VATIKANSKA PRISJEĆANJA (22)
Kraj Jubileja
Konačno je Veliki jubilej
završen. Pisac ovih redaka ne krije zadovoljstvo i oduševljenje viđenim i
doživljenim. Ove uspomene će mu ostati kao nezaboravni podsjetnik na izravno
sudjelovanje u tom neponovljivom događaju koji je trajao više od godinu dana.
LJUDEVIT MARAČIĆ
1. prosinca
Petak, prvi u mjesecu prosincu.
Ovdje ništa posebno. Ipak, uobičajeno mnogo ispovijedi, gotovo sve iz malih
skupina. Repovi nisu prestali ni kada sam izlazio, ali nije bilo negodovanja,
jer su dolazile zamjene. Ipak, čini mi se da su ostali prikraćeni neki hrvatski
hodočasnici, kojih još uvijek ima podosta, a to je stalni problem svih nas koji
ispovijedamo na više jezika.
10. prosinca
Nedjelja. Sila zakon mijenja,
pa tako i veliko mnoštvo hodočasnika natjera organizatore da sve prebace pred
Baziliku, jer je bilo oko 50.000 ljudi, među kojima i predviđenih 7.500
talijanskih katehista. Srećom, vrijeme je toplije, dosta ugodno. Može se
zaključiti da je nebo gotovo mazilo organizatore Velikog jubileja u Rimu. Koliko
pamtim, svega dva velika skupa održana su pod kišobranima.
11. prosinca
Osjeća se predbožićni ugođaj.
Na Trgu spremaju velike jaslice i podižu sporni "koruški" bor, koji će uskoro
inaugurirati kontroverzni austrijski političar Haider. Gužva na sve strane, a
dakako i pred ispovjedaonicama. Imao sam i zanimljivih susreta. Jedna bivša
muslimanka iz Bosne, prošle godine krštena, obavila je svoju božićnu ispovijed.
To mi je prvi slučaj da u ispovijedi primim bivše muslimane. A nakon ispovijedi
pristupila mi je i jedna talijanska Zadranka, koja je nakon rata napustila
Dalmaciju. Željela je produljiti razgovor, ali drugi su čekali...
12. prosinca
Sve je više lijepih događaja i
susreta koji vrijede biti bar nakratko zabilježeni. Tako sam, npr. imao susret s
bračnim parom iz Pesara, koji su pred mjesec dana bili ovdje, ali su ponovno
došli na Jubilej jer su tada, zbog gužve, ostali bez ispovijedi. Jedan je Hrvat,
oženjen u Italiji, došao k meni i priznao da se više godina liječio od
narkomanije u zajednici s. Elvire. Sada je sretan i zadovoljan što već pet
godina nije primirisao drogu. Lijepi primjeri koji potvrđuju volju da se čovjek
popravi i da u tome ustraje. Pravi plodovi Svete godine.
15. prosinca
Petak, oblačan i jugovit dan.
Uvečer me pred ispovjedaonicom dočekala skupina hrvatskih hodočasnika iz Bara.
Došli su s isusovcem o. Vasiljem na jubilejsko hodočašće. Od tridesetak njih,
desetoro je crnogorskih Hrvata, pa su se rado ispovjedili na svom jeziku. Bili
su ganuti što se ovdje mogu ispovjediti na starom jeziku. Ostali, pretežito
albanske narodnosti, potražili su albanskog svećenika i kod njega se
ispovjedili. Skromni, siromašni, a tako dobri ljudi...
17. prosinca
Nedjelja. Na Trgu, kažu,
posljednji jubilejski skup po kategorijama. Okupljeno je oko 8.000 ljudi iz
svijeta spektakla (film, kazalište, ali i cirkus). Iznad svakog očekivanja.
Krasan završetak izvanjskih slavlja. Papa je bio sav razdragan i ganut.
25. prosinca
Božić. Polnoćka je održana na
otvorenom, ali podnevna misa, zbog moguće kiše, prebačena je u Baziliku. Divna
strka i neopisiva gužva. Možete zamisliti "radost" onih koji su imali
predbilježeno mjesto vani, ali zbog skučenog prostora unutra ulaznica nije puno
koristila. U ispovjedaonicama nismo imali puno posla, jer su se mnogi natisnuli
i posjedali svugdje gdje se moglo sjesti. A kad je o podne sve završeno, nastala
je opća jurnjava iz Bazilike da se pronađe raspoloživo mjesto na Trgu, gdje se
Papa pojavio na loži crkve sv. Petra.
29. prosinca
Petak. Jako puno posla, ali i
zadovoljstva. Dok je ispred mene bio rep onih koji čekaju na red za ispovijed,
došle su mi dvije volonterke Velikog jubileja. Hrvatski su me pozdravile i rekle
da žele razgovarati. Bile su na službi u Bazilici, kod jaslica. Rekle su mi da
ih trenutno ima četvoro iz Hrvatske i da me žele upoznati. Dogovorili smo se da
ih idućih dana provedem kroz Vatikanske vrtove.
1. siječnja 2001.
Utorak. Ovakve stiske i gužve
vidjele su se jedino za Jubileja mladih. Od obeliska na Trgu vijugaju redovi
onih koji još žele kroz Sveta vrata, a mnogi potom i na ispovijed. Kada sam
popodne po rasporedu došao na dužnost, neki su mi rekli da čekaju sat i pol pred
ispovjedaonicom. Većinom su to domaći ljudi, iz Rima, koji tako žele ispratiti
Veliki jubilej.
2. siječnja
Podvečer tri sata
ispovijedanja, uz velike redove ljudi. Posljednja nastojanja da se postigne
jubilejski oprost. Imao sam i grupicu zagrebačkih djevojaka, koje su banule baš
kad je stajao veliki red pred ispovjedaonicom. Zamolile su me da ih uzmem na
ispovijed izvan reda, pa mi je bilo neugodno. Kada sam zamolio talijanske
hodočasnike za iznimku da preko reda ispovjedim naše hodočasnice, začudo, nisam
naišao na negodovanje, makar su neki čekali sat vremena na red. Mislim da su
ponašanjem i izgledom mlade Zagrepčanke ostavile dobar dojam.
4. siječnja
Bogojavljenje, posljednji dan
Svete godine. Svršetak Velikog jubileja. Jako svečano na Trgu, gdje se okupilo
mnoštvo vjernika. Papa je bio vidljivo ganut, pa se pročulo kako želi produžiti
Svetu godinu do Uskrsa. No, ipak je, zbog organizacijskih nemogućnosti, želja
ostala samo želja.
Za kraj
Zahvaljujući dosta preciznom
brojenju, kroz Svetu godinu imao sam oko 12.500 ispovijedi, dvostruko više nego
prethodne godine. Na hrvatskom jeziku imao sam skoro 750 ispovijedi, a na
slovenskom oko 150. Iz svega je više nego očito da je Veliki jubilej bio
pretežito obojen talijanskim nijansama.
|