21. listopada
Subota, jako naporan dan. Ujutro je bila dosta brojna skupina mladih skauta iz rimske okolice. Mnogi su se i ispovjedili. Nakon tri sata ispovijedanja, kroz Vatikanske sam vrtove proveo članice i članove zagrebačkoga "Collegium pro musica sacra". Njih pedesetoro, sa s. Cecilijom, bili su, čini mi se, oduševljeni ljepotom, a i prekrasnim vremenom. Ne kaže se uzalud da je listopad najljepši mjesec u Rimu. Proveli smo dva sata zajedno. Darovali su mi knjigu i CD s tekstovima pok. Azre Ljumanović, koje sam kasnije s užitkom slušao.

22. listopada
U slobodno vrijeme rado siđem na Trg sv. Petra, pa sam tako danas tamo susreo bivšega kapucinskog provincijala fra Juru Šarčevića, novoga generalnog definitora svoga Reda u Rimu. Bili smo dosta povezani u Konferenciji provincijala u Zagrebu. On je sada jedini Hrvat, uz fra Zvonimira Brusača, franjevca trećoredca, koji vrši tu uglednu službu u vrhovnoj upravi nekoga Reda. Dosta je tanka hrvatska redovnička, kao i hijerarhijska Crkva sa svojim visokim predstavnicima u središtu katoličanstva. Bar zasad.

23. listopada
Neuobičajeno mnogo posla, makar smo mislili da će primicanjem kraja Svete godine biti sve manje hodočasnika. Naprotiv. Danas sam na ispovijedi imao desetak hrvatskih penitenata. Zanimljivo je spomenuti da su se na hrvatskom ispovijedali i neki grkokatolički bogoslovi ukrajinske narodnosti, neke albanske redovnice s Kosova, a poseban je slučaj bio susret s jednom srpskom djevojkom, koja me čekala da završim ispovijedanje. Pravoslavka je, a želi se ispovjediti kod katoličkog svećenika. Provjerio sam njezino vjersko znanje i stekao uvjerenje da ima ozbiljnu nakanu, da posjeduje dostatnu vjeru, da nema nikakvih kompleksa s obzirom na katolike. Živi u Rimu, pa sam je uputio na župnika da s njime porazgovara o eventualnom prijelazu u Katoličku Crkvu, kada to želi, ali s napomenom da ne žuri i da dobro promisli. Podsvjesno sam se prisjetio onih podmetanja o prisilnom "prekrštavanju", pa čovjek puše i na hladno.

25. listopada
Srijedom dopodne je Bazilika obično zatvorena, ali je bila najavljena misa hrvatskih hodočasnika iz Hvarske biskupije, njih oko 200. Zbog toga sam bio na raspolaganju za eventualne ispovijedi, ali sam nakon sat vremena čekanja izišao posve svjež: nije bilo nikoga! Propitao sam se u sakristiji, gdje mi je rečeno da su u posljednji čas promijenili vrijeme mise. Kad sam izišao na Trg, veliko mnoštvo zauzimalo je svoja predbilježena mjesta, a u pozadini sam vidio nekoliko hrvatskih autobusa kako u žurbi iskrcava hvarske hodočasnike koji su počeli zauzimati zadnja mjesta. Tko kasno dođe, loše prođe, kaže jedna talijanska poslovica.

26. listopada
Četvrtak. Dopodne sam bio u Bazilici jer je bilo veliko slovensko nacionalno hodočašće. U dva dobra sata ispovjedio sam tridesetak njih, koje sam prilično razumio, posebno one iz štajerskog dijela, a ja sam njima govorio "v hrvaščini", što su oni opet dobro razumjeli. Pomagao mi je jedan slovenski subrat iz "Seraphicuma", a čujem da je i nekoliko slovenskih svećenika iz "Slovenikuma" ispovijedalo, tako da je bilo dosta mogućnosti za ispovijed. Na misi je bilo oko 4.000 hodočasnika. S 200 svećenika i 8 biskupa. Papa ih je pozdravio na njihovu jeziku. Bilo je lijepo pjevanje i liturgijsko sudjelovanje. Na ručku su kod nas potom bila dva slovenska minorita, moji dobri poznanici još iz zagrebačkih dana, gdje su završili svoje teološke studije. I danas sam dobro povezan s njima, a slovenske fratre doživljavam kao istinsku braću.

27. listopada
U jednom trenutku u zonu ispovijedanja banula je hrpa od 150 učenika (12-13 godina). Oni su iz nedalekog Frossinonea došli autobusima na jednodnevno hodočašće u Rim. Skoro svi su bili na ispovijedi, pa možete zamisliti kakva je to bila vesela gužva. Čini mi se da svi nisu ni stigli na red, jer im se prilično žurilo. Tako se događa kad oveće skupine upadnu, misleći da će na brzinu stići obaviti sve što treba.

28. listopada
Kako se Jubilej primiče kraju, sve više ima specijaliziranih skupina hodočasnika, pa je tako danas počeo Jubilej sportaša, koji je privukao nekoliko tisuća mladih ljudi u Dvoranu Pavla VI., gdje ih je Papa primio, a potom su kroz Sveta vrata ušli u Baziliku i posjetili grob sv. Petra. Prepoznao sam nekoliko poznatih imena, kao rimskog nogometaša Tottija. Ipak, čini mi se da su skoro svi sportaši bili iz Italije. Ili sam se možda prevario?

29. listopada
Navečer je Papa na Trgu sv. Marte, uz sam stražnji ulaz u Baziliku, s desne strane, blagoslovio veliki kip sv. Katarine Sijenske, koja sada sa sv. Brigitom, s lijeve strane, čuva stražu na ovom privatnom ulazu u velebnu Baziliku. Tako se postupno počinju popunjavati one velike niše koje je već Michelangelo bio zamislio da ugoste kamene kipove svetaca, sve uokolo baze na kojima se nalazi visoka kupola. Običnim posjetiteljima taj prostor nije dostupan, osim onima koji pohađaju Vatikanske vrtove, a ti gosti su rijetki.

(Nastavlja se.)

>[SADRŽAJ]<