VERITAS - br. 11/2004

>[SADRŽAJ]<

VATIKANSKA PRISJEĆANJA (21)

1. studenoga 2000.
Blagdan Svih svetih. Dopodne na Trgu sv. Petra komemoracija 50. obljetnice proglašenja dogme Uznesenja Marijina na nebo. Predvodio je Papa, koji i inače ove Svete godine neumorno sudjeluje u svim većim slavljima, a ovo je bilo izuzetno. Pred početak mise na Trgu dočekao sam splitsku grupu iz Svetog Frane, s dvojicom svećenika, mojom subraćom. Bilo mi je, dakako, vrlo drago vidjeti stare prijatelje, kojima sam predao ulaznice za sudjelovanje na slavlju, a oni su uzvratili nekim tekućim stvarima.

4. studenoga
Sv. Karlo Boromejski, krsni imendan sadašnjeg pape. U Vatikanu je to praznik, pa oni koji baš ne moraju raditi (poput policije i garde), imaju slobodan dan. To dakako ne vrijedi za penitencijare, jer ljudi dolaze na ispovijed bez obzira na blagdane. Dapače, još više u tim prigodama. Na Trgu sv. Petra Milanska nadbiskupija slavi svoj Jubilej. Ima ih oko 20.000, s kardinalom Martinijem na čelu. S njima je i manjebrojno hodočašće iz Venecije, s kardinalom Ceom. U Velikoj dvorani Pavla VI. mnogobrojni parlamentarci i političari iz cijeloga svijeta slave Veliki jubilej. Kažu da ih ima oko 12.000. Iz Hrvatske je i predsjednik Mesić. Ovim skupom Vatikan je zaista uspio ono što nikome do sada nije pošlo za rukom: iz više od stotinu zemalja okupiti na dva dana najodgovornije ljude na razgovore i predavanja, s kulminacijom u nedjelju, na Trgu, gdje Papa slavi misu. Tko bi to mogao i zamisliti prije desetak godina, recimo?

5. studenoga
Nedjelja. Na Trgu mnoštvo političara i parlamentaraca prati misu koju služi papa Ivan Pavao II. Popeo sam se na pokrajnju terasu, blizu Državnog Tajništva. Promatram te ljude, koji onako iz velike visine izgledaju tako nemoćno. Neki kao da se ni ne znaju kretati bez popratne svite. A ovdje su svi jednaki. Jedinstven uspjeh iz 95 država privući te ljude na slavljenje vjerskog jubileja. A nije im bilo baš previše toplo. Jer je dosta svježe, ali i suho, pa se dalo izdržati.

6. studenoga
Ponedjeljak. Iznenadila me jedna dosta brojna skupina hrvatskih hodočasnika, djelatnika u socijalno-karitativnim ustanovama grada Zagreba, pod vodstvom našeg fra Ivana Radeljaka, koji je zadužen za Dom sv. Antuna u Zagrebu. Prisjetio sam se kako je sve to bilo krenulo, odmah po početku rata u Hrvatskoj. A sada u Domu ima na stotine korisnika svakodnevnoga toplog obroka, premda tamo i nema više izbjeglica i prognanika za koje je ustanova prvotno bila namijenjena. Imao sam dvadesetak ispovijedi iz ove grupe humanitarnih djelatnika.

11. studenoga
Subota, ponovno velika svetogodišnja konfuzija u Bazilici. Bilo je predviđeno da nekoliko talijanskih biskupija (Messina kao prva) zajednički slave svetu misu, ali kada smo već zasjeli na radna mjesta, došla je odredba da Bazilika ostaje zatvorena i da će se zbog velikog broja hodočasnika slavlje održati na Trgu, pa će nazočne svojom prisutnošću počastiti i sam Papa. A popodne je u Bazilici slavljena misa za oko 7.000 djelatnika u talijanskim bankama! Prilično neobično, bar za mene. No, ništa se ne treba čuditi kad se radi o Velikom jubileju, iz kojega nitko dobronamjeran nije isključen.

12. studenoga
Kako Sveta godina odmiče, sve više ima skupina specijaliziranih hodočasnika, pa se tako, na primjer, danas na Trgu okupilo mnoštvo poljoprivrednika, za koje se govori da ih je bilo skoro stotinu tisuća. Brojke dakako valja primiti s rezervom, jer se doista radi o impozantnoj cifri, ali ostaje činjenica da je Trg bio preplavljen seljacima i onima koji vole zemlju. U nedjelju zahvale došli su proslaviti Veliki jubilej. To je vjerojatno posljednji takav masovni posjet, ako ne bude novih iznenađenja.

17. studenoga
Petak. Umoran sam od posla, ali i zadovoljan. Imao sam šezdesetak ispovijedi, od toga desetak na hrvatskom jeziku. Imao sam i zanimljive susrete pred ispovjedaonicom. Najprije je prošao isusovac p. Božidar Nagy, s kojim sam nakratko popričao jer me čekao red ljudi. Potom su me posjetile redovnice Služavke malog Isusa iz Zagreba, sa s. Imakulatom Lukač, koju dobro poznam s raznih redovničkih skupova u Zagrebu. Ovdje je s novakinjama i juniorkama, na jubilejskom hodočašću. Njih više od 30. A bilo je i hrvatskih časnika, koji zajedno s vojnicima sudjeluju na vojnom hodočašću sljedećih dana.

18. studenoga
Kakav dan! Vjerojatno najnaporniji ove godine. Najprije sam "odradio" tri sata prvog turnusa. Kada sam se već spremao izići, banula je kolona podravskih žena, njih preko dvadeset, iz Ludbrega, sve na ispovijed. Bio sam jako umoran, jer sam ostao preko sat vremena, i izišao sam kao prebijen. A popodne slična situacija. Zaista mnogo ispovijedi...

19. studenoga
Nedjelja, Jubilej vojske i policije. Sve je prošlo pod kišobranima, a bilo je oko 50.000 sudionika, ali se slabo vidjelo zbog mnoštva kišobrana. Izgleda da je to posljednja nedjelja na otvorenom, pa su od sljedeće nedjelje predviđena sva slavlja u Bazilici.

28. studenoga
I djelatnici televizije došli su na red. Nakon slavlja u Bazilici imali su kratak koncert gudačkog ansambla, ali je meni sve izgledalo kao natezanje mačke za rep. Dakako, nije krivnja na njima, nego na mojem sluhu, koji se sve više pogoršava, pa razmišljam o povlačenju u domovinu.