VERITAS - br. 11/2004

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR

KRIST - KRALJ SVEG STVORENJA

Vladar svih vladara

Papa Pio XI. smatrao je da je priznavanje Kristova kraljevskog vrhovništva najučinkovitije sredstvo obrane od zlih sila vlastitog vremena. Tako je 1925. godine uveo blagdan Krista Kralja - točnije blagdan "Gospodina našega Isusa Krista, Kralja svega stvorenja". Povod za uvođenje ovog blagdana bila je 1600. obljetnica Nicejskog sabora (325. godine).


HENRIETA ZAJEC

Krist Gospodin i danas, kao i nekad, riječju i djelom objavljuje svoje Božanstvo i svoje gospodstvo nad svime. Jedino Krist kaže za sebe da je Kruh života i Svjetlo svijeta. Jedino on za sebe može reći da je Istina, Uskrsnuće i Život. U 10. poglavlju Evanđelja po Ivanu Isus za sebe kaže: "Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se". Ovo je jedino mjesto u Novom zavjetu gdje Gospodin za sebe kaže da je vrata. Slikoviti govor o ovčjem toru daje glavni smisao ovoj izjavi "ja sam vrata". Jer samo vrata vode u tor, a kroz njih trebaju proći i pastiri i ovce. Prema tome, samo Isusova žrtva na križu otvara vrata neba. Ali onaj tko ne bi htio proći kroz ta vrata, mogao bi ostati vani. S druge strane, onaj tko uđe kroz ta vrata - sigurno se spašava. Isus jamči za to, jer malo kasnije kaže: "Ovce moje slušaju glas moj... Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih... Ja i Otac jedno smo." (Iv 10, 27-30)

   

Prvi znak kojim Isus objavljuje svoju slavu Sina Božjeg i Kralja sveg stvorenja jest to da je na svadbi u Kani voda postala vino. Tada su povjerovali u njega njegovi učenici. (usp. Iv 2, 11) Pretvaranje vode u vino navještaj je pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Gospodinovu. Također, vino označava mesijansko vrijeme koje je nastupilo, ono je i znak radosti. Isus je taj koji donosi pravo vino, jer s njim počinje mesijansko vrijeme, koje su proroci najavili, a koje neće prestati nikada. Jer Mariji je rečeno prilikom navještenja Isusova rođenja: "Njegovu kraljevstvu neće biti kraja." (Lk 1, 33) Ovim čudom Isus daje do znanja da je došao čas da se ostvare starozavjetna iščekivanja. Ovo je najava sklapanja novoga i vječnog saveza između Boga i ljudi, što ga sklapa upravo Krist Gospodin. Znakovi su nešto što nije moguće objasniti ljudskim riječima. Kroz njih Krist-Kralj objavljuje slavu Božju koja je prisutna u njemu.

   

Nitko ne može za sebe reći da je Istina i Život, osim onoga koji to zaista jest. I koji objavljuje Istinu i daruje Život. Krist-Kralj sveg stvorenja činio je djela kakva nitko drugi nije činio. Oslobađao je opsjednute i ozdravljao bolesne. Za neke bolesti rekao je da su se zato dogodile da bi se po njima proslavio Sin Božji (npr. kada je ozdravio slijepca od rođenja i kad je uskrisio Lazara). Kod čudesnih ozdravljenja koja su se zbila u trenutku važno je istaknuti i ona koja su se zbila na daljinu. U 7. poglavlju Evanđelja po Luki opisana je zgoda u kojoj Isus ozdravlja slugu rimskog satnika. Isus je pohvalio satnikovu vjeru izraženu riječima: "Nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego reci riječ da ozdravi sluga moj". Tom prigodom mu je rekao da ni u Izraelu nije našao toliku vjeru. A kad su se oni koji su bili s Isusom vratili kući, nađoše slugu zdrava. U 4. poglavlju Evanđelja po Ivanu Isus ozdravlja sina kraljeva službenika, koji samo što nije umro. Sv. Ivan kaže kako je čovjek povjerovao riječi koju mu je Isus rekao: "Idi, sin tvoj živi". I dok se on vraćao, sluge mu pohite ususret s viješću da mu sin živi. Ognjica je popustila upravo oko sedme ure, točno onog časa kad mu je Isus rekao: "Sin tvoj živi". Tako je povjerovao u Spasitelja i kraljev službenik i sav njegov dom. Ova dva čuda primjeri su iscjeljenja na daljinu. Isus objavljuje svoju slavu i svoje božanstvo na poseban način baš ovim ozdravljenjima, tj. iscjeljenjima na daljinu. Rečenice zapisane u evanđeljima (Lk 7, 6-7 i Iv 5, 53) upućuju na čin vjere kojim se postaje kršćaninom.

Ovi i drugi u evanđeljima opisani "znakovi" koje je učinio Isus, objava su Božje slave i njegove ljubavi koja je postala vidljiva upravo u utjelovljenoj Riječi - u Kralju sveg stvorenja i u njegovim djelima, a vrhunac je dostigla u Kristovoj žrtvi na križu.

>[SADRŽAJ]<