VERITAS - br. 11/2004

>[SADRŽAJ]<

SUGOVORNICI

VLČ. PAVAO CRNJAC, REKTOR KAPELE "CORPUS DOMINI" U ZAGREBU

Zaboravljeni Stepinčev zavjet

Početkom listopada papa Ivan Pavao II. otvorio je Godinu euharistije, koja traje do listopada 2005. Tim povodom smo za razgovor zamolili vlč. Pavla Crnjca, rektora kapele "Corpus Domini", koja se nalazi na Trešnjevci, u župi sv. Marka Križevčanina. U kapeli, koja je po svojoj funkciji i crkva, svaki dan je izložen Presveti oltarski sakrament, a vlč. Crnjac raznim inicijativama nastoji sve više privući vjernike, da bar pet minuta zastanu i pomole se u tom vrlo privlačnom svetom prostoru.


Razgovarao: IVAN PENAVA
[ ivan-penava@net.hr ]

Ove je godine proslavljena i 60. obljetnica klanjanja pred Presvetim, a prvu adoraciju započeo je sam blaženi kardinal Stepinac. Njegova želja i zavjet bili su da kapela bude mjesto stalne molitve za Hrvatsku i Hrvate. Prošlo je puno vremena od tada. Završio je II. svjetski rat, a prošao je i Domovinski. Nakon svega pitamo se što je među Zagrepčanima ostalo od tog zavjeta - zar je zaboravljen?

Vlč. Crnjac, što je zapravo pobožnost klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom?

- Pobožnost klanjanja ili adoracije Presvetome ponikla je u Crkvi iz vjere u prisutnost Krista uskrslog u svetoj misi u kojoj je sva punina i izvor bogoštovlja. Vjera je Crkve od kršćanske starine da proslavljeni Gospodin ostaje prisutan u ostavljenim prilikama kruha koje su se čuvale za bolesnike i njima odnosile kao popudbina. Jedno vrijeme su se čuvale kod svećenika u stanu, a poslije su se čuvale u sakristiji na posebnom mjestu, da bi se kasnije napravio tabernakul, svetohranište uz oltar, gdje su se pohranjivale. Posebno je pobožnost štovanja posvećenih Prilika vezana uz slavlje mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, kad su one ostavljane za bolesnike i odlagane na posebno mjesto. Onda je uvedena pobožnost "svete ure", koja je trajala 40 sati. Ti razlozi su već u prvim stoljećima potakli vjernike da se okupljaju pred mjestom čuvanja svetih Prilika, kako bi se klanjali Kristu prisutnom u euharistiji. Ta pobožnost adoracije dobila je svoj liturgijski izraz u jednosatnom štovanju, u višesatnom štovanju i u trajnom štovanju, u vječnom ili sveudiljnom klanjanju. Ta pobožnost poprimila je kroz stoljeća, napose od 14. stoljeća do danas, oblike pučke pobožnosti.

Izgradnja kapele "Corpus Domini" započeta je na pomolu II. svjetskog rata. Recite nam vlč. Crnjac, s kojom nakanom je bl. Alojzije Stepinac dao graditi tu kapelu?

- Pravi graditelj kapele je "Društvo sveudiljnog klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu" koje je gradila svoj dom i svoje sjedište, a u njemu i kapelu. Želja je Društva sveudiljnog klanja, otkad postoji u Hrvatskoj (od 1858. godine), da ima svoje stalno sjedište i svoju kapelu gdje će ostvarivati svoju glavnu svrhu - klanjanje Presvetome, a uz tu svrhu i karitativni rad: pomoć siromašnim crkvama u misnom ruhu i ostalim liturgijskim predmetima. Svakako da je blaženi Alojzije Stepinac stajao iza toga projekta, jer je on upravo osnivao nove župe po periferiji Zagreba, i želio je da na Trešnjevci, koja je bila radničko naselje, postoji jedan duhovni centar. Značajan prilog tome dao je i profesor Josip Lach, koji je bio duhovnik Društva, a od 1941. i pomoćni biskup zagrebački. Njegovim poticajima sjedište Društva nazvano je "Dom Božje Providnosti", po uzoru na Cottolengovu bolnicu u Torinu, i koje je započelo okupljati i skrbiti za žensku mladež različitih uzrasta. Potpuno dovršenu kapelu 20. srpnja 1941. posvetio je biskup Josip Lach, uz prisustvo blaženog Alojzija Stepinca koji je tada istaknuo da je ona sagrađena i posvećena na spomen obljetnice 13 stoljeća pokrštenja Hrvata, koja se te godine slavila.

Kako je protekla proslava 60. obljetnice adoracije pred Presvetim?

- Tu godinu smo željeli proslaviti skromno, na duhovan način, kao što traži Gospodin, koji je skrovit i svet u svom prebivalištu. Za tu godinu intenzivirali smo molitvu i adoraciju prema programu koji imamo za svaki dan u tjednu. Za Tijelovo bila je propovijedana trodnevnica, a misu je predvodio mons. Juraj Batelja, rektor Interdijcezanskog sjemeništa i voditelj postupka za proglašenjem svetim bl. Alojzija Stepinca. Za sam dan obljetnice trodnevnicu je propovijedao o. Zvjezdan Linić, a misu je predslovio pomoćni biskup Josip Mrzljak. Posjet vjernika iz svih dijelova grada i šire okolice bio je velik. Za tu zgodu izdali smo kalendar, zatim razglednice i euharistijske sličice s 11 motiva. U vidu te proslave i Velikog jubileja podignut je i sedam metara visoki euharistijski križ ispred kapele, koji je čini vrlo prepoznatljivom u samoj ulici i naselju.

Koliko ste dugo rektor kapele Corpus Domini i koje Vas dužnosti vežu uz nju?

- Kao pastoralni voditelj kapele djelujem od 1996. godine. Ujedno sam i profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kao i na Ženskoj općoj gimnaziji sestara milosrdnica u Zagrebu. U kapeli imam misu svako jutro, a poslije toga otvara se adoracija koja traje sve do 17 sati kad je završetak i blagoslov. Za svaki kvatreni petak imamo adoraciju cijeli dan i cijelu noć, a misa je navečer u 20 sati. Nedjeljom su tri svete mise. Ova kapela je bila stjecište mladeži kad nije bilo vjeronauka u školi, dakle, sve do 1991. godine. Do tada su mnogi u kapelu dolazili na vjeronauk i primili sakramente Prve pričesti i potvrde. Oni su i dalje ostali povezani i danas rado u nju dolaze. U kapeli, koja je jedina otvorena u gradu Zagrebu cijeli dana, nalaze tihi prostor, u kojem se mogu sabrati i moliti euharistijskom Spasitelju.

Ovu je godinu Papa proglasio godinom euharistije. Pripremate li neke projekte kojima ćete obilježiti ovu godinu?

- Svakako da je ova godina izvanredna za svaku župnu zajednicu, a napose za ovu euharistijsku zajednicu. Najprije otvorili samo na internetu "mrežnu stanicu" (website) www.corpusdomini.hbk.hr, koja ima nekoliko linkova, i gdje ćemo prvenstveno objavljivati molitve i meditacije za sve koji žele štovati euharistijskog Spasitelja. Ima mnogo ljudi koji preko dana ne mogu doći na adoraciju, pa je želja, u dogovoru sa sestrama Pohoda Marijina, da svaki Prvi petak, osim dnevne adoracije, navečer u 20 sati imamo svetu misu i poslije toga noćnu adoraciju do 23 sata. Želim također da postojeća zamisao "Prijatelji euharistije" zaživi u molitvenu euharistijsku zajednicu, koja će određene dane imati svoj sat adoracije. Prihvatit ćemo i inicijative koje dolaze od župnika Marijana Franjčića kao i one koje će doći od Duhovnog stola.

Je li dovoljno samo izložiti Presveto ili je potrebno održati i katehezu o euharistiji?

- Opasnost je za sveudiljno ili vječno klanjanje da ono postane rutina, i obična stvar svagdašnjice. Potrebno je stalno se oslobađati uhodanosti i formalnosti. Nastojim to činiti poticajima za adoraciju, da svaki dana u adoraciji vodi nas jedna nakana, koju posebno naglašavamo na jutarnjoj misi i kod otvaranja adoracija. A u homilijama na svetoj misi potrebno je češće puta katehizirati o euharistiji da se pojedinci osposobe za animatore adoracije. Papina okružnica "Crkva o euharistiji" kao i najnovije apostolsko pismo "Ostani s nama, Gospodine" ističu vrijednost adoracije izvan svete mise, i da se ona obavlja u osobnoj sabranosti i osobnoj šutnji. Potrebni su i trenuci zajedničke molitve i pjesme koju netko animira svojom revnošću i nadahnućem Duha Svetoga. Ono što spomenuti dokumenti ističu, mislim da je vrlo važno, da euharistija nije samo kultno štovanje, nego treba biti i projekt za život. A to znači da molitva i sabranost u adoraciji pred Presvetim vodi nas i pokreće u život da opravdamo nadu u koju vjerujemo, a ta nada je Krist kojeg ovdje susrećemo.

Kako bi vjernici mogli više živjeti euharistiju u svojim obiteljima?

- Adoracija pred Presvetim je svakako poticaj da Krista kojeg se susreće u sabranosti i molitvi, gledamo prenositi u život, u susrete s ljudima, a najprije u susret sa svim članovima obitelji. Mnogi ljudi mi povjeravaju da su u kapelici našli snagu da se pomire u obitelji, da su našli snagu da prestanu mrziti i psovati, da su našli snagu da budu sretniji i vedriji ljudi.

Uvijek naglašavam da je nedjeljna misa euharistijska zajednica, koju čine brojne obiteljske zajednice. One se na misi susreću sa Kristom uskrslim koji im daje snagu da se obnavljaju i započnu novi tjedan - drugačije, sretnije i bolje. U našu kapelicu dolaze obitelji s više djece: šestero, osmero, desetero, a njihova su djeca onda i naši ministranti, kojih uvijek imamo lijepi broj.

Postoji li neka inicijativa na razini cijele Hrvatske kojom bi se potaknulo veće štovanje euharistijskog Spasitelja?

- Mislim da je vrlo lijepa inicijativa koju je pokrenuo isusovac o. Nagy, a to je osnivanje pokreta Euharistijske mladeži. Ta bi se zamisao ove godine mogla osnažiti i proširit u župnim zajednicama.

Koliko se euharistija može približiti današnjem modernom čovjeku?

- Ljudi svaki dan žive u nekoj napetosti i pod različitim stresovima. Molitva i sabranost u jednom tihom prostoru od velike je pomoći za liječenje takvog stanja. A kad se u molitvu i adoraciju uđe sa živom vjerom, onda se život živi ljudskije, uravnoteženije i potpunije. Kapela Corpus Domini, je jedina crkva u Zagrebu koja je otvorena cijeli dan, vrlo je ugodan prostor za molitvu i sabranost. Mnogi su vjernici, djeca, mladi, ljudi srednji godina i stariji, otkrili to i zato rado dolaze u nju, tako da kapela nikad nije prazna, uvijek ima dovoljan broj molitelja i klanjatelja.

>[SADRŽAJ]<