VERITAS - br. 11/2004

>[SADRŽAJ]<

MLADI

BIG BROTHER VIDI SVE

Učenje na tuđim glupostima

Kad su nakon nekog vremena kamere postale dio inventara kuće, show je dobio svoju pravu dimenziju koja se zove - reality. Postao je slika stvarnog svijeta i društva, napose mladih koji u njemu vode glavnu riječ.


TOMISLAV UROIĆ
[ tomislav.uroic@vz.t-com.hr ]

Prvu epizodu famoznog Big Brothera pogledao sam s nekoliko dana zakašnjenja u odnosu na sam početka showa. Moram priznati da sam ostao prilično razočaran. Očekivao sam, po pričanjima drugih, nešto - ni sam ne znam što - a ono što sam vidio bilo je dvanaest osoba koje se ponašaju totalno neprirodno. Naime, gotovo svi junaci BB-a su bili uštogljeni, govorili su previše namješteno, pokušavali su biti prekomjerno duhoviti, nepotrebno su pričali, smijali se na silu, bili međusobno napadno ljubazni... - jednostavno, sve je asociralo na lošu glumu.

   

Međutim, kad su nakon nekog vremena kamere postale dio inventara kuće, show je dobio svoju pravu dimenziju koja se zove - reality. Postao je slika stvarnog svijeta i društva, napose mladih koji u njemu vode glavnu riječ. Iako se mnogi neće složiti s mojom tvrdnjom, osobno smatram da tvorcu BB-a uistinu nije bilo važno ući u intimu samih ukućana (npr. da prikaže kako se netko tušira ili vrši nuždu), već skrenuti pozornost na sasvim uobičajene probleme iz svakodnevnog života u kući ili u zajednici i na to kako se (mladi) čovjek s njima može nositi. Stoga je bilo za očekivati da će se nakon nekog vremena ukućani opustiti i da će uslijediti prvi, uvjetno rečeno, skandali.

Ako me sjećanje dobro služi bila je to kolektivna pijanka u kojoj su se dečki i cure skinuli do gola i kupali se u jacuzziju. Nakon toga se Krešo kroz nekoliko dana lagano "oduzimao", pa su se neko dvoje zažvalili, pa su to napravile i dvije cure... Novine su se punile bombastičnim natpisima o golim stražnjicama i grudima, o ljubakanju... i da ne nabrajam dalje - bilo je svega.

I dok su zbog svega toga organizatori zadovoljno trljali ruke, mnogi su počeli postavljati moralna pitanja tipa: "Da l' je to sad u redu?" Nije baš skroz normalno za milju kuna svjesno se odreći tri mjeseca intime, slobode, obitelji, svijeta i Boga. Oni, naime, u ta tri mjeseca niti vide koga od ljudi (osim ukućana), niti mogu ići na misu, niti se mogu u skrovitosti pomoliti. Crkva, logično, zbog svega toga, ali i zbog raznih ovdje nenavedenih razloga, ne može davati nikakva pozitiva mišljenja o samom showu, jer je on u svojoj biti potpuno protivan njezinu nauku.

   

Međutim, u svoj svojoj morbidnosti ovaj zatvor šalje u svijet sliku današnjeg mladog čovjeka. Pogledajte naše fešte, tulume, diskoteke... ima li u njima nešto drugačije od onoga što se događa u BB-u? Pomalo je mučno većini mladih ljudi bilo gledati neke ne baš ugodne prizore koji su se odvijali na malim ekranima, ali mora se priznati da su to naši vršnjaci i da to ne viđamo samo u BB-u, nego i svakog vikenda na našim okupljalištima. Društvo je od toga odavno okrenulo glavu, stoga je BB samo povod da se problematika ponovno naglasi i da se bolje sagleda u cjelini. Ne treba zaboraviti ni to da su ti isti mladi ljudi, koji su se u početku samo opijali, pokazali da znaju biti izuzetno kreativni, da su puni radosti, ljubavi, emocija i talenata, ali bez naređenja Velikog brata nemaju nikakvih inicijativa. Naime, ako pogledamo fenomen njihovoga tjednog zadatka možemo uočiti da mogu stvoriti i nešto korisno... (primjera radi napravili su dobru predstavu "Snjeguljice", zatim odlične glinene biste, brinuli su se o poniju, proputovali Hrvatskom na biciklu...) Izvršenjem tjednog zadatka dokazali su da mogu zajedno nešto učiniti u svom životu, i premda im zadatak uvjetuje stanje budžeta upravo je on ono što ih posebno veseli. Tjedni zadatak diktira Veliki brat koji preko zadaće pokušava zajednicu svojih ukućana, koji su (mora se priznati) različitih profila, natjerati da rade kao tim, da si međusobno pomažu, da stvaraju, da budu korisni, da otkriju svoje talente i slično.


Osobno smatram da tvorcu BB-a uistinu nije bilo važno ući u intimu samih ukućana, već skrenuti pozornost na sasvim uobičajene probleme iz svakodnevnog života u kući ili u zajednici i na to kako se (mladi) čovjek s njima može nositi.


Pojam Velikog brata sam po sebi odnosi se na ruska prisluškivanja i praćenja, ali kao vjernici možemo reći da aludira i na Boga. Bog je taj koji je svakome od nas "zadao" neki životni zadatak, samo je pitanje koliko smo mi svjesni njegovog velikog oka i važnosti samog zadatka na naš "životni budžet". Zadatak bi nas zaista trebao ispunjavati radošću i omogućiti nam opstanak, čak i kad nas naši ovozemaljski ukućani žele eliminirati - izbaciti iz kuće. U zadatku je potrebno naći smisao, kako bismo ga lakše odradili, a poput BB stanara i mi u našoj vjeri imamo bezbroj uputa koje nam u tome mogu pomoći. Kao mladi ljudi mnogi smo već otupjeli na kritiku, premda je ona često u potpunosti opravdana. Ali upravo zbog toga što nam se često brani ostvarivanje vlastitih ideja, sami sebe smatramo nesposobnima i nekreativnima.

   

Stoga, ako ste se već navukli na Big Brother show i ne možete ne pogledati tko će sljedeći biti izbačen, nastojte ga onda gledati ne zbog golih dijelova tijela i zbog sličnih gluposti, već probajte među BB junacima tražiti sebe i svoje ponašanje. Saznajte tko ste ili tko biste željeli biti od ukućana pa vidite hoćete li biti eliminirani. Nije tako loše imati svog dvojnika među ukućanima i s njime suosjećati, samo je pitanje po čemu ćete ga izabrati... Čak i ako budete nominirani za izlazak iz Kuće, znat ćete da vas ljudi u Kući definitivno ne vole, ali možda vas ipak voli vaš Veliki Brat koji uistinu vidi sve.

>[SADRŽAJ]<