Krist Gospodin i danas, kao i nekad, riječju i djelom objavljuje svoje Božanstvo i svoje gospodstvo nad svime. Jedino Krist kaže za sebe da je Kruh života i Svjetlo svijeta. Jedino on za sebe može reći da je Istina, Uskrsnuće i Život. U 10. poglavlju Evanđelja po Ivanu Isus za sebe kaže: "Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se". Ovo je jedino mjesto u Novom zavjetu gdje Gospodin za sebe kaže da je vrata. Slikoviti govor o ovčjem toru daje glavni smisao ovoj izjavi "ja sam vrata". Jer samo vrata vode u tor, a kroz njih trebaju proći i pastiri i ovce. Prema tome, samo Isusova žrtva na križu otvara vrata neba. Ali onaj tko ne bi htio proći kroz ta vrata, mogao bi ostati vani. S druge strane, onaj tko uđe kroz ta vrata - sigurno se spašava. Isus jamči za to, jer malo kasnije kaže: "Ovce moje slušaju glas moj... Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih... Ja i Otac jedno smo." (Iv 10, 27-30)

Prvi znak kojim Isus objavljuje svoju slavu Sina Božjeg i Kralja sveg stvorenja jest to da je na svadbi u Kani voda postala vino. Tada su povjerovali u njega njegovi učenici. (usp. Iv 2, 11) Pretvaranje vode u vino navještaj je pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Gospodinovu. Također, vino označava mesijansko vrijeme koje je nastupilo, ono je i znak radosti. Isus je taj koji donosi pravo vino, jer s njim počinje mesijansko vrijeme, koje su proroci najavili, a koje neće prestati nikada. Jer Mariji je rečeno prilikom navještenja Isusova rođenja: "Njegovu kraljevstvu neće biti kraja." (Lk 1, 33) Ovim čudom Isus daje do znanja da je došao čas da se ostvare starozavjetna iščekivanja. Ovo je najava sklapanja novoga i vječnog saveza između Boga i ljudi, što ga sklapa upravo Krist Gospodin. Znakovi su nešto što nije moguće objasniti ljudskim riječima. Kroz njih Krist-Kralj objavljuje slavu Božju koja je prisutna u njemu.

Nitko ne može za sebe reći da je Istina i Život, osim onoga koji to zaista jest. I koji objavljuje Istinu i daruje Život. Krist-Kralj sveg stvorenja činio je djela kakva nitko drugi nije činio. Oslobađao je opsjednute i ozdravljao bolesne. Za neke bolesti rekao je da su se zato dogodile da bi se po njima proslavio Sin Božji (npr. kada je ozdravio slijepca od rođenja i kad je uskrisio Lazara). Kod čudesnih ozdravljenja koja su se zbila u trenutku važno je istaknuti i ona koja su se zbila na daljinu. U 7. poglavlju Evanđelja po Luki opisana je zgoda u kojoj Isus ozdravlja slugu rimskog satnika. Isus je pohvalio satnikovu vjeru izraženu riječima: "Nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego reci riječ da ozdravi sluga moj". Tom prigodom mu je rekao da ni u Izraelu nije našao toliku vjeru. A kad su se oni koji su bili s Isusom vratili kući, nađoše slugu zdrava. U 4. poglavlju Evanđelja po Ivanu Isus ozdravlja sina kraljeva službenika, koji samo što nije umro. Sv. Ivan kaže kako je čovjek povjerovao riječi koju mu je Isus rekao: "Idi, sin tvoj živi". I dok se on vraćao, sluge mu pohite ususret s viješću da mu sin živi. Ognjica je popustila upravo oko sedme ure, točno onog časa kad mu je Isus rekao: "Sin tvoj živi". Tako je povjerovao u Spasitelja i kraljev službenik i sav njegov dom. Ova dva čuda primjeri su iscjeljenja na daljinu. Isus objavljuje svoju slavu i svoje božanstvo na poseban način baš ovim ozdravljenjima, tj. iscjeljenjima na daljinu. Rečenice zapisane u evanđeljima (Lk 7, 6-7 i Iv 5, 53) upućuju na čin vjere kojim se postaje kršćaninom.

Ovi i drugi u evanđeljima opisani "znakovi" koje je učinio Isus, objava su Božje slave i njegove ljubavi koja je postala vidljiva upravo u utjelovljenoj Riječi - u Kralju sveg stvorenja i u njegovim djelima, a vrhunac je dostigla u Kristovoj žrtvi na križu.