VERITAS - br. 1/2005

>[SADRŽAJ]<

KAMEN
PO KAMEN

VJEČNI BOG I LJUDSKI IDOLI

Teletina

Vidjevši zlatno tele, narod se raspameti i počne vikati da je to bog koji ga je izveo iz Egipta. A Aron, demokratski prihvati volju većine, sagradi žrtvenik pred teletom i najavi sutrašnju svečanost u čas - Jahvi. Nevjerojatno bogohulno!


NIKOLA KUZMIČIĆ

Sve je, veli knjiga Izlaska, bilo kako treba biti. Mojsije je narodu rekao sve riječi Jahvine i sve njegove odredbe, a puk je odgovorio jednoglasno da će vršiti sve što im je Jahve rekao. Mojsije zatim na žrtveniku, koji je podigao na podnožju brda, prinese žrtve paljenice i junce kao žrtve pričesnice, a onda krvlju poškropi narod govoreći - Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih riječi.

Nakon toga Jahve ponovno pozove Mojsija na brdo da bi mu dao kamene ploče sa zakonima i zapovijedima koje je za ljudsku pouku napisao. Mojsije se uspne na brdo i tamo je, piše knjiga Izlaska, četrdeset dana i četrdeset noći boravio.

   

Prije nego li će se popeti, Mojsije reče narodu da se za sve što im treba obrate Aronu i Huru. I doista, kad je prošlo četrdeset dana, narod se obratio Aronu s konkretnim zahtjevom - Napravi nam boga!

Nevjerojatno, ali istinito. Napravi nam boga!

Tražili su da im Aron napravi boga koji će pred njima ići. Znali su da se nalaze u pustoši, zbunjeni slobodom i puni čežnje za Obećanom Zemljom. Znali su da nemaju dovoljno snage za postizanje cilja. Zato i zahtijevaju od Arona da im napravi korisnoga boga koji će ići pred njima i voditi ih.

Vidi se da je njihov zahtjev pomno smišljan i da nije nastao odjednom. I kao da im je nelagodno, prilažu i dodatno objašnjenje. Na ovakav postupak ih je nagnala muka, jer ne znaju što je s tim čovjekom Mojsijem. Ne osporavaju oni Mojsijevu veličinu pa odmah domeću respekt prema činjenici da ih je upravo Mojsije vodio pri izlasku iz Egipta. Ali sada ga nema. Prije četrdeset dana je zašao u oblak i uspeo se na brdo. Tko zna što mu se dogodilo, kad se ne vraća toliko dugo. Više od mjesec dana stoje u podnožju brda i čekaju kada će se vratiti. A otišao je po kamene ploče Saveza. Za to mu ne treba toliko. Tko zna što se s njim dogodilo. Ima li smisla čekati ga? Zato, Arone, napravi nam boga koji će pred nama ići.


Gledajući Mojsija nameće se sama od sebe paralela s onima koje Bog danas izabra po svojoj Crkvi da budu predvodnici naroda. Nismo li ponekad odlutali na svoja brda i s visoka gledamo narod u podnožju? Nismo li narod ostavili na nemilost napasti da je tele ono koje nas spašava, a ne Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta?


Možda je samo htio napraviti manevar i dobiti na vremenu, ali nije uspio. Aron je smatrao da će posustati ako im obilato naplati pravljenje korisnoga boga. Ali prevario se. Ljudi, u načelu, najlakše troše novac za bedastoće. Stoga su poskidali zlatne naušnice koje su visjele o ušima njihovih žena, sinova i kćeri. Aron je napravio kalup, rastopio kovinu i načinio saliveno tele. Valjda mu je i za to trebao koji dan.

Vidjevši zlatno tele, narod se raspameti i počne vikati da je to bog koji ga je izveo iz Egipta. A Aron, demokratski prihvati volju većine, sagradi žrtvenik pred teletom i najavi sutrašnju svečanost u čas - Jahvi.

Nevjerojatno bogohulno!

   

Nameće se sama od sebe paralela s današnjim svijetom, izgubljenim i zbunjenim, svjesnim svoje ograničenosti i punim čežnje za Vječnim. Paralela sa svijetom koji odbacuje pravoga Boga i priklanja se skupo plaćenim telićima, vjerujući da time sudjeluje u svečanosti u čast Jahvi.

Dosta je tekstova napisano o praznovjerju, o novovjekim prorocima, o zbuniteljima i zavodnicima. I o teletini koju serviraju.

Ja bih volio kada bismo skrenuli pozornost na onoga koga Bog izabra da bude onaj koji će ići pred narodom. Na Mojsija. Mojsije nije dangubio na brdu - i to je potpuno jasno. Ali je jednako tako očito da nije bio s narodom. Narod je bio prepušten sam sebi. I učinio je što je učinio.

Nameće se sama od sebe paralela s onima koje Bog danas izabra po svojoj Crkvi da budu predvodnici naroda. Nismo li ponekad odlutali na svoja brda i s visoka gledamo narod u podnožju? Nismo li ponekad tako daleki da ljudi ne znaju što se s nama događa? Nismo li narod ostavili na nemilost napasti da je tele ono koje nas spašava, a ne Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta? Znamo li koliko dugo traje četrdeset dana iščekivanja? Koliko je našeg zlata u tom teletu?

Problem s teletinom traje jednako mučno i danas. Oni koji se teletu klanjaju nisu jedini krivci. Potrebno je pronaći rješenje i onemogućiti raskidanje Saveza. Onemogućiti silaženje s puta na koji nas je Bog uputio. Dugotrpan je to posao, ali prvi korak nam je Bog naredio. Zapisan je u Svetom Pismu. U riječi koju Bog reče Mojsiju. A rekao mu je, jasno i glasno:

- Požuri se dolje!

>[SADRŽAJ]<