VERITAS - br. 1/2005

>[SADRŽAJ]<

PRIČA

KRŠĆANSKA I TRANSCENDENTALNA MEDITACIJA

Betlehemsko svjetlo

Borna je držao sklopljene ruke, a umjesto krunice i molitvenika, što često vidimo kod vjernika, između dlanova držao je svoju knjigu "Bogatstvo meditacije", koju je donio kao dar bivšoj nastavnici iz osnovne škole.


ANA PENIĆ

Znam da ću Vas razočarati, ali moram Vam reći da živim s djevojkom i da se ne kanim vjenčati u Crkvi. Nezamislivo mi je da Crkva kontrolira moj život, pogotovo moj intimni život. Uostalom, moji su roditelji bili vjenčani, pa su se svejedno razveli. A posljednje dvije godine koje su proveli u braku i tako su komunicirali samo preko mene.

Dok je ovo govorio Borna je držao sklopljene ruke, a umjesto krunice i molitvenika, što često vidimo kod vjernika, između dlanova držao je svoju knjigu "Bogatstvo meditacije", koju je donio kao dar bivšoj nastavnici iz osnovne škole. Mila, njegova nastavnica, bila je dirnuta tom pažnjom, ali i nekako tužna, jer mu nije uspijevala objasniti da ono što on misli o Crkvi - nije ono što Crkva misli o samoj sebi, niti ono što sama, kao osobno iskustvo, nosi. Slušala ga je vrlo pozorno, promatrala, i pokušavala prepoznati crte lica koje je zapamtila dok je Borna bio njezin učenik. Duboko u duši bila je zahvalna za ovaj susret i molila Boga da Borna jednom, kad za to bude spreman, prepozna i prihvati Boga objavljenog u Isusu Kristu.

   

Borna je jedinac poznatoga javnog radnika u gradu. Njegov otac je šarmantan, elokventan, obrazovan, ekstravagantan na neki način, vrlo samouvjeren, iskričav i duhovit, zapravo cinik, što je često "znak raspoznavanja" istinskih intelektualaca. Sociolozi bi ga vjerojatno prepoznali kao "šezdesetosmaša", ljevičara, tragača za socijalnom pravdom i osobnom slobodom. Za njega nije bilo ni jedne svetinje vrijedne štovanja, niti jedne osobe vrijedne divljenja. Sve je u njegovim očima bilo upitno i sve je bilo relativno. Mladi ljudi su ga obožavali i s iznimnim zanimanjem slušali.

   

Borna je bio prava očeva suprotnost. Ozbiljan, tih, nenametljiv, uvijek nekako odsutan dječak. Bio je individualac koji je živio u nekom drugom svijetu, u koji njegovi vršnjaci nisu ni pokušavali zaviriti. Kao student postao je, po Milinom sudu, pravim uzorom. U jednom društvu je, sasvim slučajno, čula pregršt prelijepih riječi o njemu. Gospođa, koja ga je dobro poznavala, pričala je kako je to iznimno pristojan mladić, samozatajan, uredan do perfekcionizma, i pravi asket. Riječju, bio je vrlo skroman. Spavao je na tvrdom (zbog povrijeđene kralježnice), nije jeo meso, a i ono što je jeo bilo je vrlo malo i oskudno. Dok je sve ove pohvale slušala, Mila je zaključila kako bi Borna bio idealan - redovnik! Sve nabrojane kvalitete, uz ozbiljan i zahtjevan studij činile su ga idealnim benediktincem, ili isusovcem, ili trapistom, svejedno, jer - ovoliko potrebnih kvaliteta za duhovno zvanje nije imao nitko od njezinih učenika - katolika, pa ni onih koji su se pripremali za svećeništvo. Dapače!


Duboko u duši njegova nastavnica Mila bila je zahvalna za ovaj susret i molila Boga da Borna jednom, kad za to bude spreman, prepozna i prihvati Boga objavljenog u Isusu Kristu.


Svega se toga sjetila sad, dok je prelistavala knjigu "Bogatstvo meditacije", koju je dobila s posvetom. Borna nije postao nikakav redovnik, ali je iz knjige shvatila da je vrlo angažiran sljedbenik indijske duhovnosti i, premda ni sam ne bi priznao da je postao vjernik, on je postao vjernik "autohtone" istočnjačke religije. Knjiga "Bogatstvo meditacije", naime, govori o iskustvu mladog Europljanina koji svoj identitet nije našao u kulturnom i religioznom nasljeđu kršćanstva, nego u davnim, kršćanskim očima gledano, poganskim duhovnim korijenima. Kad je jednom srela njegova oca, nije mogla a da mu to ne spočitne. On se samo nasmijao: "Kolegice, ja sam svu svoju djecu (u drugom braku ima još dvoje djece) odgajao slobodno, i Borna je izabrao Indiju kao svoju duhovnu domovinu. Ja u tome ne vidim ništa loše. To je njegov izbor i ja to poštujem. Vidite, ja isto tako poštujem i izbor svoga mlađeg sina, koji je postao - ministrant! Voli biti u crkvi više nego kod kuće! Zanimljivo, zar ne? Neka moja djeca žive svoju slobodu. I ja živim svoju! I sve je u redu!

   

Kada je u njihovu župu došao mladi kapelan Luka - Mila se iznenadila što je tako mlad. Ona ga je poznavala preko knjige koju je napisao i zamišljala ga je starijim i iskusnijim. A nije bio. Bio je Bornin vršnjak, dijete rođeno u vrijeme "hrvatskog proljeća". Samo - Luka je bio izdanak hrvatskog, katoličkog bića, i u svojoj obitelji je živio vjeru svom puninom. Odgovorio je na Božji poziv i postao svećenik. Ljubav prema Bezgrešnoj zbližila ga je s Milom. Ona mu je darovala primjerak Bornine knjige i zamolila ga da kaže svoj sud o njoj. Kad je, nakon nekoliko mjeseci on objavio svoju drugu knjigu, dao joj je primjerak i zamolio je da je pročita prije službene promocije, koja je bila zakazana u vrijeme između Nove godine i Bogojavljenja. Mila je svoju "domaću zadaću" ispunila u dahu - knjigu "Kršćanska meditacija i TM" (transcendentalna meditacija) nije ispuštala iz ruku. Ugodno se iznenadila kad je vidjela na koliko mjesta Luka citira Bornu i analizira njegov tekst. Zamijetila je da je Luka istaknuo činjenicu da Borna, unatoč temeljitoj obrazovanosti - ne poznaje dovoljno Katoličku Crkvu i njezin nauk.

   

Vijećnica je umjesto vijećnicima bila do posljednjeg mjesta ispunjena mladim ljudima koji su "iz prve ruke" htjeli čuti kakva je razlika između kršćanske i transcendentalne meditacije, između kršćanske i istočnjačkih duhovnosti, između monoteizma i panteizma. Luka govori samouvjereno, vidjelo se kako se razumije u građu o kojoj je napisao ovu knjigu, sigurnost u svoje stavove i ispravnost nauka Crkve zračili su iz svake njegove riječi. Posebno je istaknuo važnost vremena u kojem je knjiga predstavljena, jer baca posve novo svjetlo na poklonstvo biblijskih mudraca s istoka, koji su - prateći zvijezdu - tražili Boga, i pronašli su ga i Djetetu, na rukama Majke Djevice. I - vratili su se svojim domovima i domovinama sretni i ispunjeni. Mladi slušatelji su nakon predavanja pokupovali knjige i u redu čekali da im se autor na svaki primjerak potpiše.

Na kraju je, pristupila i Mila.

- Velečasni, i ja imam domaću zadaću za Vas! Molite za Bornu. On je zaslužio da jednom, kad-tad, upozna Betlehemsko svjetlo.

>[SADRŽAJ]<