VERITAS - br. 7-8/2004

>[SADRŽAJ]<

CRKVENI KALENDAR

MARIJA MAGDALENA, MARTA I MONIKA

Samo jedno je potrebno!

Isus nam govori: "Bez mene ne možete učiniti ništa!", a mi često ne znamo prepoznati trenutak u kojemu je zaista najvažnije ostaviti sve poslove, sjesti do nogu Gospodinovih i slušati što nam on ima reći.


HENRIETA ZAJEC

Svim poznatim i nepoznatim svetim ljudima jedno je zajedničko: ljubav prema Bogu, i to ljubav "svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim". Iako je ljubav prema Bogu dar Božji, svaki čovjek slobodno odlučuje hoće li prihvatiti taj dar ili neće. Mnogi ljudi, koji sami sebe nazivaju pravednicima, razlikuju se od onih koji su zaista u Božjoj milosti upravo po tome ljube li Boga tako da im je on najvažniji ili ne. Od mnoštva svetaca kojih se Crkva spominje u srpnju i kolovozu, spomenut ću se samo nekoliko svetih žena. To su Marija Magdalena - čiji je spomendan 22. srpnja, sv. Marta - čiji je spomendan 29. srpnja, i sv. Monika - majka velikoga crkvenog naučitelja, Augustina. Nje se Crkva na osobit način prisjeća 2. kolovoza.

   

Marija Magdalena je nakon obraćenja shvatila da je samo jedno važno: Isusa Krista staviti na prvo mjesto u životu i ljubiti ga svim srcem svojim. Evanđelje na nekoliko mjesta govori o Magdaleninoj ljubavi prema Kristu. U Betaniji, kod Lazara, šest dana prije Pashe, Marija Magdalena pomazuje Isusu noge i otire ih svojom kosom. (Iv 12, 3) Iako su Isusovi učenici istinski ljubili Isusa, ipak još nisu imali svi hrabrosti stajati pod Isusovim križem. Međutim, Marija iz Magdale je imala tu hrabrost. Ona je stajala pod križem s Isusovom majkom, s Marijom Kleofinom i Ivanom. Shvatila je da je najvažnije biti s Isusom i uzdati se u Njega i onda kad ga ljudi preziru i izruguju, i onda kad nam se patnja koju podnosimo čini besmislenom. Među ženama koje su u uskrsno jutro išle na grob s miomirisima i pomastima, također je bila Magdalena.

   

Marija, Martina i Lazarova sestra također je shvatila da je važno znati prekinuti svaki posao, susret, odmor, kad nam Isus želi nešto reći i kad je potrebno susresti se s njime na osobit način. To pokazuje zgoda iz Lukina evanđelja u kojoj Marta bijaše zauzeta posluživanjem, a Marija je sjela do Gospodinovih nogu da bi slušala Njegovu riječ. Kad se Marta pobunila na Marijino ponašanje i potužila se Isusu, on joj je rekao: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti." (Lk 10, 41-42) Marta je dokazala svoje pouzdanje i svoju duboku vjeru u Isusa, jer prilikom Lazarova uskrsnuće kaže: "Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji!" (Iv 11, 27) Isus je cijenio, a ne kritizirao, njezinu marljivost i gostoljubivost, međutim, s ljubavlju ju je upozorio na ono što se svima nama, nažalost, često događa. Brinemo se i uznemirujemo zbog sporednih stvari, a ne prepuštamo se dovoljno Isusu da nas on vodi. Sami želimo u kratkom vremenu riješiti mnogo toga, što bez Njega nikako ne možemo, jer Isus govori: "Bez mene ne možete učiniti ništa!" Ne znamo prepoznati trenutak u kojemu je zaista najvažnije ostaviti sve poslove, sjesti do nogu Gospodinovih i slušati što nam on ima reći. U mnogim situacijama to je najvažnije. Marija je to znala, i daje nam izvrstan primjer.

   

Sveti Augustin za svoju majku sv. Moniku kaže kako je svoje sinove odgojila rađajući ih toliko puta koliko ih je puta vidjela kako se okreću od Boga. Ali ne samo sinovi, nego je i Monikin muž postao vjernik, zahvaljujući Monikinim molitvama i njenom kršćanskom životu tj. životu za Boga. U svojim "Ispovijestima" Augustin kaže kako je imala i taj dar da, gdje bi se god osobe nalazile u međusobnoj svađi i sukobu, ona bi ih nastojala pomiriti. Poslušala bi jednu i drugu stranu, ali ni jednoj nije odala ništa o drugoj, osim onog što bi moglo doprinijeti njihovu pomirenju. Niz pohvala moglo bi se navesti o sv. Moniki. Djelima što ih je činila ljubeći Boga svim srcem svojim, isto kao i Marta i Magdalena, Monika daje primjer već više od 1.500 godina, i ostat će primjer dok god bude vjekova!

>[SADRŽAJ]<